Građani su odahnuli kada su saznali da su karabinjeri uhvatili Ivana Kolarića (Giovanni Colarich) nakon žestoke tučnjave u tršćanskom kinu. Il Piccolo je članak naslovio »Neuhvatljivi razbojnik Kolarić pao je u ruke pravde«.

Bio je 15. siječnja 1924. Vraćen je u Pulu i zatvoren u zatvoru u Via dei Martiri. Nakon završetka preliminarne istrage, koja je trajala dvadeset i jedan mjesec, počelo je suđenje pred Porotnim sudom u sportskoj dvorani osnovne škole Giuseppe Giusti.

Ivan Kolarić

Uz Kolarića, optuženog za zločinačku zavjeru, ubojstvo, pljačku i krađu, pred sud je izvedeno devetnaest muškaraca, optuženih za pomaganje i podržavanje zločina za koje je on bio optužen. Suđeno je i njegovoj zaručnici i još jednoj ženi, a obje su kasnije oslobođene jer nisu počinile zločin.

Suđenje je završilo, nakon četrdeset šest dana, osudom Ivana Kolarića na četiri doživotne kazne zatvora i sto šest godina zatvora za lakša kaznena djela, uz jedanaest godina samice.

Trinaest ostalih optuženika dobilo je kazne u rasponu od jedanaest godina i jedanaest mjeseci do jedne godine i sedam mjeseci zatvora, dok je preostalih osam oslobođeno.

U ožujku 1926. godine Vrhovni kasacijski sud potvrdio je presudu Porotnog suda, pa je Kolarić počeo izdržavati kaznu.

Suđenje Kolariću izniman događaj

L’Azione je tada napisao: »Tragedija Iva Kolarića - kako se može definirati njegov kazneni dosje - dosegla je svoj prirodni završetak. Oblačeći odijelo doživotnog zatvorenika u hladnoj i tmurnoj ćeliji, prisjećajući se zločina koje je počinio, ponovno videći svoje krvave ruke u vječnoj noći svog nesretnog života, možda će osjetiti kajanje za koje je tvrdio da ga nikada nije osjetio kako cvjeta u njegovom srcu«.

Nada novinara se ispunila: iz kaznionice je izašla jedna sasvim druga osoba.

Suđenje Kolariću bio je za Pulu i za Istru izniman događaj. Ulice Via Epulo i Via San Martino, na čijem se raskrižju nalazila škola Giusti, uvijek su bile prepune promatrača koji su čekali da uđu u sudnicu ili da svjedoče dolasku policijskih kombija i oklopnog vozila koje je Kolarića vozilo do Porotnog suda. Duž rute od zatvora - na Via Muzio, Via Promontore, Via Cenide, tržnici i od Via Epulo do Via San Martino - bili su postavljeni naoružani vojnici kako bi zadržali gomilu.

Kolarić je rezignirano prihvatio strogu kaznu, uvijek održavajući dobro ponašanje u kaznionicama. Kada je stupio na snagu Pariški mirovni ugovor, kojim je Istra dodijeljena Jugoslaviji, a Istranima jugoslavensko državljanstvo s mogućnošću da se odluče za talijansko državljanstvo, Kolarić je zatražio i dobio jugoslavensko državljanstvo. Premješten je u jugozatvor, u Gorici, ali je ubrzo pušten na slobodu. Vrativši se u Pulu, sada u pedesetima, nastanio se u Via Grega, održavajući besprijekorno ponašanje. Sudjelovao je u volonterskom radu, stekavši tako poštovanje lokalnog stanovništva, koje je dvadeset pet godina ranije osuđivalo i strahovalo od njegova okrutna nasilja.

Neuhvatljivi istarski odmetnik

»Ludi, drski kriminalac«; »briljantan kriminalac, izuzetno ljubazan i inteligentan«.

To su neki od opisa koje su organi za provođenje zakona i lokalne novine dali Ivanu Kolariću, odmetniku iz Pule koji je između srpnja 1923. i siječnja 1924. praktički sam zadržao stotine policajaca i karabinjera koji su ga pratili, sve do dramatičnog uhićenja. Ali bio je i protagonist pet najbrutalnijih ubojstava u kriminalnoj povijesti ovih naših krajeva, a da ne spominjemo još dva ubijena zamjenom identiteta. Uspio je čak prodrijeti u uredništvo vodećih pulskih novina L’Azione, gdje je oteo novinara i prisilio ga da ga intervjuira.

Mnogo je napisano i rečeno o ovom pulskom i istarskom razbojniku, a mi otkrivamo djelić njegova života u tamnici S. Stefano, što je manje poznato ili potpuno nepoznato.

Prenosimo u cijelosti članak naslovljen »Kako živi razbojnik Kolarić«, s podnaslovom: »Kaznionica Santo Stefano najteža kaznionica Italije - Kažnjenik broj 1940 je najdiscipliniraniji i najmarljiviji kažnjenik«.

