Imao sam priliku upoznati našu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović koja je nakon razgleda hotela Bernardin posjetila salu našeg ribljeg restorana i na pitanje što joj se najviše sviđa u hotelu rekla: "Ovaj pogled na Hrvatsku", ispričao nam je zlatni Stipe, ponosan na činjenicu što su brojni Hrvati iz multietničkog Kaštela iznimno uspješni poslovni ljudi u Sloveniji

Svestrani Stjepan Baniček zvani Stipe iz Vižinade kraj bujskog Kaštela višestruki je zlatni, srebrni i brončani pobjednik najvećeg natjecanja ugostitelja Slovenije koje već 65 godina zaredom organizira Ugostiteljsko-turistički savez Slovenije (GTZ). Zlatne je medalje 2017. godine osvojio za aranžiranje stola i serviranje hrane te 2018. za pripremu hrane pred komisijom flambiranjem.

- Prije šest godina prešao sam iz hotela Kempinski Palace u Portorožu u Grand hotel Bernardin u Piranu. Ponudili su mi radno mjesto šefa ribljeg a la carte restorana, ali procijenio sam taj posao stresnim i odbio ponudu. Prihvatio sam biti zamjenik šefa. Nakon nepunih šest mjeseci iz firme su mi predložili da ih predstavljam na prestižnom GTZ natjecanju Slovenije u kategoriji aranžiranja stola i serviranja hrane. Natjecanje se odvija u više ugostiteljskih kategorija: miksologija - spravljanje koktela, kuhanje kave, aranžiranje stola i serviranje hrane na klasičan ili alternativan način, priprema hrane pred gostima - flambiranje, somelijerstvo koje bude najzastupljenije jer si svi vole popiti gutljaj dobroga vina, duhovito će Stipe. Sudionici su učenici srednjih škola i profesionalni ugostitelji.

Na cijeni alternativa

Bio mu je to laskav izazov, kaže. Savladao je kroz praksu i edukacije podosta pravila i finesa, k tomu je i umjetničkog duha pa stalno smišlja neke novitete, ali nikada do tada nije sudjelovao na ovakvom natjecanju i osjećaji u njemu bili su podijeljeni.

- Bila mi je čast i prihvatio sam izazov. Natjecanje prati komisija, a zamišljeno je kao simulacija scene pripravljanja stola za posluživanje jela u a la carte restoranu. Uređujemo prazne stolove, od stolnjaka i pribora za jelo pa sve redom do posluživanja hrane. Sve izvodimo elegantno, sa stilom i osmijehom. Bilo mi je dodijeljeno filetiranje brancina u čemu sam dosta vješt i tako je osvojena moja prva brončana medalja... Već sljedeće godine smo kolega i ja u Novoj Gorici osvojili srebrnu medalju pa naredne godine u Radencima brončanu i tada smo odlučili jurišati na zlato. Uvidjevši da se više cijeni i valorizira alternativno aranžiranje stola i priprema hrane nego klasičan model u kojem smo se ranije natjecali, jer je ustaljeno i nekako staromodno, htjeli smo napraviti iskorak. Gosti traže doživljaj, neko uzbuđenje, kaže Stipe.

Inspirirani novačenjem, krštenjem mladih pomoraca iz Pomorske škole u Piranu osmislili su temu "Gusarska večera", pripremu stola na alternativan način. Prekrili su stol zlatnim stolnjakom pa ribarskom mrežom, stavili škrinjice s nakitom na središnji dio stola, kristalnu kuglu, meni ispisali na umjetnom pergamskom papiru, svakome gostu izradili gusarsku barkicu s bočicom ruma na njoj, na jedrima napisali ime gosta, a u prvi plan postavili staklenu mrtvačku glavu osvijetljenu baterijom. Kad se pojavilo članstvo komisije, Stipe i njegov kolega odjeveni u gusare izlili su vruću vodu i suhi led u tu staklenu glavu pa je magla počela sukljati svuda po stolu...

