Sa sociološkog aspekta govoriti o solidarnosti možemo dvojako, kao o suvremenoj politici solidarnosti jedne države, ili o čovjekovoj primarnoj dužnosti da kao humano i empatično biće bude solidaran s drugima. No, jedno ne isključuje drugo, u međuovisnosti su u jednoj zajednici, i država je ta koja bi trebala promicati javne politike solidarnosti kroz svoj institucionalni sustav i nevladine organizacije te na taj način razvijati osjećaj solidarnosti u pojedinca. Uspostava neoliberalnog sustava na prostorima bivše države Jugoslavije utjecala je na politike solidarnosti, gdje su se nekada, ne tako davno, socijalne vrijednosti poštivale više nego na Zapadu i nisu bile floskule nacionalnih retorika.

O (nestanku) solidarnosti razgovaramo s nekoliko sudionika književno-znanstvenog skupa Forum Tomizza u Umagu, koji se ove godine bavio upravo tom temom - Solidarité. Kako je demontirana solidarnost i mogu li se u ovom neoliberalnom kapitalizmu razvijati vrijednosti jednakosti kao temelji demokracije i solidarnosti, svoje stavove iznose Bojan Krivokapić, Marcel Štefančič, Saša Ilić i Milan Rakovac.

Milan Rakovac, pisac i publicist, utemeljitelj Foruma Tomizze, podsjeća da je solidarnost pred kraj 19. stoljeća s francuskim sociolozima na čelu s Durkheimom dobila svoj socijalni, znanstveni i politički smisao.

- Bila je četvrti ideal u nikad ostvarenoj trijadi: liberté, égalité, fraternité. Solidarité je imala korigirati ove prve tri, odnosno pripomoći da se korigiraju. Ono što se danas događa, barem u krugovima civilnog društva, udrugama, znanosti i ozbiljnoj ekonomskoj znanosti, približava se pojmu solidarité što najbolje zapažamo u sharing economy (gospodarstvo dijeljenja) i not grow economy (gospodarstvu gdje nema rasta) koji zastupaju tezu, banalizirat ću, ako imaš fabriku ili dvije, tri, ne moraš imati šest, a isto tako ako imaš milijardu dolara, ne treba ti pet milijardi. To su reakcije visoke anglosaksonske znanosti na besmisleno gomilanje novca i rast broja siromašnih. Solidarnost se danas zapaža, i u rastu je na portalima, a naročito su njezini zagovornici američki ekonomski znanstvenici koji su radikalniji od Karla Marxa što se tiče zaključaka i recepture oko profita. Govore o tim stvarima poput revizora svih dosega moderne civilizacije.

U tom smislu mislim i priželjkujem da su te ideje o novom, nenasilnom socijaliziranju zajednice, koja je danas sve samo ne socijalna, a kamoli socijalistička, jedini način da ne doživimo krah ove civilizacije. Tu ima i obazrivih ekonomskih znanstvenika koji su već prije 20 godina govorili o socijalističkom kapitalizmu i nadam se da nećemo solidarnost svesti na dobročinstvo i na pučke kuhinje jer nije rješenje u pučkoj kuhinji i stalnom pružanju neke vrste pomoći potrebitima, već treba stvoriti uvjete da čovjek radi i zaradi, da bude realiziran kao jedinka i osjeća se korisnim članom društva. Optimist sam uvijek bio i ostao. Imanentna ljudskom rodu je ljubav, altruizam, hrabrost i odvažnost. Taj put je naprosto neizbježan jer ovo što se događa, naročito u američkom društvu, zaudara na pad "zapadnog rimskog carstva", pa valjda nećemo dozvoliti da propadnemo, nego će čovjek ostati čovjeku čovjek, rezolutan je Rakovac, najstariji sudionik ovogodišnjih susreta na granici.

Mlađi mu kolege nisu tako optimistični. Bojan Krivokapić, književnik iz Srbije i najmlađi sudionik simpozija, kaže da mlada generacija pojmove kao što su dobrota, ljubav, suosjećanje i poštenje smatra starinskim pojmovima.

