Piše Milan Rakovac
Ćeš me za brata Maria Pasquinelli
(Pexels)
Bimbumbam e ratataratatatam; tre colpi de pistola, chi li ga spara’? I ki to hita na Giardini miljardevetstokvarnarisiedmega lita? E bimbumbam la pistola de Maria, e dopo taram taram taratata ratata tam trupa tamburo marče funebre i pak Robert W.M. De Winton mrež mrtve gre.
A ča da ni slobuoda? Glavu na cok i jamu š njuon! Aj, van š njima! Van š njima, niećemo hi mi!
Ma zajno! E la va, la va, la va ‘sta bianca "Toscana", e la va, la va, la va... I ča jušto svi će se pobrati ća? Donke ča, bando! Ovo je Narodna vlast! Ter zato se borismo i bandu pobismo,
ča bisno ne pobismo neka se bere ća! El druxe comanda qua!
O triste e amara, o Istria perduta; e che bell’ che saria issar una vela e sburtarla in tel mar...
Lontani anni quaranta, ‘sta storia lontana, lontana, co’ la calada dei s’ciavi, Maria dimenticada,
De Wintona su jur črvi požerali.
E finalmente i la ga lassada fora de preson dopo tanti anni. I brižan Ingliež ča bi nas Taliji bija da, za nas je mrtav usta! Dvi kretaure dižgracjane, dvi brižne duše rovinane, ma za ča?
Rossobiancoverde e rossobiancoblu, aj brižni mi, i brižni vi; ma s nami je "dijamat",
i crlena zvizda nan svitli, xe morto el Gesu!
Ti pišen te vierše, o Maria, hudoba latinska e neoiredentišta; ću ti biti brat, el picio s’ciavo che zigava "na smrt! na smrt! la Pasquinelli"!
Ma manda me una fotografia, o Maria, mi te mando ‘ste parole de gnente e saro tuo fradel se te vol? Xe l’amor che crolla nell oddio, e come saria iluminar el oddio nell’ amor’...
Brnistra se žuti, zariesli su i muoji puti, o Maria, bestia, drača će me sad-na proriesti,
I sad ča ću ti ja i ča ćše mi ti meni povara viecia-stara come ancha mi, e giovini mai piu mai piu
pak neka bude ča će; tuoji su mi oca i dida ubili, muoji su tuoje doli u jamu, pak ti tega sirotega Inglieža, pak bakulineri Talijane Titine poli malin, pak inglieška granata našega brižnega Sipa kad je lišće grablja...I sad, ča ću ti ja! I ča ćeš mi ti meni povara vecia e giovinota mai piu, mai piu, mai piu... Te štiman, Maria, za siestru te pripoznan.
Manda me una fotografia, o Maria...
BAR AFRIKA
Sidin u bar "Afrika", Drio la Rena ča je bila via Drio la Rena pak Via Giulio Revelante comunista polesan copado dai fascisti, a u Reni njegovi živi kumpanji ANNO DOMINI 2003."
"Fratelanza, fratelanza", kantaju, "Mi sinovi smo Istre, a roblje više nismo".
Bar "Afrika", ćo muoj, altroke šćinke! Hazdrubal, Hamilkar, Hanibal, Scipion Afrički,
che Edi Rajković me contava come che el se ‘scondeva nella sabia in Cirenaica quando i "spitfire" mitragliava, cantando in sordina "la ga la Cirenaica stretta, stretta, quando la va in giro in bicicleta", i kako smo se ponosno bijelili galebovimornari kroz Benghazi jer su nam Arapići oči luštrih kako La cera Grei ottima direi, vikali "Tito-Naser, sava-sava"!
Pak se domislin kad san stava pionirić u Via Gabriele Emo numero due pian tera gledajući Renu, pensajući da je fratelanza jušto jušta, ki; a ča da bi naši drugovi dali vije Talijanon da nisu bili naši?! Aj ne da ne! Ciaro che no, moniga! Heroj Gabriele, digo, muli, koša ga fato što Emo? A ma! A bo! Potle, ma potle potle, su mi rekli ke junačina heroj narodni istrijanski da je bija Drug Gabriele Emo, Internassionalista patoco anticipator antifašizma, altroke!
