U 101. godini života, 29. prosinca napustio nas je Anton Toni Gregorić iz Rapca, poznati sportski i društveno-politički radnik koji je 10. ožujka proslavio svoj 100. rođendan.

Rođen je 10. ožujka 1920. godine u selu Maretići kod Sv. Martina u općini Sv. Nedjelja, od oca Dinka i majke Dinke, djevojačkog prezimena Šumberac. Bio je živa enciklopedija labinskog sporta, kojemu je posvetio gotovo 90 godina života. Osnovao je brojne sportske organizacije, do kraja života bio je počasni predsjednik NK Rudar Labin, Tenis kluba Rabac i Gljivarskog društa Martinčica, a najpoznatiji je kao jedan od osnivača labinske skupine Međunarodnog omladinskog nogometnog turnira Kvarnerska rivijera o čemu je napisao i knjigu, a u rukopisu je ostavio i knjigu o svom životu koju je pripremao i namjeravao objaviti za 101. rođendan.

Do kraja svog života pratio je sport, odlazio na utakmice Rudara i Rapca, šetao po prirodi, išao na šparoge i gljive, surađivao sa lokalnim portalima, surfao na internetu i bio aktivan na društvenim mrežama te sve do prije dvije godine vozio automobil po čemu je bio poznat kao najstariji vozač u Hrvatskoj. Barba Toni je bio jedinstven i osebujan i u svojoj najdubljoj starosti, veliki zaljubljenik u prirodu i sport, a gubitak svog životnog suputnika, supruge Ide prošle godine s kojom je bio 60 godina u braku bio mu je, kako nam je sam rekao, najveći udarac i gubitak u životu.

Po zanimanju je bio upravni pravnik koji je cijeli svoj radni vijek proveo kao sekretar uprave u tadašnjoj općini Labin koja je pokrivala cijelu Labinštinu. U mirovinu je otišao 1980. kao 60-godišnjak. Od tada je prošla gotovo 41 godina.

Barba Toni je dobio mnogobrojna priznanja u bivšoj državi, između ostaloga Orden za rad, nagradu Zaslužni nogometni radnik Jugoslavije, priznanje FIFE i Međunarodnog olimpijskog komiteta, Prvomajsku nagradu RH koja se danas zove nagrada Franjo Bučar, prvi je dobitnik nagrade Labinska republika i mnoge druge. Počasni je predsjednik NK Rudar, Tenis kluba Rabac i Gljivarskog društva Martinčica Labin, ljubitelj je sporta i prirode, posebice pješačenja a nekad je trčao, igrao tenis do 82.godine.

Kao veteran igrao je i turnire u Opatiji i Umagu, voli brati gljive, šparuge i surfati po internetu. Barba Toni je u svemu, unatoč poznim godinama bio poseban i osebujan lik. Za nedavnog susreta rekao nam je da se osjeća dobro ali da ga malo ove godine zeza lijeva noga zbog čega je išao kod ortopeda. Bio je mobilan, u svojoj kući u Rapcu brinuo se sam o sebi nakon gubitka supruge s kojom je ove godine trebao proslaviti dijamantni pir. Svaki joj je dan odlazio na grob, a do Labina su ga vozili prijatelji i susjedi jer mu u 99. nije produžena vozačka dozvola, iako je smatrao da još može lokalno voziti svoj crveni Peugeot 206 koji je spremio u garažu jer ga nije želio prodati.

Zanimljivo je da je tek u 95.godini života krenuo na informatički tečaj za rad na računalu, koji je nakon informatičkog opismenjivanja počeo intenzivno koristiti. Iste godine je napisao svoju prvu knjigu pod nazivom "Mojih 55 godina Kvarnerske rivijere" o Međunarodnom omladinskom nogometnom turniru Kvarnerska rivijera kojeg je doveo u Labin i kojemu je godinama bio na čelu organizacijskog odbora a kasnije pomagao u organizaciji. Zahvaljujući njemu, njegovoj upornosti i ustrajnosti Labin je uz Rijeku najdugovječniji domaćin jedne od skupina turnira.

U Rapcu je živio od 1980. kada je ovdje napravio kuću i doselio iz Labina, pa je često šetao lungomare, do Lanterne i Maslinice, a na Prohaski igrao tenis i brinuo o terenima. U Rapcu je počeo trčati i pješačiti, igrati tenis, dok je mogao svako je jutro trčao sam pet kilometara, dva puta na dan igrao tenis a kad je trebalo bio je i sparing partner turistima kada su ga zvali iz hotela, jer tada nije bilo igrača.

Bio je barba Toni i teniski reprezentativac i prvak u kategoriji veterana nakon što je prve tenis terene u Rapcu napravio   s društvom iz TK Rabac 1985. godine.

Stvorio je grupu prijatelja u kojoj su bili Giulio Rocco i Antun Trošelj s kojima je hodao, svaki dan sve duže dionice. Propješačili su cijelu Plominsku goru do Vidikovca, Sisol, do Učke i Lanišća. Cijelu Istru propješačili su na noge, prošli su hodajući i Brijune, dio Cresa. Sve je imao dokumentirano, zapisano po datumima i kilometrima. Prema svome Rapcu i Labinu često je bio i dobronamjerno kritičan jer je želio boljitak i napredak, posebno za mlade. Za posljednjeg razgovora otkrio nam je i formulu za dugovječan život.

- Cijeli život moraš voditi brigu o sebi, kretati se i zdravo se hraniti. Bolje da ostane na tanjuru nego da se prejedeš. Moraš nešto voljeti, voljeti prirodu i njezine darove, gljive, šparoge, kretati se hodati, svaki dan popiti barem dva deca crnoga vina. Ako nešto ne voliš nemoj raditi jer ništa ne ide na silu, tako je govorio i živio barba Toni uoči svog stotog rođendana u ožujku ove godine. Barba Toni je bio osoba kakva se rijetko sreće, njegova energija bila je zarazna, a volja za životom prkosila je svemu. Počivajte u miru barba Toni, i neka vam je laka ova istarska zemlja.

Povezane vijesti

• FOTO / ZDRAVKO BELETIĆ JEDAN JE OD NAJSTARIJIH ISTRIJANA. Svaki dan dva sata trenira na sobnom biciklu, pokretnoj traci i ručama. A USKORO ĆE NAVRŠITI STOTU!
• ANTON TONI GREGORIĆ IZ RAPCA DANAS SLAVI 100. ROĐENDAN "Nadam se da ću smjeti i dalje voziti, to bi mi produžilo život za nekoliko godina"
• ANTON TONI GREGORIĆ IZ RAPCA PROSLAVIO 100.ROĐENDAN: "Ovo mi je najljepši rođendan u životu"