Abeceda je arhitektura
Svako slovo postaje grad, građevina ili pejzaž u neobičnom ciklusu Bogdana Bogdanovića
(Snimio Mladen Radić)
U Galeriji Društva arhitekata Istre (DAI-SAI) otvorena je izložba "Abeceda je arhitektura" Bojana Bogdanovića. Izložba predstavlja manje poznat, ali znakovit dio opusa ovog arhitekta, graditelja memorijala, pisca, crtača i jednoga od najoriginalnijih mislilaca grada na prostoru nekadašnje Jugoslavije. U središtu izložbe je ciklus abecednih minijatura u kojima slova prestaju biti samo znakovi jezika i postaju polazišta za zamišljene gradove, građevine i čitave prostorne svjetove.
Početak mogućega grada
Crteži su nastali sredinom 1990-ih, nakon Bogdanovićeva razgovora s prijateljem i prevoditeljem Klausom Detlefom Olofom o pismu kao jednom od najvećih izuma ljudskoga duha. Bogdanović je složene veze između slova, brojeva i graditeljstva sažeo u rečenicu koja je postala naslovom izložbe. Nedugo potom Olofu je darovao dvije kutijice s malim, ručno oslikanim abecednim znakovima, zamišljenima kao ilustracije za njemačko izdanje njegove knjige Gradoslovar, koje naposljetku nije objavljeno.
U tim minijaturama svako slovo postaje početak mogućega grada. Bogdanović ih oblikuje poput inicijala iz srednjovjekovnih iluminiranih rukopisa, spajajući pismo, ornament, arhitekturu i pejzaž. Njegovi gradovi nisu portreti stvarnih mjesta, već sažeti znakovi ideje grada – prostora civilizacije, pamćenja, susreta i čovjekova trajanja.
Izložba donosi i Bogdanovićevu istarsku epizodu kroz arhivske fotografije nastanka Adonisa u Parku skulptura Dubrova kraj Labina, njegovog jedinog nememorijalnog kiparskog djela. Ovo je jedinstvena prilika da se prvi put vide ovakva djela.
Na otvorenju su govorili Milena Joksimović kao predsjednica pulskog pododbora Srpskog kulturnog društva Prosvjeta koji je izložbu organizirao u suradnji s DAI-SAI, zatim predsjednica DAI-SAI Jasmina Bašić, pa Klaus Detlef Olof, a pročelnica gradskog Upravnog odjela za kulturu otvorila je izložbu. Otvorenje je moderirala kustosica izložbe Slađana Bukovac.
Bašić je istaknula da joj je drago što su ostvarili suradnju sa SKD Prosvjeta koji su dali inicijativu za ovu izložbu koju su onda i organizirali. Pored toga što u galeriji organiziraju svoje programe, želja im je bila da se vežu i s drugim udrugama i institucijama s kojima imaju slične interese pa da se na taj način arhitektura širi u kulturni život Pule.
Milena Joksimović se zahvalila svim insitucijama koji su im pomogli, kao i Slađani i Bukovac, koja je koja je kustovica i urednica kataloga, kao i njenom suprugu, Nenadu Popoviću koji su im pomogli da u Pulu u proteklijih godinu dana dovedu nekoliko važnijih imena i da ih predstave. Zahvalila se i koordinatorici izložbe Dunji Martić Štefan.
Živi svjedok
U tekstove kataloga su osim Bukovac napisali još pisac Ivan Lovrenović, posljednji urednik Bogdana Bogdanovića, i Klaus Detlef Olof, vlasnik ovih radova, prijatelj Bogdanovića i živi svjedok tog perioda kada je Bogdanović zapravo morao napustiti Beograd u jednoj vrlo ozbiljnoj životnoj dobi i sa suprugom je najprije lutao po Austriji prije nego što su se skrasili u Beču.
- Mi nismo dorasli Bogdanoviću, mi više niti smo tako obrazovani, niti smo tako talentirani, niti su takva vremena da bi dorasli ljudima kao što je Bogdanović. U tom smislu ja svoju poziciju ovdje slažem vrlo uvjetno kao jednostavno neki pokušaj da se jedna baština koja je neprocjenjiva, jedan čovjek koji je bio neprocijenjiv, da se to zabilježi, spasi i prezentira na nekakav najugodniji mogući način. Mi više takve ljude nećemo imati i s tim se moramo pomiriti. Jako je važno je to da su svi ovi radovi početno imali namjenu biti uključeni kao ilustracije u njemački prijevod kultne knjige Bogdana Bogdanovića, "Gradoslovar", kao njegov leksikon arhitekture, urbanizma itd., kazala je Bukovac, a Đorđe Matić pročitao je tri teksta iz spomenute knjige.
- Njegova proza neopterećena je tendencijama kao, što je možda čudna analogija, kod gitarista-pjevača kod kojih vokaliziranje uvijek ima jednu naručito opuštenost. Bogdanovićevo prokletstvo bilo je što je gledao unaprijed, komentirao je Matić.
Izložba ostaje otvorena do 30. rujna.
