VREMEPLOV
U GLASU ISTRE PRIJE 45 GODINA - NAJVEĆA ŽELJEZNIČKA NESREĆA: Na kolodvoru u Zagrebu 150 mrtvih
Doček Mate Parlova u Areni nakon osvajanja svjetskog prvenstva u Havani
Prvog rujna 1974. godine Glas Istre je u izvanrednom nedjeljnom izdanju izvijestio o stravičnoj nesreći na zagrebačkom željezničkom kolodvoru kada je poginulo 150 ljudi, kako je pisalo u prvom izvještaju.
Toga dana, 30. rujna 1974. godine vlak iz Beograda za Dortmund jurio je kroz kolodvor brzinom većom od 90 kilometara na sat, umjesto dozvoljenih 50. Ulazni predsignal u zagrebačkoj željezničkoj stanici nije bio ispravan, ali je strojovođa prošao i kroz zatvoreni glavni signal na kome je gorjelo crveno svjetlo i došao na skretnicu s prevelikom brzinom. Od lokomotive su se otkačila osam vagona, a prevrnuti treći, četvrti i peti vagon uništili su sve pred sobom. Većina putnika u njima je poginula. U vlaku je bilo 400 ljudi, a poginulo je ili povrijeđeno 60 posto putnika. Kasnije je utvrđeno 130 poginulih.
Rastrgana tijela
Kako novinari izvještavaju u trenutku nesreće dogodio se tresak i lomljava kakva se ne pamti niti na jednoj željezničkoj stanici. Zatim su uslijedili stravični bolni krikovi, vrištanje, zapomaganje i dozivanje u pomoć. Uokolo su ležala mrtva, unakažena tijela više od stotinu putnika te puno više teško i lakše ranjenih, preplašenih, izbezumljenih i zaplakanih ljudi, okruženih hrpom željeza i drva izvrnutih vagona.
Kada su ubrzo stigli, spasioci su imali što vidjeti u toj potresnoj sceni. Zdrobljeni vagoni, poispadala mrtva tijela, dijelovi ljudskih tijela, ranjeni putnici, razbacana prtljaga, razbijeni električni stupovi. Nakon što su stigle dizalice i podigle prevrnute vagone otkrio se stravičan prizor s unakaženim i raskomadanim ljudskim tijelima. Vatrogasci i vojnici imali su pretežak zadatak sakupiti posmrtne ostatke s 50 metara željezničke pruge. Teško je bilo identificirati žrtve. U sljedećim danima novine izvještavaju kako je identificirano samo pet žrtava, zatim 12, pa tridesetak… Nije bilo današnje DNA foreznike.
Ekipe hitne pomoći odvezle su ozlijeđene putnike u šest zagrebačkih bolnica koje su primile više od stotinu osoba. Nekoliko je unesrećenih putnika preminulo već sljedećeg dana. Zagrepčani su još tijekom iste večeri i noći stigli u bolnice kako bi dali krv za stradale. Zemlja je bila potresena. Sljedeći je dan proglašen dan žalosti. Nastradali su bili pretežno radnici s obiteljima koji su se vraćali u Njemačku nakon provedenog godišnjeg odmora u domovini. Bila je to najveća željeznička nesreća u tadašnjoj Jugoslaviji. Građani su užasnuto slušali izvještaje o tragediji.
Novine donose priču o dječaku predškolske dobi smještenom u jednoj bolnici. Za njega se znalo samo da se zove Đorđe. Tek nakon nekoliko dana utvrđeno je da su mu roditelji poginuli u neserći, a po njega je došla baka iz Bele Crkve. U najvećoj željezničkoj nesreći samo u tom jednom kratkom trenutku dogodile su se strašne obiteljske tragedije.
Protiv četiri željezničara, vlakovođe, njegovog pomoćnika, prometnika i skretničara pokrenuta je istraga.
Parlov okrunio karijeru
Na drugom kraju svijeta Mate Parlov uspio je u svom nastojanju da osvoji naslov prvaka svijeta u poluteškoj kategoriji na Prvom svjetskom prvenstvu boksača amatera koje je završilo u Havani. Time je okrunio svoju bogatu sportsku karijeru. Mate Parlov se u finalu borio sa svojim starim poznanikom Karatajevim iz SSSR-a. Mate je bio mnogo bolji, borio se znalački, uvijek je bio za udarac brži od svoga protivnika, izvještava novinar. Sudac je prekinuo meč zbog povrede Karatajeva i proglasio pobjedu Parlova. U Beogradu i Puli pripremao se velik doček za svjetskog prvaka.
U noći s petka na subotu, 30. na 31. kolovoz, svjetla u pulskim kućama nisu se gasila. Sugrađani su gledali na televizoru njegov izlazak na ring u Havani. Mnogi su strepili, ali je strepnja nestala već nakon prve runde u kojima je Mate iskazao svoju superiornost. Boksao je sigurno skupljajući bodove i do prekida borbe pokazao da nije slučajno stao toliko puta na pobjedničko postolje. Kada se i u Havani čula naša himna, neizmjerno smo se obradovali, piše novinar.
- Prve dvije borbe u Havani bili su mi vrlo teške. Osjetio se nedostatak mečeva koje zbog služenja vojnog roka nisam imao. Moj najteži trenutak bio je moment kada sam u borbi s Kubancem Carrillom ozlijedio arkadu. Bojao sam se da sudac ne prekine meč, a od te ozlijede sada nema ništa, izjavio je Mate po dolasku u Beograd.
U Puli su boksaču pripremali svečani doček u Areni, 3. rujna. Došlo ga je pozdraviti više tisuća sugrađana. Drugi put u posljednje dvije godine Puljani su priredili veličanstveni doček. Šest tisuća ljudi bilo je u Areni, a još na tisuće u špaliru do amfiteatra. Čitav grad živio je za taj trenutak. S automobilima su ga dočekali već u Plominu i zatim zajednički došli do Pule.
- Obećao sam zlato i donio ga, rekao je Mate. Hvala vam na dočeku. Još uvijek pamtim i sve dosadašnje dočeke. Zaista ne mogu naći riječi da vam se zahvalim, izjavio je tada legendarni Mate.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