Osnovna škola Tone Peruška

Kako živi razbojnik Kolarić

Članak je objavljen na stranicama zagrebačkog tjednika Istra, nadnevka 23. svibnja 1940. godine, i glasi:

- Dopisnik torinske Stampe posjetio je nedavno zatvor u Santo Stefanu i tom se prilikom interesirao za život pojedinih kažnjenika. Potanje se pozabavio u svom dopisu kažnjenikom broj 1940, koji je prema ocjeni uprave kaznionice najdiscipliniraniji i najmarniji kažnjenik. Taj broj 1940 nije nitko drugi nego glasoviti puljski razbojnik Ivan Kolarić, koji je godine 1923. i 1924. haračio po Puli i južnoj Istri, zadajući mnogo muke vlastima, a bio je strah i trepet mirnog pučanstva u gradu i okolici. Čak je jednom prigodom provalio u redakciju puljskog lista Corriere istriano (bivše Azione) i prisilio jednog suradnika da napiše o njemu veliki članak, u kome ga je uzeo u obranu. Taj je članak bio i štampan u listu.

Nakon što je počinio niz zločina i razbojstva i četiri umorstva konačno je 17. srpnja 1925. bio uhapšen i izveden pred sud. Njegov proces u Puli, održan 25. novembra 1925. bio je praćen s velikim interesom, jer na cijeloj Puljštini nije takoreći bilo sela, koje ga nije poznavalo po njegovim zlodjelima.

Bio je osudjen na doživotnu tamnicu i to kaznom što ne predviđa nikakve amnestije, tako da uopće nema nade da bi ikada došao u dodir sa živim bićem.

Neko je vrijeme bio utamničen u Civitavecchi, ali kako je uprava kaznionice posumnjala da bi mogao uteći, to ga je premjestila u zatvor u Santo Stefano, koji je poznat kao najstroži zatvor u Italiji, iz koga je nemoguće pobjeći.

Danas je Kolarić tamo vanredno miran i njegova ocjena je već nekoliko godina vrlo dobra. On je postao predmetom, a ne čovjekom, s izvjesnom rezignacijom provodi dane, poštuje čuvare, ne uzrujava se ni zašto, sve shvaća kao samo po sebi razumljivo i kao da mu nije ni na kraj pameti, da dodje u sukob sa željeznom disciplinom, koja tamo vlada.

S ostalim osudjenicima dolazi u doticaj samo za vrijeme zajedničke šetnje, a inače - plete čarape. Radi tako dane i dane neumorno pletući čarape drvenim iglama, ne samo dok sjedi ili šeće u svojoj ćeliji nego i kada ide u šetnju po kaznioničkom dvorištu. Neprestano prebire igle i nosi čarapu sa sobom, pletući neumorno. Na koncu svakog dana ima gotov jedan par čarapa za koji mu se odobrava na koncu mjeseca 1.20 lira po paru i time si može nabaviti kakvu sitnicu za jelo, ako ne će štedjeti novac.

U kaznionički red vjeruje kao u nepogrešivu dogmu, čak se toliko njime bavi i studira ga da si je od državne štamparije naručio jedan primjerak. Upravo ga se s fanatičkom točnošću pridržava.

Tako dakle živi pletući dan na dan čarape strahoviti puljski razbojnik Kolarić, o kome je svojedobno sva Istra govorila. A znajući to mi smo se evo njime malo više zabavili«.

Ivan Kolarić

Ivan (Giovanni) Kolarić (Colarich, Collarich, Collarig), razbojnik i ubojica (1900. - 1986.), rođen je i umro u Puli. U Prvom svjetskom ratu s roditeljima je napustio Pulu i boravili u izbjegličkom logoru u Wagni (Štajerska). U logoru su umrli i otac i majka, a on postaje prijestupnik, pa je zbog više krađa 1917. osuđen, još kao maloljetnik, na pet godina zatvora u Mariboru.

U Pulu se vratio 1921. godine i nastavio s krađama i razbojstvima. Ubio je 1923. godine karabinjera Sebastiana Consaltera. Tada počinje velika policijska potjera za njime. Uhićen je u Trstu 1924. godine, a 14. rujna 1925. izrečena mu je kazna: četiri doživotne robije, 106 godina zatvora i 11 godina samice. Robijao je u više najstrožih talijanskih zatvora (Ventotene, Volterra, Portolongone, Civitavecchia, S. Stefano).

Oslobođen je nakon Drugog svjetskog rata. Vratio se u Pulu. U rodnom gradu bio je radnik, pa iscjelitelj (po metodama koje je razvio proučavajući u zatvoru medicinu).

Elvin Tomasini napisao je 1987. biografsku knjigu »Giovanni Colarich, il peso di un passato« (Teret prošlosti). Godine 2006. tršćanski povjesničar Francesco Fait objavio je biografiju »Giovanni Colarich. L’inafferrabile fuorilegge istriano« (Neuhvatljivi istarski odmjetnik), a 2015. godine novinar i publicist Elio Velan roman »Bilo jednom u Istri - Istinita priča o Ivanu Kolariću«.

Povezane vijesti

• Pula: Potraga za razbojnicima iz kladionice i trgovine
• Uhvaćen serijski razbojnik koji se presvlačio nakon svake pljačke
• Djelatnica trgovine otjerala naoružanog razbojnika