Piše Boris Bilas
Lekcija o političkoj odgovornosti
(Snimio Milivoj Mijošek)
Tjedan u istarskoj politici bio je vrlo buran, na trenutke čak i neugodan, pogotovo za one koji su bili nazočni na sjednici županijske Skupštine prošloga četvrtka u Pazinu. Sukob Sanje Radolović i Irene Peruško pokazao je sve ono što ne valja u politici i bez obzira na čijoj ste strani ili ako smatrate da su Sanja Radolović ili pak Irena Peruško pretjerale u svom sukobu, činjenica je da si dvije političarke ne bi smjele dopustiti takvo ponašanje i da bi svojim političkim izričajem trebale poslužiti kao uzor onim djevojkama ili već formiranim ženama koje bi se u budućnosti željele baviti politikom.
A kada pogledaju video s navedene sjednice čak i ono malo žena koje bi se željele baviti politikom, vjerojatno će odmahnuti rukom i od toga odustati. I baš o tome bi računa trebale voditi i Sanja Radolović i Irena Peruško prije nego krenu u svoje političke obračune jer ionako je broj žena u politici vrlo malen, a svojim ponašanjem za javnom pozornicom njih dvije sigurno nisu privukle neku od njih da se aktivno priključi istarskom političkom životu. Naravno da Sanja Radolović i Irena Peruško imaju pravo na svoja politička stajališta i sukladno tome imaju i pravo na različita politička mišljenja, ali kada su se već odlučile baviti politikom onda bi trebale znati politička stajališta braniti bez uvreda i riječi kojima u javnom prostoru nije mjesto.
Kao dvije političarke koje bi svojim ponašanjem trebale postavljati primjer drugim ženama, ovakve ispade ne bi si smjele dopustiti, a pogotovo ne u trenutku kada su žene u hrvatskom društvu još uvijek u podređenom položaju i kada je najnormalnije da se za još jedno stravično ubojstvo koje se proteklog tjedna dogodilo u Slatini krivica pokušava svaliti na žrtvu, a ne na nasilnika i svirepog ubojicu koji je poslije okončao svoj život u zatvoru. Baš zato bi političarke poput Sanje Radolović i Irene Peruško trebale biti one koje će svojom retorikom i ponašanjem predvoditi novi val hrvatskih žena na najvišim položajima u hrvatskom društvu, a ne da se broj ministrica ili saborskih zastupnica broji na prste jedne ruke.
S druge strane, možda bi se Sanja Radolović i Irena Peruško mogle ugledati i na gradonačelnicu Pazina Suzanu Jašić koja je u petak održala još jedan inspirativan govor koji bi trebao pročitati ili saslušati svaki političar, a možda i svaki stanovnik Hrvatske. Govorima poput onog koji je održala Suzana Jašić privlače se novi ljudi u politiku i prava je šteta što taj govor nije jače odjeknuo u javnosti jer se poklopio s još jednim u nizu stravičnih zločina u hrvatskom društvu, onog u zagrebačkoj srednjoj školi.
A poruka govora Suzane Jašić je da nam treba više jedinstva, više dobrih dijela i više tolerancije, a manje sukoba, osuđivanja i stravične retorike na društvenim mrežama koja prelazi ne samo granicu lošeg ukusa, nego i granicu ljudskog dostojanstva ili ako želite, graniči s potpunim ludilom. I zato bi neki naši preci, kada bi pogledali današnje hrvatsko, ali i svjetsko društvo, isti tren umrli i po drugi put kada bi vidjeli u kakvom je moralnom stanju hrvatsko društvo, kao što je to u svom govoru istaknula i Suzana Jašić.
Hrvatsko društvo duboko je podijeljeno i to do te mjere da je postalo najnormalnije čitati prijetnje smrću ili prijetnje stravičnim fizičkim nasiljem članovima obitelji, kao da se izgovara dobar dan ili hvala. Lakoća kojom se izgovaraju, ili da budem precizniji, pišu te strahote, dovele su do toga da mladi smatraju da je nasilje najnormalnija stvar, a kada se to nasilje dogodi, onda se oni koji ga potiču na društvenim mrežama čude i traže odgovornost države i političara. Međutim, odgovornost je prije svega na svakom pojedincu da svojim primjerom potakne promjenu, a tu su Sanja Radolović i Irena Peruško zakazale, dok je Suzana Jašić postavila pravi primjer kako bi se odgovorni političari trebali ponašati.
