ZNA TAJNU DUGOVJEČNOSTI

ANTON TONI GREGORIĆ IZ RAPCA DANAS SLAVI 100. ROĐENDAN "Nadam se da ću smjeti i dalje voziti, to bi mi produžilo život za nekoliko godina"

| Autor: Branko BIOČIĆ
Prekretnica u njegovom životu bila je 1980. kada je doselio u Rabac - Anton Toni Gregorić

Prekretnica u njegovom životu bila je 1980. kada je doselio u Rabac - Anton Toni Gregorić


Zanimljivo je da je u 90. godini života krenuo na tečaj za rad na računalu koje je nakon informatičkog opismenjivanja počeo intenzivno koristiti

Anton Toni Gregorić iz Rapca danas slavi svoj stoti rođendan! Rođen je 10. ožujka 1920. u selu Maretići, sedam kilometara udaljenom od Labina, pored Sv. Martina koji se danas nalazi u općini Sveta Nedelja. Po zanimanju je upravni pravnik koji je cijeli radni vijek proveo kao sekretar uprave u tadašnjoj Općini Labin koja je pokrivala cijelu Labinštinu. U mirovinu je otišao 1980. kao 60-godišnjak. Od tada je prošlo dugih 40 godina.

Barba Toni, kako ga ovdje zovu, bio je istaknuti društveno politički i sportski radnik, nema priznanja u bivšoj državi koje nije dobio, između ostaloga ordena za rad, nagradu Zaslužni nogometni radnik Jugoslavije, priznanje FIFE i Međunarodnog olimpijskog komiteta, Prvomajsku nagradu RH koja se danas zove nagrada Franjo Bučar, prvi je dobitnik nagrade Labinska republika i mnoge druge. Počasni je predsjednik NK Rudar, Tenis kluba Rabac i Gljivarskog društva Martinčica Labin, ljubitelj je sporta i prirode, posebice pješačenja, a nekad je trčao, igrao tenis do 82. godine. Kao veteran igrao je i turnire u Opatiji i Umagu, voli brati gljive, šparuge i surfati po internetu. Barba Toni je u svemu, unatoč poznim godinama, poseban i osebujan lik.

- Osjećam se dobro, malo me ove godine zeza lijeva noga zbog čega sam išao i kod ortopeda, ali sve ostalo je u redu. Mobilan sam, brinem sam o sebi, za sada mi ne treba pomoć, sve radim sam pa i kuham nakon što mi je prije četiri mjeseca umrla supruga Ida s kojom sam bio 60 godina u braku. Ove smo godine trebali proslaviti dijamantni pir. Sve je bilo spremno. Njezina me smrt jako pogodila i sve mi poremetila. Svaki dan joj odlazim na grob, ali ne znam do kada ću moći, govori barba Toni koji kaže da bi mu sve bilo lakše kada bi vozio auto jer je još prije mjesec dana vozio svoj Peugeot 206.

- Više ne vozim, iako bih mogao jer se osjećam dobro. Ne za autoput, ali ovdje lokalno bih mogao. To bi mi produžilo život za nekoliko godina, ali prije mjesec dana sam silom zakona morao prestati voziti. Okulista je rekao da su mi oči u redu i da bih mogao voziti lokalno, ali sada sve ovisi o psihologu koji mora donijeti odluku. Ja znam da mogu, vozim polako i oprezno, nikad u prometu nisam imao saobraćajni nesreću. Auto mi je u garaži, na čekanju, neću ga prodati. Ako mi ne produže vozačku, netko će me njime voziti, govori ovaj vitalni stogodišnjak koji svaki dan najmanje dva sata surfa po internetu, piše tekstove, šalje mailove i vrlo je aktivan na svojoj Facebook stranici.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter