Godina je bila specifična po izuzetno velikom broju gljiva koje su se mogle pronaći u šumi gotovo na svakom koraku. No, među njima se našla i opasna gljiva panterovka kojom se otrovalo jako puno ljudi. "Zovu je panterovka, panterova muhara, a stručnjaci je, ne baš od milja, zovu amanita pantherina. Lijepa za oko, ali je mnogima priredila mučninu u želucu i mutež u glavi. U gljivarskoj literaturi uz njenu sličicu nalazimo i crvenu mrtvačku glavu. U istarskim šumama, govore tragovi, valjda nema pedlja zemlje na koji nije stala beračeva noga. Što iz ljubavi, što za otkup, gljive su odnošene u najlonskim vrećicama, kašetama i vrećama. Naravno, u koš znade uskočiti i po koja panterovka, zavodnica, ili neka druga otrovnica", pisao je Glas Istre na današnji dan 1987. godine.

Poznavatelji i ljubitelji šumskog mesa govorili su da nikad nije bilo toliko gljiva kao te godine. Tada je doktor Zvonimir Maretić, infektolog i medicinski publicist te ondašnji šef Zaraznog odjela Medicinskoga centra Pula, rekao da u posljednjih dvadeset i pet godina nije zabilježeno toliko slučajeva trovanja panterovkom. Uz to je napomenuo da stradavaju i iskusni, pa i profesionalni berači gljiva. Razlog tomu je što panterovka, takozvana tigrasta muhara, izgledom nalikuje na drugu gljivu iz iste porodice s kojom se često zamjenjuje jer je smeđe boje s ostacima ovojnice na klobuku.

Spomenute godine nisu samo gljive obilno rodile, već i masline. I to ne samo u Istri, već duž cijele jadranske obale, pa tako i na otocima. Potpuna je to suprotnost od ovogodišnjeg uroda, koji je mnogo slabiji od prošlih godina zbog temperaturnog šoka u travnju.

- U Dalmaciji očekuju da će ubrati oko trideset tisuća tona ploda, a u ostalim maslinarskim krajevima oko deset tisuća tona. Od tih rekordnih četrdeset tisuća tona zrna dobit će se oko šest tisuća tona maslinovog ulja i oko jedna tisuća tona konzerviranih maslina za jelo. Na području Istre i Kvarnera maslinari očekuju prirod od oko tri i pol tisuća tona zrna koje će dati najmanje sedamsto tona kvalitetnog maslinovog ulja, predviđalo se tada.

Dr. Branko Škarica, direktor Eksperimentalno-demonstracijskog projekta za unapređenje maslinarstva u Jugoslaviji, kazao je da je rekordna proizvodnja te godine bila tako uspješna zahvaljujući smišljenim i organiziranim aktivnostima u unapređenju maslinarstva, koje se provodilo u okviru FAO projekta, a ne zbog povoljnih vremenskih uvjeta.

Istog dana pisalo se o novootkrivenim freskama u Draguću, spomeniku s natpisom i glagoljskom slovu "A". Crkvica Sv. Elizeja, osim što je jedinstven primjer u Istri koji potvrđuje utjecaj Bizanta na našem području, još je više dobila na značenju nakon što su u njoj otkrivene nove freske. Lijevi zid od ulaza već godinu prije toga bio je poznat po freskama i bio je rekonstruiran, a freske su se nazirale i na desnom zidu. No, 1987. godine pronađene su freske i na trijumfalnom luku i apsidi, nakon što je zid očišćen od kreča i žbuke.

- Radeći na restauraciji, akademski slikar i restaurator Viktor Snoj se iznenadio i oduševio kad su ispod žbuke bljesnule prekrasne freske s motivom "Deizis". Prema objašnjenju župnika iz Draguća Antuna Merlića, koji vodi brigu o crkvici, na novootkrivenim freskama vidi se Krist s knjigom kao sudac, s Marijom i Ivanom sa strane, kao zagovornicima, a na desnoj i lijevoj strani luka su Marija i anđeo kao simboli navještenja. Freske su, naime, rađene u 13. stoljeću, a posebno otkriće je glagoljsko slovo "A", koje je pronađeno utisnuto na desnoj strani ispod lica Marije, pisao je Glas Istre.

Zanimljiva je činjenica da su konzervatori tada napomenuli da je to slovo starije od samih fresaka te da potječe iz 12. stoljeća, što je već vrijeme Bašćanske ploče. Još jedno otkriće dogodilo se tijekom rada na zaštiti fresaka kada je ispod luka otkriven nadgrobni spomenik iz rimskog doba (2. i 3. stoljeća), koji je služio kao postolje oltara u crkvici. Viši kustos Arheološkog muzeja Robert Matijašić proučio je spomenik - okrenut naopako i visok 80 centimetara - i odgonetnuo što piše na njemu. "Marcilijus Carconi podiže ovaj spomenik sebi i ženi Marciliji i sinu Marcilijusu", moglo se pročitati na spomeniku na latinskom jeziku. Spomenik je, kako se pisalo, u crkvicu donesen iz okolice Draguća, što upućuje na arheološke ostatke iz rimskog doba, koje su tada arheolozi tek trebali istražiti.

Povezane vijesti

• 145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK
• Giovanni Domenico Stratico, biskup Novigrada i Hvara: Dostojan Casanovin prijatelj POSTAO UZORNIM BISKUPOM
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Tri puta manje radnika u brodogradnji obavlja isti posao kao i tri puta više prije rata!