ISTARSKO NARODNO KAZALIŠTE
"JUGOSLAVIJA, MOJA ZEMLJA": Raspad države, raspad obitelji
Predstava je nastala u koprodukciji Teatra Koper, Pozorišta Prijedor i zaklade "Friedrich Ebert Stiftung" s podnaslovom "Drama o bolnom suočavanju s prošlošću", a riječ je o djelu autora Gorana Vojnovića u režiji Marka Misirače
Prizor iz predstave
Vrlo snažna predstava, koja pogađa u dušu sve one ne previše mlade, koji su na jedan ili drugi način proživjeli ta niti malo laka vremena početkom devedesetih. Raspad države, ali i raspad brojnih obitelji. Sve uzročno-posljedično.
Tako bi se na najkraći mogući način mogla sažeti predstava iz koprodukcije Teatra Koper, Pozorišta Prijedor i zaklade "Friedrich Ebert Stiftung" pod nazivom "Jugoslavija, moja zemlja" s podnaslovom "Drama o bolnom suočavanju s prošlošću" autora Gorana Vojnovića u režiji Marka Misirače.
Povijest (ni)je uvijek učiteljica života
Sjajne su uloge ostvarili Blaž Popovski, Mojca Partljič, Boris Šavija, Aleksandar Stojković, Igor Štamulak, Željko Erkić, Tjaša Hrovat, Sabina Halilović, Lea Cok, Miljka Brđanin, Dean Batoz i Mirela Predojević, te ih je publika nagradila višeminutnim aplauzima i reakcijama oduševljenja.
Predstava, kao i istoimeni roman, osim što parafrazira nekadašnji turistički slogan, sjećanjima se neprestano vraća u vremena bivše zajedničke države.
Nije to samo putovanje Vladana Borojevića Balkanom, odnosno regionom, te njegov susret s raznim ljudima i ljudskim sudbinama, te njegova potraga za ocem Nedeljkom. To je generacijska priča, o ljubavi, boli, izdaji, pronalasku, odlasku, ponovnom pronalasku, o pitanjima bez odgovora te o ljudskim sudbinama, posebice sudbinama malih ljudi, koji su kroz te godine doživjeli velike kušnje.
Bilo je zahtjevno postaviti tako snažan roman, no, svi su akteri dali maksimum od sebe i sve je to rezultiralo isto tako snažnom predstavom koja je, uzevši u obzir sve što se dan-danas i dalje dešava u svijetu oko nas, itekako aktualna, atemporalna, i dokaz da povijest (ni)je uvijek učiteljica života.
Simbioza kolektivnog i individualnog
Vladanov otac Nedeljko, Srbin, bivši je časnik Jugoslavenske narodne armije i zločinac u bijegu od vlasti, koji je početkom 1990-ih nenajavljeno ostavio malog Vladana i njegovu majku Dušu iz Ljubljane, i od tada je u očima sina proglašen mrtvim.
Putovanje na koje Vladan kreće je pravo, fizičko, ali i duhovno, putovanje dušom, strahovima, tjeskobama, kao i ponovno razotkrivanje identiteta. Preispitivanje vrijednosti. Simbioza kolektivnog i individualnog.
Predstava funkcionira i po principu zanimljivog temporalnog prikaza radnje, odnosno preklapanje sjećanja iz djetinjstva i sadašnjosti, a sve to i uz neke opće slike, opća mjesta, dijela kolektivne memorije, straha. Upravo višestruki prikaz te složenosti - kako s fabularnog gledišta, tako i s onog temporalnog, a da ne govorimo o tematskom, je ono što ovu predstavu čini tako snažnom.
Roman "Jugoslavija, moja zemlja" slovenskog filmskog i televizijskog redatelja i scenarista, književnika i kolumnista Gorana Vojnovića nastao je, podsjetimo, iz istinite priče o časničkoj djeci s kojima se autor svako ljeto do svoje jedanaeste godine družio u Puli, no onda su oni jednoga dana jednostavno "nestali".
Predstava je osvojila nagrade za najbolju predstavu i glumačko ostvarenje na netom završenom četvrtom festivalu Viminacium Fest koji se održava kraj Požarevca, uz još 14 značajnih priznanja na raznim festivalima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
