Piše Rudolf Frančula
Istra se ne odriče svoje antifašističke prošlosti
(Arhiva Glasa Istre)
Prethodni dio pročitajte ovdje.
S izlaganja na Skupštini antifašističkih boraca i antifašista grada Pule 28. srpnja 2025. godine:
"Dragi antifašisti,
Obzirom da nisam u mogućnosti prisustvovati ovoj izbornoj skupštini to Vam se obraćam na ovaj način.
Živimo i djelujemo u teškim vremenima pa bih o tome posebno o nekim zapažanjima u Hrvatskoj htio govoriti.
Ipak, s par riječi ću podsjetiti na ne tako davnu prošlost tj. pojavu fašizma (Italija), nacizma (Njemačka) i satelitske ustaške tvorevine Nezavisna država Hrvatska.
Obzirom da je Istra već 20-ih godina prošlog stoljeća bila u sastavu Italije već je tada, a posebno dolaskom fašista - Mussolinija na vlast započeo neviđeni teror nad istarskim stanovništvom koji je trajao sve do kapitulacije Italije 1943.godine.
Istrani su prvi u Europi pružili otpor fašizmu (Proštinska buna, Labinska republika i dr). Slijedilo je u rujnu 1943. godine dizanje općenarodnog ustanka i otpora nacizmu, uz napomenu da se u rujnu 1943. godine u Pazinu donijela povijesna odluka o odcjepljenju od Italije i pripojenju svojoj matici Hrvatskoj.
Nacisti, fašisti, ustaše počinili su neviđene, strašne zločine, ubili su na milione i milione ljudi.
Bio sam dijete tada, ali sjećam se i crnokošuljaša, tenkova, aviona, ubijenih sumještana. Mog oca Tonu odveli su u koncentracioni logor Dachau, gdje je i ubijen, samo zato jer je bio Hrvat – slavo. Sjećam se i mog maloljetnog brata Viktora i strica Josipa koji su otišli u partizane.
Zato nije čudno da je antifašizam, antifašistički pokret u Istri posebno snažan te se prenosi iz generacije na generaciju.
Osjetljivi smo i trebamo biti na pojave fašizacije-ustašizacije sa kojima se suočavamo još od osnivanja samostalne Hrvatske.
Treba također kazati da su Hrvati imali najveći i najorganiziraniji partizanski pokret u Europi i da je otpor fašizmu počeo kada je nacistička Njemačka kontrolirala gotovo cijelu Europu.
Današnja Hrvatska se srami svog antifašizma; od osamostaljenja Hrvatske započeo je proces revizionizma novije povijesti Hrvatske, pogotovo za razdoblje 1941. - 1990., i to u svim oblastima.
Tako je na primjer uništeno 2,8 do 3 milijuna nepoćudnih knjiga (zbog njihovog sadržaja ili autora).
Srušeno je, oštećeno ili uklonjeno 2.464 spomenika i spomen obilježja poginulim borcima NOB-e i žrtvama nacističkog terora. Niti jedan počinitelj tih vandalskih radnji nije nikada otkriven.
Počinjen je i kulturocid jer su dio spomenika bili umjetnička djela, čiji su autori bili poznati umjetnici – kipari kao Anton Augustinčić, Vojin Bakić, Frane Kršinić i dr.
Brisani su nazivi trgova, ulica, škola i dr. koji su na bilo koji način bili povezani sa antifašizmom – NOB-om.
Novokomponirani povjesničari, uključivši i katoličku crkvu i neke medije, pišu novu, revizionističku povijest Hrvatske. Sve više se širi teza kako suvremena (današnja) Hrvatska nije sljednica SR Hrvatske već NDH, a što se zaključuje i po rezultatima ankete koju je Europska komisija, pred 10-ak godina provela među mladima. Na pitanje koji je jedan od najvažnijih događaja u Hrvatskoj u povijesti 70% ispitanika odgovorilo je - NDH, dok 72% učenika završnih razreda srednjih škola ne smatra da je NDH bila fašistička tvorevina.
Autori citirane analize pitaju se "zašto su i koliko su povijesni falsifikati i obezvrijeđene partizanske pobjede postali politički mainstream u današnjoj Hrvatskoj, što se to dogodilo u 30 godina hrvatske samostalnosti da se jedna zemlja pobjednica i dio antifašističke koalicije danas, 75 godina nakon velike pobjede, silom želi prebaciti na stranu poraženih…"
Svakako želim kazati i naglasiti, u Istri se nisu pojavili ti novokomponirani povjesničari, razbijači spomenika, spomen obilježja poginulim borcima i žrtvama, fašističkog, nacističkog terora, spalitelji knjiga. Nisu se također, koliko je meni poznato, spomenutim pojavama i radnjama pridružili predstavnici naše Biskupije.
