Piše Dražen Ciglenečki
Kraljica Ursula na tragu je nečeg pozitivnog
(Foto AFP)
Prije sedam godina, s napunjenih 60, Ursula von der Leyen nije imala naročitu političku perspektivu. Tadašnja njemačka ministrica obrane bila je u matičnoj zemlji prilično nepopularna, a još je i Bundestag provodio istragu zbog ugovora koje je njezin resor sklapao s vanjskim konzultantima. Ursula von der Leyen nikako se nije imala pravo nadati da joj tek dolaze najbolji politički dani. Ali, to se dogodilo zahvaljujući spletu okolnosti na koje ona nije utjecala. Nakon izbora za Europski parlament 2019., očekivalo se da će predsjednik Europske komisije postati spitzenkandidat pobjedničkog EPP-a Manfred Weber, ali do toga nije došlo, nego je u zakulisnim pregovorima isplivalo ime Ursule von der Leyen, koja se na ovim izborima uopće nije natjecala. Ona je preuzela uglavnom činovničku poziciju. Europska unija nije država i lideri Europske komisije stoga nikad nisu nastupali kao da su njezini predsjednici. Bilo je to jedno, manje-više, odlično plaćeno mjesto administratora bez prave političke moći, koja se nalazila u državama članicama, posebno, naravno, u onim najvećim i gospodarski najjačim. I nema saznanja da su oni koji su odabrali Ursulu von der Leyen, a u tom se kontekstu, primjerice, obično navodi i francuski predsjednik Emmanuel Macron, htjeli da se ona nametne kao nekakav važan čimbenik Europske unije. No, danas, šest godina kasnije, to je itekako realnost.
Vjerojatno ni ona sama nije planirala tako nešto, ali na ruku joj je išlo izbijanje epidemije u proljeće 2020. Ta je nepogoda i Andreja Plenkovića učinila nedodirljivim premijerom, a zahvaljujući koroni Ursula von der Leyen stekla je posprdan medijski nadimak - kraljica Europe. Jednostavno je u uvjetima centralizacije odlučivanja, koju je zahtijevala reakcija na pojavu virusa i društvene posljedice epidemije, postupno povećavala razinu vlastite moći, premda temeljni dokumenti Europske unije nisu mijenjani. I s vremenom se Ursula von der Leyen počela ponašati kao suveren. Stoga i ne čudi naročito da, kako izvještava dobro upućeni Politico, ideju o pridruženom članstvu Kanade iz svog govora o stanju EU-a, koji izvorno i nije zamišljen kao neka bitna forma, prije toga nije predstavila ključnim vladama Unije. Očito je Ursula von der Leyen procijenila da si već i ovako nešto krupno može dopustiti.
Nekadašnjim predsjednicima EK-a Romanu Prodiju ili Jose Manuel Barrosu ne bi to ni na pamet palo, ali, ona se, eto, samouvjereno založila za kanadsko pridruživanje EU-u. Otvorila je time mnoge nedoumice jer pravila Unije ne poznaju status pridruženog člana i sasvim je nejasno kakav bi to bio oblik suradnje odnosno asocijacije sa zemljom s američkog kontinenta. Kanadski premijer Mark Carney jučer je koristio termin savez za budućnost, ali ni on nije načisto kako bi to točno funkcioniralo. Ne znači sve to, međutim, da je kraljica Ursula pogriješila.
Upravo suprotno. Za Europsku uniju je, dok svijet prolazi kroz vrlo turbulentno razdoblje, jako poželjno pronaći pouzdane partnere, države neupitnog liberalno-demokratskog poretka i ekonomski snažne, a Kanada jest takva. Nerijetke su ocjene da je Europa sila u opadanju, otvoreno su prema njoj neprijateljski raspoloženi i Donald Trump i Vladimir Putin. Ali, sasvim bi druga priča bila kada bi se pokazalo da je EU, u kojem bilo aranžmanu, privlačan Kanadi, a predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola spomenula je jučer i Australiju i Novi Zeland. Nedavno je Island referendumom odustao od odmrzavanja pristupnih pregovora. Nije ni Kanada zainteresirana za učlanjivanje u EU niti se ta opcija razmatra u Bruxellesu. No, Kanada, suočena s kontinuiranim Trumpovim pritiskom i visokim carinama što ih je on uveo, ima svoju računicu za zbližavanje s Europom, s kojom dijeli puno toga. Šokiran najavom predsjednice Komisije, Trump je zaprijetio dodatnim carinama za Kanadu i obustavom trgovine s Europom u nizu sektora. Već je Trumpov neprikriveni bijes dovoljan za zaključak da je Ursula von der Leyen na tragu nečeg pozitivnog. U idućim mjesecima, a krajem listopada je u Montrealu summit EU - Kanada, stvari će se iskristalizirati i znat će se hoće li išta biti od ove hvalevrijedne inicijative.
