(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Planinarsko-pješačka staza Sedam slapova, istarski biser uzvodno od Tombasina u kanjonu rijeke Mirne, po mnogima je najljepša i najatraktivnija u Istri, a i šire, pogotovo kada ima vode u riječnom koritu. Iako je proljeće odavno ustuknulo pred ljetnim vrućinama, a vodotok presušio, još uvijek privlači ljubitelje prirode.
Stazu su prije dvadesetak godina trasirali planinari buzetske podružnice Hrvatskog planinarskog društva "Planik", a prije nekoliko godina, ovjekovječena je u planinarskom vodiču "Stazama buzetske margerite", čiji je autor dugogodišnji planinar Radovan Nežić. Vodič je izdala nekadašnja Eko udruga "Buzetska margerita". Bivša predsjednica ove buzetske eko udruge Zlata Markežić, planinarka je s gotovo 25 godišnjim planinarskim stažem.
Uporedno sa sve većom popularnošću ove staze, otvorila su se brojna pitanja, među njima i rješavanja imovinsko pravnih odnosa te njenog održavanja.
Za prohodati stazu dugačku oko 15 kilometara od Buzeta do Kotli i nazad, potrebno je oko šest sati te je ovih toplih kolovoških dana na taj poduhvat najbolje krenuti u ranim jutarnjim satima, sugestija je Zlate Markežić. Staza većim dijelom prati vijugavi tok rijeke, na nekim dijelovima iznad, a drugim usporedo s njom. U ovo doba godine, kada sunce zaprži, slapovi i kaskade potpuno presuše.
Slapovima su imena davno nadjenuli tamošnji stanovnici pa je tako prvi dobio ime Zagon, slijede ga Bačva, Vela peć, Mala peć te Kotli kao glavno odredište. U povratku je moguće noge osvježiti u Zelenšćaku, a na zadnjem Grjoku se može i okupati, prenijela je Markežić.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
- Brilje na toku rijeke Mirne bile su kupalište i igralište mnogih generacija. Tako su i dva prijatelja Radovan Nežić i Nedjeljko Markežić u mladim danima odlazili na pecanje od Mosta pa uzvodno sve do Tombasina. Mnogo godina kasnije, Radovan Nežić je, nakon Nedjeljkove smrti, odlučio opisati Stazu sedam slapova kako bi svi ljubitelji prirode i planinari namjernici, mogli uživati u ljepotama rijeke Mirne i njenim slapovima. Nežićev vodič vodi na stazu Sedam slapova s parkirališta te lijevom stranom rijeke Mirne iza Istarskog vodovoda, uzvodno prema izvoru Tombasin koji je aktivan samo u vrijeme velikih kiša. U blizini potok Draga utječe u Mirnu i tu je ulazak na stazu Sedam slapova. U sjeni drveća, prvi prelazak preko rijeke premošćuje Komarov most kojeg je već nekoliko puta razorila bujica, prenijela je Markežić.
Nakon prvog slapa Zagon, staza se uspinje do slapa Bačva pored kojeg se nalaze tri ulaza u rudarska okna iz kojih se pedesetih godina prošlog stoljeća vadio kameni ugljen. Uspinjanjem markiranom i osiguranom stazicom dolazi se do odmorišta na čijoj se stijeni, uz malo mašte, mogu vidjeti četiri slonovske surle u prirodnoj veličini koje je stvorila voda tisućljetnim taloženjem kamenca. Uzvodno se stiže iznad plavo - zelenog jezera predivne tirkizne boje, a zatim slijedi biser ove staze, Vela peć - najveći vodopad. Tu se na klupici može odmoriti, a na stijenama su penjači postavili svoje konope za penjanje. Stazica s osiguranjem vodi uzbrdo, a na vrhu je vidikovac s pogledom na Buzet i okolicu.
Slap Bačva ovih dana (Snimila Gordana Čalić Šverko)
Slijedeći slap je Mala peć - jezerce i slap natkriveni visokom stijenom. Izlazeći iz kanjona strmijom stazom stiže se do Napoleonovog mosta koji je izgrađen početkom devetnaestog stoljeća. Prolazeći pored napuštenih naselja Glistonija i Šćaveti te pored sela Kuhari, stiže se u selo Kotli i tamošnjeg starog mlina. Kotli su dobili ime po vodom oblikovanim, kotlastim udubinama u stijeni koje su dio riječnog korita i imaju oblik kotla.
Mala peć (Snimila Gordana Čalić Šverko)
Nakon okrijepe i odmora, staza vodi prema Buzetu pored slapa Zelenšćak. Slijedeći slap je Grjok - jezerce u koje se slijeva manji vodopad, ali bogat vodom. Lijepo je to mjesto za odmor, a može se i osvježiti kupanjem.
