Igra sa stajaćom publikom, u kojoj ste sjeli ako se niste nikad žešće napili, nešto ukrali iz trgovine, pobjegli od kuće te prevarili svog dečka odnosno curu, prorijedila je publiku sve do jedne zgodne djevojke-pobjednice. Ostaje dvojba koliko su ostali bili iskreni

Da je "Oluja u glavi" možda svrsishodnija roditeljima nego tinejdžerima, koje mnogi pogrešno shvaćaju 'usranom varijantom odraslih', pokazalo je duhovito dramaturško rješenje na polovici preksinoćne premijerne izvedbe ove 50-minutne edukativne i zabavne predstave Neda Glasiera, Emily Lim i Company Three, uprizorenoj na Maloj sceni pulskog INK-a.

Odnos tinejdžer - roditelj

U režiji Aleksandra Bančića, šestero nadarenih mladih INK-ovih glumačkih nada, u dobi od 13 do 17 godina (Katarina Crljenko, Melissa Malešević, Antonio Šarić, Lina Šuran, Matej Uka i Ema Vještica) pretvorilo se u trenu u svoje roditelje (koji su, dakako, bili u publici), predstavilo se njihovim autentičnim imenima, pozivima, ali i nekim karakternim crtama, navikama (ne jede gluten, sluša narodnu muziku), slabostima, što je mnoge nasmijalo do suza.

Jednoj mami, koju je kćerka-glumica imitirala kako voli plesati, dobroćudno se otelo: "Ubit ću je", da bi joj muž (glumičin tata) hitro uzvratio: "Zašto?". Jedan drugi tata od srca se smijao sinovljevom 'skidanju' oca, časnika Hrvatske vojske koji rješava stvari, s odlučnim gardom spram odgoja sina ('ako je radio neke probleme, samo recite, stavit ću ja njega u red').

Igra sa stajaćom publikom, u kojoj ste sjeli ako niste nikad žešće napili, nešto ukrali iz trgovine, pobjegli od kuće te prevarili svog dečka odnosno curu, prorijedila je publiku sve do jedne zgodne djevojke-pobjednice. Ostaje dvojba koliko su ostali bili iskreni.

Dobro je osvijetljen odnos tinejdžera i roditelja (u obrnutom smjeru često je autoritaran), a u tom smislu vrijedi ponoviti riječi glumice Eme Vještica koja je kazala da je radeći na predstavi shvatila neke stvari o tinejdžerima, premda je i sama tinejdžerica te da sada shvaća svoje roditelje, a nada se da će i oni nju shvatiti.

Uspjeh mlade šestorke i dugi završni pljesak publike ohrabrenje su za njihovo iduće glumačke izazove, tim više što je nekima ovo prvi kazališni projekt. Uz glumce i redatelja, pohvale zaslužuje i Saša Stepanović za poticajnu suvremenu elektronsku glazbu, koju mnogi autori bezrazložno mimoilaze.

Zbog rizičnog ponašanja, neracionalnog prosuđivanja, hiperosjetljivosti, još prije desetak godina mislilo se da je mozak adolescenata neispravan. No, kako ističu autori predstave, izumom magnetske rezonancije i mogućnošću skeniranja aktivnog mozga neuroznanstvenici su došli do zanimljivih otkrića. Predstava se temelji na radovima prof. Sarah-Jane Blakemore i dr. Kate Mills i pokušava tinejdžerima osvijetliti obraz. Ova gotovo dokumentaristička predstava govori o tome kako funkcioniraju mozgovi tinejdžera i zašto ih je evolucija oblikovala upravo onakvima kakvi jesu.

Limbički sustav mozga

- S magnetnom rezonancijom došlo se do otkrića da se mozak i dalje razvija. Moramo pomoći tinejdžerima da postanu što bolji odrasli ljudi, s pravom je uoči premijere kazao redatelj Aleksandar Bančić. U predstavi se, među ostalim, za tinejdžerski nered u glavi proziva limbički sustav mozga, no koji, kad je zdrav, sudjeluje u svrhovitom usmjeravanju nagona, regulaciji viših oblika emocionalnoga ponašanja, afekata i motivacija.

Za dinamični vizualni identitet, s uključenim mobitelima i projiciranim 'live' porukama s društvenih mreža na platnu, pobrinula se Daliborka Simić, jednostavnu no efektnu scenografiju potpisuje Bančić, uz asistenciju Gorana Šaponje, a oblikovanje svjetla Dario Družeta.

Repriza je 30. studenoga u 12 sati.

Povezane vijesti

• Prezentacija koreografija radionica scenskog pokreta DRAMSKOG STUDIJA INK-a
• DRAMSKI STUDIO: Polaznici će u deset dana osmisliti svoje kratke kazališne uratke
• ANDREA GOTOVINA, voditeljica Dramskog studija INK-a: Iskustvo me naučilo da mladima treba dati prostora i povjerenja