Naprotiv, istarski antifašisti i Istrijani s pijetetom se sjećaju i komemoriraju, zajedno s učesnicima Domovinskog rata – braniteljima, kao i one koje su fašisti, nacisti ubili, uključivši i spomenike ličnostima, događajima iz tog razdoblja.
Ponosni smo na njih i ne odričemo se baš ničega iz svoje povijesti, a nećemo to dozvoliti nikome da čini.
Treba također kazati kako je već na "startu" samostalne Hrvatske počelo širenje ksenofobije, mržnje, ustaštva - fašističkog zloduha, sve do povezivanja, naslanjanja Republike Hrvatske na NDH. U te "aktivnosti" prvi se uključio, nekim javnim izjavama i postupcima, osobno Franjo Tuđman. Tako je Tuđman, prema mom sjećanju;
Na osnivačkom kongresu Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) kazao: "…NDH nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin, već i izraz hrvatskog naroda za samostalnost…"
U to vrijeme, 1990. godine, kada je Tuđman izrekao ove riječi bio sam Javni tužilac Hrvatske, Naravno da sam odmah obaviješten o onome što je Tuđman govorio pa su me počeli "vući za rukav" (iz Zagreba i Beograda) hoću li Tuđmana krivično goniti, odgovor je bio - ne.
Kada je Franjo Tuđman izabran za predsjednika Predsjedništva RH, odnosno Predsjednika RH, okružio se i nekim "autohtonim" ustašama.
Također je putem ministra pravosuđa Bosiljka Mišetića izbacio iz pravosuđa, ali i drugih državnih institucija Srbe, uz napomenu da je Mišetić javno izjavio kako - mrzi Srbe.
Nakon što je izvršena redarstvena akcija Oluja izbjegle Srbe Tuđman je popratio riječima "neka sa sobom ponesu i svoje prljave gaće".
Javno je Franjo Tuđman izjavio da je sretan što mu supruga nije Srpkinja ni Židovka.
Nama Istrijanima na predizbornom skupu u Pazinu (1999. godine) poručio je "koji nisu s nama neka odu". Sličnu izjavu, istina puno grublju uputio nam je i Mussolini u Puli "onima koji nisu s nama – metak u čelo". Citirati ću jedan segment iz kolumne poznatog pisca Slobodana Šnajdera objavljenoj u Glasu Istre 24. svibnja 1994.godine: "…tko neće s nama neka ide…" urlao je Otac Domovine negdje u svojim prvim pohodima, na primjer u Istri. Dobro sam to upamtio. Njegova mala republikanska kraljevina bit će uskoro rasno čista."
Naravno da je Tuđman citiranim izjavama i drugim svojim stavovima i ponašanjem otvorio vrata širenju ustaškog zloduha, ksenofobije.
Posebno je to došlo do izražaja kada je na čelo HDZ došao Tomislav Karamarko; "ubij Srbina, Srbe na vrbe, za dom spremni, i sl.", širilo se na stadionima, ali i izvan njih.
Spomenuti ću svojevremeni marš preko 5.000 učesnika održan u centru Zagreba koji su predvodili podpredsjednik Sabora Branko Tepeš i ustašofil Velimir Bujanec, gdje se vikalo za dom spremni, ubij Srbina i sl. Tadašnji ministar policije Vlaho Orepić izjavio je kako policija nije reagirala jer je bilo previše učesnika.
Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta i dugogodišnji gradonačelnik Vukovara poznat je po svojim izjavama da mrzi Srbe, da sa njima neće koalirati, da je za njega ustaški pozdrav za dom spremni svetinja. Osobno je sa svojim istomišljenicima razbijao po Vukovaru dvojezične ploče. Nedavno ga je Vlada imenovala povjerenikom za utvrđivanje zločina komunista. Sigurno će se zdušno uključiti u izvršavanje zadatka što je dobio od Vlade. Uostalom tadašnji ministar obrane Ivan Anušić mu je već javio kako je on na brzinu izbrojio ("svega") 500.000 Hrvata koje su ubili komunisti.
*Nastavak u sljedećem broju
