Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike: Istrijani

Na kraju ovog dijela svoje knjige koju posvećujem Istri u kojoj sam rođen, jako vezan za nju, naravno da je i volim, posvetiti ću dio prostora i Istrijanima. Stanovnicima Istre koji su rođeni u Istri i žive u Istri, ili su rođeni u Istri i iz nje iselili, odnosno onima koji se tako deklariraju, a među njima sam i ja. Treba također razjasniti da li taj pojam znači samo regionalnu pripadnost ili zamjenjuje i nacionalnost.

Što se mene tiče, da odmah razjasnim, ja se deklariram kao Istrijan (Istranin), ali kada se trebam izjasniti o nacionalnoj pripadnosti, izjašnjavam se kao Hrvat.

Pokušao sam taj pojam, definiciju, pojašnjenje potražiti u Istarskoj enciklopediji, logično i prirodno mjesto gdje bi se on trebao naći, ali uzalud, ništa nema napisano o Istranima ni istrijanstvu.

Sjetio sam se da je moj prijatelj Pino Janko napisao (i poklonio mi) knjigu (1997.) naslova »Razmišljanja i rasprave o Istri i istrijanstvu«. Potražio sam je i citiram mali dio onoga što je napisao o istraijanstvu pod naslovom »Istrijanstvo je zavičajna samosvjesnost«. Pa evo što je o toj temi napisano:

»Danas…institucije vlasti nerado prihvaćaju termin ISTRIJANSTVA. Počesto od političara i »znanstvenika« postavlja se pitanje – što istrijanstvo zapravo znači, a uzgred i imputiraju različite namjere, u pravilu, negativistički usmjerene. Jednoznačna definicija… tog pojma ne postoji.

Vjerujem, međutim, da je dobronamjernim sudionicima u raspravi dovoljno reći da je riječ o kulturnim, običajnim i životnim posebnostima, svakako u okviru svojih nacionalnih identiteta i državotvorne pripadnosti. Kad govorim kao istarski Hrvat, koji je rođen, živi i radi u Puli, mislim prije svega na hrvatsku državu. Istrijanstvo je vjekovna kategorija svakodnevno prisutna kod ljudi koji su živjeli i žive na ovim prostorima i kao takvo službeno prihvaćeno u vrijeme austrijske carevine…

Istrijanima su se ponajprije izjašnjavali istarski Hrvati, manje istarski Talijani…«

Citirane riječi P. Janko uputio je učesnicima Kongresa Istrijana, održanom 1992.godine u Puli. To svoje obraćanje završava slijedećim riječima:

»Sudionicima Svjetskog kongresa Istrijana, neovisno o njihovoj nacionalnoj provenijenciji, i bez obzira da li su spletom nesretnih ili nespretnih okolnosti napustili svoja ognjišta (ili su poput nas ostalih) i upornošću koja graniči s tvrdoglavošću, brane svoju zavičajnost, želim poručiti neka svoju aktivnost usmjere na radnje koje će našoj djeci, ali i unucima i praunucima, omogućiti da budu Europejci istarske kulture i istrijanske duhovnosti, ponajprije »zaljubljeni u Istru«.

Prihvaćam definiciju »istrijanstva« P. Janka, da se radi o vjekovnoj kategoriji koja je svakodnevno prisutna kod ljudi koji su živjeli i žive na ovim prostorima.

S druge pak strane pod pojmom Istrani podrazumijeva se svatko onaj koji živi, makar i privremeno, na području Istre.

Smatram kako i jedan i drugi pojam (Istrijan, Istranin) ne bi trebali biti podozrivi, da ne kažem sumnjivi bilo kome, ipak nije tako.

Već sam prije napisao kako je upravo Tuđman prvi smatrao Istrijane »sumnjivim« Hrvatima, autonomašima, ali ne samo on. Franjo Tuđman je vrlo burno reagirao kada je bio upoznat sa sadržajem prvog Statuta Istarske županije iz 1994. godine, između ostalog i zato što je u njemu »istrijanstvo« bilo i Statutom normirano - zaštićeno. Tražio je da se Statut suspendira, te da se raspusti županijska Skupština i da Vlada RH preuzme direktnu upravu nad Istrom.

Kada su mu Istrijani u Pazinu 1990. godine zviždali rekao im je da oni koji se ne slažu s njim mogu otići.

Nije Tuđman prvi, iz novije povijesti, kojem su Istra, odnosno Istrijani bili »trn u oku«.

Još davne 1943. godine moćnik komunističke partije Hrvatske Jakov Blažević »cinkao« je Istrane ZAVNOH-u i centralnom komitetu nazivajući ih oportunistima koji su nesposobni organizirati i voditi ustanak, saboterima i sličnim pogrdnim diskvalifikacijama.

Sličan odnos prema Istri - Istranima imali su i drugovi iz vodstva CK Hrvatske odnosno KPH. Tako na primjer nisu nam svojevremeno dozvolili da imamo svoju zajednicu općina već su nam naredili da se moramo priključiti Zajednici Općina Rijeka.

Čuo sam da su vrijeme Hrvatskog proljeća studentski vođe Dražen Budiša i Ivan Zvonimir Čičak htjeli doći podučavati Istrijane hrvatstvu, ali im je tadašnje rukovodstvo Istre otkazalo gostoprimstvo.

U organima vlasti SR Hrvatske, ali i današnje Republike Hrvatske, prije svega mislim na sudbenu i izvršnu vlast na najvišem nivou, Istrana je bilo i jeste malo, više simbolično.

Pretpostavljam zato jer smo smatrani nedovoljno pouzdanim. Uostalom i osobno sam osjetio i primijetio tu podozrivost, odbojnost, sumnju u svoje hrvatstvo 90 godina. Jedan konkretan slučaj sam i opisao kada sam od svoje kolegice bio pitan: da li sam Hrvat.

Istrijani imaju jednu osobinu, po mom mišljenju vrlinu, a to je da su podozrivi, nisu poslušnici, isto tako ne vole se »busati u prsa«, pogotovo ne sa svojim domoljubljem, hrvatstvom. U ranijim sistemima nisu se zaklinjali, niti klanjali partiji. Bili su i ostali svoji, ponosni.

Ive Siljan je svojevremeno (80-ih godina prošlog stoljeća) na gornju temu napisao dramu pod naslovom »Vragu na putu«. Radnja se događa u Istri u vrijeme fašizma. Gledao sam premijeru u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, sjećam se da su glumci i autor na kraju predstave bili nagrađeni gromoglasnim aplauzom.

Pitam se da li su danas u svojoj Hrvatskoj Istrani - Istrijanu još nekom (vragu) na putu osim Blaževiću, Tuđmanu, Thompsonu, Hasanbegoviću kojem su naši preci, kako on tvrdi, bacili djeda u fojbu, naravno i Paveliću koji nas je zajedno sa Istrom ustupio -darovao Mussoliniju, da bi nas ovaj pokušao (nije uspio) - likvidirati.

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Povijesni revizionizam je vrlo agresivan. Istrani su ponosni na svoje partizane, narodnjake, svećenike, koji su pružili otpor fašizmu, oslobodili Istru od tog zla i priključili svojoj matici Hrvatskoj. PONOSNI SU NA ANTIFAŠIZAM
• KAKO JE ISTRA POSTALA NAJNAPREDNIJA REGIJA TADAŠNJE HRVATSKE: Priča o generacijama Istrana koji su 70-ih godina prošlog stoljeća reformirali Pulu
• "ISTRANIN U VRTLOGU PRAVOSUĐA I POLITIKE" - knjiga Rudolfa Frančule koja ruši tabue o "mračnom dobu komunizma"