- Suvremeni način života kao da ne dopušta da se vraćamo tim pojmovima jer je najvažnije biti uspješan, produktivan, izuzetno radišan, sve ono što služi neoliberalnom kapitalizmu u kojemu živimo. Nekad su se ljudi borili i žrtvovali za opće dobro, bližnjega i fundamentalne ljudske vrijednosti - humanizam, a dominantan sustav danas kao da čini baš sve kontra. Prioriteti su produktivnost i profit, iznad humanog i osjećajnog, odnosno solidariziranja s marginaliziranima. Neoliberalna ideologija forsira da neke druge vrijednosti postanu primarne i da bi se potisnule, pa čak i zaboravile ove altruističke i humanističke, jer im nije u cilju razgovarati o dobroti i poštenju zato što ne donosi profit. Dakle, ljubav ne proizvodi višak kapitala!

- O tim se moralnim i etičkim vrijednostima više ne uči ni djecu kroz odgojno-obrazovni sustav. I tamo ih podučavaju kako se piše projekt, što je poduzetništvo, kako biti uspješan, od njih se očekuje da se sami izbore kako bi bili produktivni za zajednicu, ali su i prepušteni sebi samima. Ja pripadam generaciji kada se učilo da je društvo "mi" i međusobno si pomažemo pa sve te lijepe potisnute osjećaje i vrijednosti vidim bitnim prenijeti u književnost, gdje se može biti u ljubavi s tim "starinskim vrijednostima" i nastaviti stvarati jedan bolji svijet jer bi život bio isprazan bez tih vrijednosti i ideala, kaže Krivokapić.

Marcel Štefančić, televizijski voditelj, filmski kritičar i publicist (Mladina i Global) iz Slovenije, ističe da su neoliberalne politike na ovim prostorima socijalnu državu sasvim demontirale.

- Ideologija neoliberalizma je uništila i bivšu državu Jugoslaviju. Nije bio kriv nacionalizam, već zahtjevi kompletnog menadžmenta centara moći Svjetske banke i MMF-a. Bili smo prezaduženi kao država i još za života Josipa Broza Tita postavljali su nam svoje neoliberalne mjere za strukturalnim promjenama. Spašavali su nas pod svojim interesnim uvjetima i tako je u konačnici došlo do raspada našeg društveno-političkog sistema i Jugoslavije. Uspjevši u tom naumu, demontirali su i sve socijalne, odnosno solidarne mreže, kao i u ostatku svijeta. Sav se koncept solidarnosti, koncept pripadnosti, zajedništva, urušio pa žele li ljudi ostati solidarni, jedine zajednice koje ih povezuju s tom idejom i namjerom postale su one koje protežiraju "teorije zavjere".

Antivakserstvo, pa Flat Earth Theory, odnosno "ravnozemljaši" koji tvrde da je zemlja ravna ploča. To su neke solidarne zajednice u kojima pojedinci pronalaze istomišljenike, ljude koji ih razumiju, vole, prihvaćaju i koji su u svemu zajedno. I pristaju trpjeti sva šikaniranja, odbacivanja i demoraliziranja te oduzete slobode iz centara moći kako bi ostali dijelom ove solidarne, alternativne zajednice. Neoliberalne politike su sve uništile, ljudima postaje nedostupno znanje i slobodomisleći se protive nametnutim mišljenjima iz centara moći. Tvrdnjom da Covid-19 ne postoji ili da je zemlja ravna ploča, iskazuju svoj prkos elitama i aktualnoj politici, kao i demokraciji te vladavini prava u ovakvoj pravnoj državi, svemu onome što misle da ih je izdalo, isključilo, izbacilo.