NOMINA HISTRIANA
Dubac je Dubetti i Dobani i Dugoni, Kranjac je Cargnali i Carini, Krt je Chert i Cherti i Chittero i Coretti, Ladavac je Ladava i Lindi i Lindovi, Milos je Millo i Milossa,
Makovac je Macovazzi i Maccovelli i Macechi, Močibob je Mocibobi i Passero i Matiali i Papichio i Tessari i Baldini, Rahovac je Racovaz i Racovazzi i Racozzi i Rakovac,
Štokovac je Stocovaz i Stolli i Stocco i Stoccovini, Učkar je Oscari, Žužić je Zuzzi i Chiusi i Sussi.Kramerstetter je Cittadini, Jedinac je Ghedina i Klobas je Clobasso i Kosić je Cossi,
a Prdec je Perdovi i Perdec je Perdezzi!
Tako zapovida kralj Kraljevine Talije Z Kraljievskin Zakonskin Dekreton numero 494 ud 7. avrila 1926. lita "restituciju" i "redukciju" prezimeni za nas 650.000 Hrvati i Slovienci u Italiji. Ma priime Jugovac, ampak Jugova(e)c, de ‘sto Jugovaz!
Štijen zakone rasizma, pak na čudin štijući talijanizirana prezimena:
1. Beaco, 2. Gianini, 3. Gionini,4. Giordani, 5. Giovini, 6. Giugovaz,7. Giuliani, 8. Giulietti, 9. Iugovaz, 10. Meridioli, 11. Meridioni, 12. Meriggi, 13. Merigioli, 14. Meriggioli.
I ča? Svih četrnajst priimeni istrijanskih su prija bili Jugovac – i Hrvati i Slovenci i Talijani.
Pak rečen, ma ča je to? Zašto ta grotsekna onomastička hiperbola, zašto je jeno prezime, Jugovac, privrženo u njih četrnajst?!
Ako išćeš, lako najdeš to ča išćeš, Priime Jugovac se razletilo svud po Istri, i zato notari režima zapisali ga kako je ki bolje zna, zamišala njin se u glavi nomina histriana,
onomastika raširena kroz toponomastiku istarsku.
Hodi kamo ćes po Istri, i kamo grieš grieš, na Jugovce ćeš se stati valje svita kraju,
pak ga išćen i išćen i di ga išćen tamo ga najden, i di ga ne išćen i tamo ga najden
i kad ga ne išćen ben uon mene najde, kako ča me naša Dario Jugovaz,
i svako sielo, grad, križina, tavolac za tanac, stancija, hižica, palac,
to koji je Jugovac:
Ma nego tri su siela Jugovci: Jugovci poli Krasicu, Jugovci poli Grožnjan, pak Jugovci poli Novaki motovunskih ma i u Novaki motovunskih se najde koji Jugovac!!!
Pak Gradina, Merišće, Malini, Veli Vrh, Piran, Novigrad, Bužleti, Gomila Dolinja, Gomila Gorinja, Kuberton, Grožnjan, Buteri, Denizi, Filarija, Pasudija, Štrcaj, Šterna, Juricani,
Petrovija, Petrovje selo, Šverki, Barići, Umag, Brtonigla,Kras, Lukoni, Čendaki,
Nova Vas, Lakoselci, Skropeti, Sela, Novaki, Vuki, Ženodragi, Tican, Deklevi, Srebrnići, Višnjan, Labinci, Milanovići, Vabriga, Špadići, Baderna, Radmani, Vrvari, druga Nova Vas, stancija Bevilaqua, Pula, Lindar, Ruhci, Pazin;
po svih kraji Istre se najde ta ganac Jugovac.
Pensajuci ta pensir, se trefin u lipen mistu na kunfinu Muggia-Milje u butigi pak butiger me pita ma cossa no la xe Lei Rakovac? Signor Si! E mi son Jugovaz!
Mi povida Dario Jugovaz: utac mu Antonio Jugovaz je bija šarto u Piranu, Mu reče Ras del Quartiere, kojen je skrojija monduru i črnu košulju, da ga svi štimaju i pripoznaju, camerati,
ma da kad će kambijati priime, je reka Antonio da će, kad ga kambija šinjorija kako ča su
Cosulich e Tripcovich e Martinolich. I biž ća z famejon da ga camerati ne ćapaju Antonio Jugovaz, Istrian, Talian, antifascista, pak u partizane, komuništa dell’ UAIS,
Talijansko-slavenska antifašistička unija.
Ma mu trupi u slobuodi na vrata tovariš komandant u Piran za monduru načiniti:
A veste tovariš Jugovec, zdaj lahko zamenjate priimek, E alora Antonio Jugovaz ča neće biti Meridioli ma ni Jugovac ni Jugovec, biš ća priko kunfina!
*Nastavak u sljedećem broju
