Plesna predstava "Skupa" nastala je u suradnji umjetničke organizacije 21:21 u suradnji s Plesnom mrežom Hrvatske (Foto: zagrebackiplesnicentar.hr)
Umjetnička organizacija 21:21 u suradnji s Plesnom mrežom Hrvatske dovela je na Malu scenu Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula preksinoć šest djevojaka koje su publiku uvele u svoj svijet u plesnoj predstavi "Skupa" autorice Petre Hrašćanec. Na pozornici su se tako predstavile Tesa Ljubić, Lara Frgačić, Ariana Prpić, Viktoria Bubalo, Ema Crnić i Una Štalcar Furač.
Petra Hrašćanec vrsna je koreografkinja čije izvedbe s radošću prizivamo u sjećanje svaki put kada se njeno ime pojavi u najavi neke predstave, pa je tako bilo i preksinoć. Očekivanja nisu iznevjerena pa smo osim dobre koreografije i glazbe dobili jednu zanimljivu priču koja se može dešifrirati pomoću različitih ključeva.
"Skupa" predstavlja jednu grupu u kojoj međusobna povezanost nadvladava sve podjele, čak i kada je grupna homogenost stavljena na kušnju. Šest djevojaka formira svoje društveno i duhovno okruženje, no tko su one? Možda otpadnice s društvenih margina ili jednostavno obične cure iz običnog susjedstva ili školske prijateljice? Izgleda da bi moglo biti ovo prvo, ali to na koncu nije niti toliko važno. One imaju svoj mali svijet, svoj sestrinski svemir, dok predstava prikazuje tu grupnu dinamiku, a pokreti plesačica ovise jedni o drugima. Povezanost ne znači nužno monolitnost, "Skupa" sugerira da se ovdje radi o grupi individua što pak podsjeća na jednu od teorija da grupa kao cjelina može postići najbolje rezultate tek ako su njeni članovi dovoljno neovisni. Šest cura će se povezati pa podijeliti pa opet povezati. Velika promjena doći će u njihov život najavljena velikim bljeskom koji će prethoditi razornoj oluji i njihovi će pokreti postati mehanički, robotski, ukočeni, kao da netko drugi sada upravlja njima dok se one osjećaju blokirano, neslobodno, pod nekim tuđim utjecajem. Očito je da to više nisu one, no to je prolazno.
"Skupa" je možda i priča o kreativnom procesu, bljesku ideja i blokadama koje dođu i prođu. To bi se dalo iščitati iz najave predstave i cijela priča sasvim dobro funkcionira ako se sagleda u tom kontekstu povezanosti koja dovodi do prevladavanja problema. Na koji god način da se shvati, "Skupa" je dinamična, dobro koreografski sinkronizirana i objedinjena glazbom za koji su zaslužni Alen i Nenad Sinkauz, pogotovo u nekim ključnim dijelovima izvedbe. Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li predstava i svi ti plesni koraci i figure bili efektni bez glazbe. Bi, ali na drugi način.