Piše Robert Matteoni
Noći istarske, dani pulski i HNL svagdašnji
(Nina Ljubić, Milivoj Mijošek)
Na svjetskom prvenstvu u Rusiji, 2018. godine, FIFA je odlučila kako će uvesti Video assistant referee, tzv. VAR. U pitanju je povijesno korištenje tehnologije u jednom od najkonzervativnijih sportova. Podsjetit ću, izumitelji nogometa odnosno kasnije izvoznici igre koja će postati najpopularnija na svijetu, osmislili su 1886. instituciju IFAB (International Football Association Bord). Radi se o neovisnom međunarodnom odboru koji je, eto već 140 godina jedini koji određuje pravila nogometne igre. Tijelo čine 8 članova, čine ga predstavnici engleskog, škotskog, velškog i saveza Sjeverne Irske, a FIFA kao najviša nogometna instanca u svijetu daje 4 člana u ime 211 nacionalnih saveza.
IFAB je kroz desetljeća nevoljko prihvaćao moderniziranje pravila. Popuštali su, ili prihvaćali prijedloge tamo gdje su promjene, po njima bile nužnost vremena, ali ne drastična reforma u odnosu na povijesna pravila. Primjerice, uvođenje izmjena i žutih kartona, pa zabrana golmana da uzme u ruke povratnu loptu i slično. U više navrata kroz razdoblje 20. stoljeća vodile su se teške polemike po pitanju zaleđa (offside). Mnogi su, prije svega treneri, ukazivali na to kako bi ukinuće zaleđa bio generator spektakularnosti nogometa na najvišoj razini, magnet za publiku, pogotovo onaj dio kojem je igra s ponekim zgoditkom bila dosadna.
IFAB nije nikad tijekom stotinjak godina htio ni čuti za to. Rasprava o modalitetima zaleđa je stalna, ali po njima institucija offsidea jedna je od najvažnijih koja je doprinijela posebnosti te igre i nogomet dovela do metafore "najvažnije sporedne stvari na svijetu".
Svijet se drastično promijenio u proteklim dekadama. Tehnologija je postala nezaobilazna u svim aspektima ljudskog funkcioniranja. Nogomet se dugo opirao njenom uvođenju. Smatrali su mnogi, ne samo u IFAB-u, kako je amerikanizacija najgora stvar koja se može dogoditi tom sportu. U tom pristupu sporta, podređenom ekonomskim interesima, korištenje svih dostupnih tehnološkim pomagala smatra se uvijek dobrodošlim kako bi se pojačao faktor spektakularnosti sportskog događaja.
Amerikanci stvaraju i pravila temeljem toga što će poboljšati komfor i prohtjeve gledatelja, njihovo sudjelovanje u spektaklu (primjerice, kiss cam, kada se poljube parovi ako ih kamera prikaže na mamutskim ekranima…), izmišljaju prekide kako bi se publika išla nahraniti te usput omogućili sponzorima da se reklamiraju. IFAB je dugo dvojio da se "preda", naposljetku je uz pritisak FIFA-e, i to u vrijeme kada je tamo radio Boban, kao glavni promotor njenog uvođenja, prihvatio uvođenje VAR-a. U Rusiji je to djelovalo senzacionalno jer svjetsko prvenstvo osigurava maksimalnu razinu tehnologije, kamera, organizacijskog sustava.
VAR je, uz poseban protokol, otkrio svijetu kako se mnoge odluke, koje su se do tada smatrale više-manje normalnim (kod grešaka sudaca) i prihvatljivim dijelom igre, mogu vrlo brzo i jednostavno pravedno definirati. Na tom tragu su širom svijeta nacionalni savezi uveli tehnologija. Čak se i UEFA, koja se prethodno opirala, morala povinovati klubovima, pogotovo u Ligi prvaka, koji su se bunili što nije uveden VAR. Taj je alat, među ostalim, doprinio da se tzv. manje klubove teže može oštetiti po onoj uobičajenoj tezi kako se dvojbene odluke uvijek procjene u korist velikih i moćnijih. Moguće je i zato kako su neki treneri iz velikih klubova postali kritičari VAR-a.
Prisjetio sam se te VAR storije ponukan subotnjim doživljajima na Drosini. U regionalnom derbiju Istre 1961 i Rijeke po službenoj brojci prisustvovalo je nešto više od tri tisuće gledatelja. Pomalo neočekivano manje od standarda brojki susjedskog derbija. Iako će biti onih koji govore da dosta gledatelja ulazi na stadion bez očitovanja karte kroz brojače (i to je istina, a pitanje je količine), po slobodnoj mi procjeni ovo je jedna od slabijih posjeta u posljednjih 3-4 godine derbija na Drosini.
Da li je tome doprinijelo hladno vrijeme, možda manji dolazak gostujućih fanova, odnosno pad moći riječke momčadi, nije sada presudno za ovu priču. Ključno je da je atmosfera na Drosini, pogotovo u nastavku utakmice, za navijače Istre 1961 bila senzacionalno dobra. Vodstvo i u finišu gol Frederiksena za 3-1 i oslobađanja radosti zbog velike pobjede, doprinijeli su glasnoj pjesmi i skandiranjima pulske publike. Atmosfera je u tom kontekstu djelovala i navijački snažnija nego u nekim prilikama kada je bilo i više publike na tribinama.
Jednostavno se osjetila velika radost i istinsko zadovoljstvo navijača Istre zbog igre Zeleno-žutih. Cabellova momčad ima natjecateljskih uspona i padova, ali njen stil igre, pogotovo što je dosta domaćih mladih igrača, ugoda su nogometnom oku kao rijetko kada u prvoligaškoj klupskoj povijesti.