Stvaraju si vlastitu mrežu solidarnosti u kojoj mogu živjeti s onima koji vjeruju u istu stvar jer prestanu li vjerovati u svoje teorije zavjere, izgubit će posljednju stanicu zajedništva i suživota. To je posljedica neoliberalne ideologije čiji aksiomi tvrde da su siromašni i ostali marginalni sami krivi za svoje siromaštvo, a nezaposleni sami krivi jer ne rade. Zato u njih nema empatije. "Nisam ja kriv što se on loše uključio u tržišnu utrku na kojoj vlada zakon ponude i potražnje", njihova je parola. Jer tržište je ustvari pravedno i ono sve regulira, mišljenja je Štefančič koji ne vidi bajkovitu budućnost.

Naprotiv, misli da se ništa bitnije neće promijeniti u promicanju politika solidarnosti, skeptično predviđa da će digitalni pojedinac postati dio kapitalističke platforme koja će biti žešća od digitalizirane. Ljudi će raditi interface, sučeljeni s računalom, za nove digitalne korporacije, koje će im dati samo softver (kao facebook), te poslušnički i ovisnički za njih gomilati prihode.

Saša Ilić, pisac, novinar i bibliotekar iz Srbije, smatra da je pojam solidarnosti suspendiran iz javnog diskursa zbog raznih politika netrpeljivosti i sukoba te proizvodnje stereotipa.

- Solidarnost nije aktualna i nije poželjno da se reaktivira. No, taj je poriv ili etički imperativ u čovjeku prirodno urođen, ali je pitanje kako ga u današnjim društvenim konstelacijama ostvariti i koliko je čovjek uopće spreman solidarizirati se, riskirati da sačuva etičnost u svom djelovanju i ponašanju, recimo i na sceni, a da ga to skupo ne košta. U književnosti vrlo često susrećemo autore i autorice koji snose i posljedice za ono što su rekli, napisali ili u javnosti potpisali neku peticiju, založili se za slobodu govora ili stali u obranu čovjeka koji je ustao protiv nasilja, a upravo politika vladajućih generira tu netrpeljivost i nasilje. Mnogi se iz straha neće "kompromitirati", jer bi ih veliki državni val, medijski, tabloidni mogao zgaziti poput čizme. Ako ste bili u radnom odnosu, mogu vam ga raskinuti, mogu vas suspendirati, degradirati, smanjiti plaću prolazit ćete kroz jednu turbinu destrukcije i nasilja. Zbog toga, sasvim je razumljivo, mnogi se ne usuđuju eksponirati i izražavati svoju solidarnost, iako je ona u njima prisutna.

U Jugoslaviji je bilo više centara moći (republičkih) i kada bi se jedan okomio na pojedinca ili grupu, reagiralo bi se kontra njega iz drugog centra. Postojala je mogućnost nekog dijaloga unutar te naše multinacionalne policentrične zajednice, promicala se sloboda i solidarnost, za razliku od trenutka gdje su novonastale države etnocentrične i ljudi nisu više povezani, nemaju uzajamnu podršku pa je znatno lakše uvesti strahovladu u tim zajednicama. Danas su puna usta slobode i prava, a zapravo, kada pogledate nema toliko slobode. Glas ljudi koji su subverzivni i kritični je marginaliziran i možete ih čuti ili čitati u sporednim medijima, dok u ovim dominantnim, stereotipnim, prevladavaju razne afere, rekreacije mržnje, a sve je u funkciji vodeće politike. Upravo zato nam je neophodna transnacionalna povezanost, jer u protivnom je solidarnost prepuštena pojedincu ili grupi koja se ohrabri da neko djelo solidarno provede. Treba izaći iz svog sistema, sagledati ga i pronaći drugačiji odgovor. Ljudi će vas čuti budete li ponudili drugačiji odgovor, a ne samo kritiku. Povezivanje među ljudima preko granice i dijalog suštinski je odgovor na etnocentrične politike moći i vlasti u ovim državama te jedini način kako se u budućnosti solidarnost može razvijati na ovim prostorima, smatra Ilić.

Povezane vijesti

• Kovačić: Ne vraćam se u Inter s Mancinijem na klupi
• I u Puli prekid, huligan bacio bocu u ekran
• Šok i velika tuga navijača na pulskom Forumu