Na putu prema Buzetu, nalazi se kapelica sv. Jelena za koju predaja kaže da je čudotvorna – za oči. Naime, u obližnjem selu živjela je djevojka slijepa od rođenja. Majka ju je dovela do kapelice gdje je ona progledala, divila se ljepoti okolice te ponovno oslijepila.
Grjok (Snimila Gordana Čalić Šverko)
Posljednji dio staze vodi ispod sela Pengari te konačno uz tok rijeke Mirne do cilja na parkiralište gdje je bio i polazak na ovo lijepo pješačenje.
U planinarskom vodiču Radovan Nežić detaljno opisuje i preostalih sedam staza u okolici koje, kao latice margerite okružuju grad Buzet. Tako je planinarski vodič i dobio ime "Stazama buzetske margerite". Staze su pak dobile nazive po najznačajnijim ljepotama koje se na njima mogu vidjeti ili zanimljivostima iz narodne predaje koje se prenose generacijama, a to su: Minjera, Petrapilosa, Jačemica ili Jačmovica, Raspadalica, Sopot, Sedam slapova, Grjok i Škrbina.
Kaštel Petrapilosa (Snimio Bojan Širola)
Posebnost staze Minjera, prenosi Markežić, je što prolazi pored najstarijeg rudnika piritnog boksita na svijetu gdje se proizvodio alaun (stipsa) i sumporna kiselina koji su se koristili u proizvodnji stakla i boja, u tekstilnoj industriji te medicini. Staza Petrapilosa nazvana je po istoimenom tisućljetnom kaštelu na brežuljku iznad Bračane, pritoke rijeke Mirne. Kaštel je 1440. godine Venecija darovala obitelji Gravisi iz Pirana.
Minjera, ulaz u rudarski rov (Snimila Gordana Čalić Šverko)
Ruševni kaštel je obnovljen te se u njemu održavaju kulturna događanja. Staza Jačemica (Jačmovica) dobila je ime po brdu iznad sela Črnica i po pećini koja se nalazi ispod visokih stijena s kojih se pruža predivan pogled na cijelu buzetsku kotlinu. U ovoj prapovijesnoj pećini pronađeni su razni alati i pribor, bakrena sjekira te više kamenih vrhova strelica i koplja što ukazuje na to da je bila nastanjena već prije četiri tisuće godina.
Jačemica (Snimila ZLATA MARKEŽIĆ)
Uz stazu Raspadalica, selo je Strana. Prema narodnoj predaji crkvica sv. Marije sagrađena je na mjestu kojeg je posjetila Blažena Djevica Marija u čamcu te se u sakristiji oronule crkve čuva model manjeg čamca. Na platou Raspadalice uzletište je za palaglajdere, a u podnožju stijene rov ugljenokopa.
Stazu Sopot obilježio je potočić Rečica koji u kamenu probija svoj put tvoreći predivan slap do čijeg se podnožja može doći stazicom sa ceste. Samo za velikih kiša slap se na nekoliko sati pretvara u veličanstvenu igru milijuna kapljica.
Škrbina je staza koja vodi do ruševne kuće, vile koju je izgradio jedan Francuz iz Pariza za svoju bolesnu suprugu, groficu Adelaide de Bise Sambuch koja je tu i preminula 1839. godine. Sahranjena je na buzetskom groblju, a suprug je prodao imanje obitelji Klarić i vratio se u Francusku. Kuću su stanari napustili šezdesetih godina i od tada imanje propada.
Napoleonov most (Snimila Gordana Čalić Šverko)
Iako je Grjok dio staze Sedam slapova, može se propješačiti i kao samostalna staza s polazištem i ciljem na parkiralištu. Kreće desnom stranom rijeke Mirne preko mostića, koju prelazi tri puta ispod sela Pengari i istom se stazom vraća. Staza je duga oko 10 kilometara i prilagođena svim uzrastima. Za vrijeme velikih kiša, preko vode se prelazi skačući s kamena na kamen ili jednostavno – bos.
Planinarski vodič "Stazama buzetske margerite", kazala je Zlata Markežić, prije nekoliko godina nastao je iz ljubavi prema rodnom kraju, pješačenju i prirodi Radovana Nežića koji je uložio veliki trud u njegovu izradu. Prohodao je sve opisane staze, uz razna mjerenja duljine i vremena potrebnog za njihov prolazak, razgovarao je s mještanima i bilježio priče i legende o određenim lokacijama, izradio je sve karte, fotografirao, pripremio sve materijale i pobrinuo se za tiskanje vodiča.
- Bez njega ne bi imali ovaj vodič u kojem je uz ostale opisana i staza Sedam slapova, koja je postala poznata daleko izvan naših granica kao jedna od najljepših staza. Nalazi se u mnogim stranim vodičima, a propješačilo ju je na tisuće domaćih i stranih ljubitelja prirode, zaključila je Markežić.