Piše Aneli Dragojević Mijatović
Ogromna dobit banaka kao grijeh EU-struktura
(Arhiva Glasa Istre, Pixabay)
Ako je itko profitirao ulaskom Hrvatske u europodručje, onda su to banke. Ogromne zarade, puno veće od prosjeka tržišta, zarađivale su i prije, no kada smo uveli euro, dobiti su im eksplodirale. Čim su potpale pod monetarnu politiku ECB-a, za njihovo su poslovanje naravno postale relevantne ECB-ove ključne stope. Kako su one, zbog rastuće inflacije, rasle, tako su i banke zarađivale, naprosto pologom novca na račune u središnjoj banci.
To dakle nije samo hrvatski fenomen, no mi smo u eurozonu ušli baš u trenutku eskalacije fenomena. Smisao ECB-ove monetarne politike je da povećavanjem ključnih stopa destimulira potrošnju i investicije u uvjetima pregrijanosti, i da, obratno, u uvjetima ekonomskog pada ključne kamate reže kako bi građane i tvrtke potakla da više troše. U uvjetima dakle restriktivne monetarne politike banke zarađuju jer mogu ubirati lijepu kamatu bez ikakvog rizika. Naravno da to koriste, jer im je to lakše nego kreditirati primjerice gospodarstvo.
Ulaskom u eurozonu, 2023. godine, bankama u Hrvatskoj dobit se još i udvostručila, pa su one udvostručile i dividendu za svoje vlasnike. I otad ne posustaju. Godišnje na ime dividende isplate oko milijardu eura. To je kapital koji, uslijed vlasničke strukture koju čine većinom strane banke, većinom izlazi iz zemlje. No, to nije najveći problem. Slobodan je protok, znamo, roba, ljudi, pa i kapitala, a tako je, što se kapitala tiče, bilo i ranije, no dok je Hrvatska imala kakvu-takvu monetarnu suverenost, ipak je mogla - ako ne kamatama i tečajem - lakše upravljati kapitalnim tokovima putem restrikcija i pričuva. Ulaskom u eurozonu, pričuve su oslobođene, banke postale još likvidnije, a kapitalne tokove (koji više nisu kunski) još je teže pratiti. Ipak se, međutim, prate, pa je i sam HNB nedavno upozorio na rizike koji nastaju uslijed halapljivog ponašanja. Na stranu činjenica da se taj kapital mogao bolje iskoristiti.
Na stranu i činjenica da su se viškovi likvidnosti hrvatskih tvrtki i građana mogli bolje iskoristiti. Sada se glavni rizici više i ne odnose na propuštene prilike, već doslovno na financijsku stabilnost sustava u kojem i dalje štedi većina građana. Iako država nastoji popularizirati tržište kapitala. Iz HNB-a umiruju da je kapitalizacija banaka i dalje visoka. Hrvatske su banke sigurne. No, i sam HNB sve češće spominje rizike u vidu previsokog udjela kredita državi, rizike vezane za tržište nekretnina, a sada i rizike vezane za odljev kapitala. Isto tako, dok banke zarađuju na pasivnim stopama kod ECB-a, same baš i ne daju svojim štedišama tako visoke stope. Kamate na štednju su već odavno ispod stope inflacije. Sada ECB ponovno povećava ključne kamate, jer inflacija ne posustaje, što znači da će banke po toj osnovi još više zarađivati. Postavlja se sve više i pitanje javnog duga. Banke rade s tuđim novcem, pa na njemu i zarađuju.
Međutim, kamate koje ubiru od ECB-a idu iz pričuva i primarne emisije. ECB po osnovi kamata ogromne iznose ubacuje u privatni sektor, što je za središnju banku trošak. Posredno su gubitnici porezni obveznici država članica. Dakle, javni se novac europskih građana, kroz niz iteracija, prebacuje u privatne džepove. Ta je politika već dugo na udaru kritika. No, vjerojatno ima lobija koji guraju svoje interese. Šefica ECB-a je pak najavila da odlazi jer želi govoriti. Evo joj vruće teme iz sektora, no o tome ni riječi. Sve se to i radi, reći se mnogi, u ime građana, zbog kojih se i povećavaju kamate da bi im se smanjila inflacija pod čijim teretom sve teže dišu.
No, iako su kod nas izračunali da je rast cijena uvjetovan uvođenjem eura tek 0,02 posto, svi znamo da ni približno nije tako. Kada se sve zbroji i oduzme, uz još naravno velika davanja europskih proračuna za vojne svrhe, motivi prosvjeda kojima svjedočimo postaju još jasniji. Europska se agenda mora mijenjati - u korist građana, inače će se nastaviti i politička radikalizacija i neredi, a razni populizmi nam oduzeti i to malo političkih sloboda.