Eto, u tom crescendu zadovoljstva dogodile su se dvije iznimno važne sekvence VAR-a. Prvo je sudac u VAR sobi primijetio ono što je promaklo svim sucima na terenu, a to je ružni lakat u glavu Nasraouija, čiji je vinovnik bio riječki napadač Puljić. Da nije bilo VAR-a, Puljić bi prošao lišo, i tko zna što je mogao napraviti obrani domaćih do kraja utakmice. S igračem više Istra je dobila na samopouzdanju, koje je u prvih 20-tak minuta riječke bolje igre, počelo kopnjeti.
Drugi detalj je sličan, opet je laktom u glavu dobio Nasraoui, sada u drugom poluvremenu, i to od bivšeg Zeleno-žutog Ante Majstorovića. I tu suci, iako su imali situaciju iz prvog dijela (bilo je logično da prate dalje takve mogućnosti događanja u kaznenom prostoru), nisu ništa vidjeli. Srećom po Istru, a nesrećom po Rijeku i Majstorovića, kamere su to lako registrirale i crveni karton dobio je i kapetan gostiju.
S dva igrača više raspoložena Istra je kontinuirano tražila pogodak odluke, ali je maestralni Frederiksen ovaj put propustio realizirati jedanaesterac. Bolje rečeno, obranio ga je odlični vratar Rijeke, Vekić. Što bi se dogodilo da u ovoj utakmici nije bilo VAR-a? Vjerojatno bi bilo onog scenarija koji je bio uobičajen za manji HNL klub kao što je Istra, a to je "nitko nije vidio ništa". Veliko je pitanje što bi Istra učinila protiv Rijeke da se ostalo 11 na 11. I još nešto.
Korištenje alata kao što je VAR tehnologija ne znači da će biti ispravljene greške i nepravedne odluke. Naime, ako se VAR krivo koristi (kao na primjer u Osijeku, kada je sudac poništio sam sebe iako je dosudio ispravan crveni karton domaćem igraču protiv Hajduka), onda opet može biti šteta za regularnost. Recimo isti sudac u VAR sobi (Zebec), koji je odao laktove Puljića i Majstorovića, krivo je u prvom kolu sugerirao sucu (stav komisije sudaca) da je zaleđe Nika Škafara Žužića kod postignutog gola Lokomotivi. Istra je umjesto na 2:0, na kraju otišla na 2:3 i izgubila tri domaća boda.
Dakle, tehnologija je moćna, ali uvijek na kraju odluči ljudski faktor. Drže li se svi protokola i pravila igre, onda je VAR moćno oruđe za pravedniji nogometni odnos na terenu, bez obzira na jačinu suparnika. Istra je u tom kontekstu imala više kršenja protokola i procjena na svoju štetu, nego koristi. No, mora se reći, čak i u HNL-u svagdašnjem, stvari se po tom pitanju poboljšavaju. Ide sporo, ali barem ide na bolje.
Kad smo već kod Nika Škafara Žužića i tehnologije, iznenadilo je s kojom se retorikom na Javiera Cabella i Istru 1961, obrušio instruktor HNS-a Petar Krpan. Zamjerio je u ime saveza Španjolcu jer "ne prepoznaje važnost i vrijednost nastupa za nacionalnu selekciju" kao drugi hrvatski klubovi. Koji takvim pristupom (da puštaju igrače za vrijeme sezone) pokazuju odgovornost prema igračima, ali i prema HR nogometu. Tako je, poručuje Krpan, sagrađen kult reprezentacije, kao temelj svih naših uspjeha.
Nik Škafar Žužić je izdanak škole nogometa Istre 1961. Pulski klub je svojim radom stvorio preduvjete da taj tinejdžer postane jedan od najvećih talenata aktualnog HNL-a. Istra je proteklih godina pripremila za selekcije Hrvatske više desetina mladih reprezentativnih potencijala. Istra je klub koji sada stvara mlade igrače, daje im šanse u seniorskoj HNL ligi, gdje HNS nastoji u svim razgovorima prisiliti klubove na takva uključivanja mladih. Istra je i najmlađa u ligi i pokazuje dobrim igrama, uz sjajan stručni rad Cabella, kako se može napredovati i s takvim, mlađim kadrom. Ima li većeg doprinosa razvoju nacionalnih selekcija od toga?
Kako HNS uzvraća Istri, koja je pod baskijskim vlasnicima napravila veliki iskorak na tom planu razvoja mladih i domaćih igrača? Tako što izbjegava dogovoriti se s Istrom oko podrške njenim infrastrukturnim projektima. Kao što jesu podržali druge. Već par godina niti "ne čuju" molbu da im se doprinese umjetnim travnjakom ubrzanju kompletiranja kampa u Balama. Gdje bi trenirala i djeca Istre, a ne da se plaća najamnina u Medulinu ili gdje god.
Usput rečeno, i najbanalnija tehnološka pomagala pomoći će da se konzultiraju primjeri drugih, koji su, kao NKŠ ostali na raspolaganju klubu koji ga razvija, plaća i koji je treneru iznimno važan. Podaci koje je izvukao SD Saša Bjelanović ukazuju da je samo na SP-u 2025., U20, među euro selekcijama čak 25 igrača iz više razloga ostalo ili se vratilo kući. Francuzi su imali takvih 8, Italija 5, Norveška 3 i kao ostali, interes kluba je prevladao jer su očito bili važni za prvu momčad u natjecanju.
Naposljetku, Nik Škafar-Žužić, koji igra seniorski profesionalni nogomet, ne samo da nije izgubio nešto da se "pokaže", nego je uz nova iskustva u HNL-u, pozvan u U19, zbog kvalifikacija za EP. U pauzi prvenstva, da ne bude zabune.