- Oborili smo komisiju s nogu. Rekli su da originalniji stol još nisu doživjeli. Osvojili smo zlatnu medalju, a prošle sam godine potvrdio zlato, ali u kategoriji flambiranja hrane pred komisijom. Pripremao sam jelenove medaljone u bućinom pireu s pečenim vrganjima i umakom od borovnice i tamne čokolade te klicama od graška. Opet se komisija oduševila, s puno entuzijazma se prisjeća Stipe svoje domišljatosti i kulinarskih remek-djela.

Samo šef Slovenac

Napominje da je od uspjeha na GTZ natjecanju višestruka korist: za zaposlenike, tvrtku i goste koji znaju da su posluženi u restoranu od vrhunskih stručnjaka iz ugostiteljstva. Hotelijerska društva zato nagrađuju i stimuliraju osvajače zlatne medalje nagradom od 900 eura, srebrne sa 700, a brončane s 500 eura.

- Velike kompanije poput moje su izdašne, cijene zaposlenika, podržavaju radnike organiziranjem kontinuiranih edukacija i stručnih usavršavanja, prijavljuju ih na natjecanja jer zaposlenici svojim uspjesima podižu ugled društvu, no privatni hoteli nastoje uštedjeti na radnicima i nerado ih šalju na natjecanja, tumači Stipe i dodaje da u njegovoj kompaniji uspješni brzo napreduju. Nakon šest mjeseci rada u hotelu Bernardin potpisao je ugovor o radu na neodređeno vrijeme, što je uobičajeno tek nakon dvije godine. Prepoznali su, veli, njegove radne sposobnosti i ukazali mu povjerenje. Zanimljivo, ugovor mu je potpisao tadašnji član Uprave hotela Bernardin u Piranu Kristjan Staničić, sada direktor glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice. U Slovenskom primorju, objašnjava naš sugovornik, u hotelijerskim društvima puno je zaposlenika iz Hrvatske "jer ne postoje granice niti je bitna nacionalna pripadnost za zapošljavanje kvalitetnog radnika".

U "njegovom" hotelskom restoranu, uz njega iz Kaštela, radi i kolega iz Buja, kuharica iz Siska, a samo je šef Slovenac. Šali se Stipe da je lako i lijepo raditi u Grand hotelu Bernardin jer terase i staklene stijene hotela s 12 katova (gdje se nalazi i recepcija) gledaju na Hrvatsku.

Pogled na Hrvatsku

- Imao sam priliku upoznati našu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović koja je nakon razgleda Bernardina posjetila salu našeg ribljeg restorana i na pitanje što joj se najviše sviđa u hotelu rekla: "Ovaj pogled na Hrvatsku", ispričao nam je zlatni Stipe, ponosan na fascinantnu činjenicu da su brojni Hrvati iz multietničkog Kaštela iznimno uspješni poslovni ljudi u susjednoj Sloveniji. Susret sa Stjepanom potvrdio nam je da smo bili na pravoj adresi, što su prepoznali i u mnogim revijama i časopisima gdje je zlatni Stipe u gro-planu, među celebrityjima.

Zagorac Štef

Stipe sve okreće na valcer pa je iskoristio priliku ispričati i jednu duhovitu epizodu iz svog preko tri desetljeća dugog radnog vijeka.

- Gradonačelnik Pirana Peter Bosman došao je tako na ručak u hotel Kempinski s jordanskim konzulom. Osoblje se poredalo na ulazu u restoran, a ja kao šef sale na čelu vrste. Čita konzul na mojoj akreditaciji ime pa će on meni: "Ti si Stjepan. Nisi Slovenac." Kažem mu da sam Zagorac podrijetlom, na što će on: "Onda si ti Štef. Kak si mi kaj?" i ispriča mi da je študiral u Zagrebu i prebandal cijelo Zagorje. Naručio je za aperitiv šljivovicu, a mi sva vrhunska pića u Kempinskom imamo, ali šljivke nema ni u snu. Odjurio je kolega u susjedni market i donio. Nema da nešto fali u Kempinskom!, smije se Stipe.

Svestrani umjetnik

Stjepan Stipe Baniček rodom je iz Trakošćana, rastao do srednje škole u Koprivnici, pa upisuje Ugostiteljsku školu za kuhara u Izoli, gdje upoznaje Bjelovarčanku rijetkog imena, Vardarku. Vjenčali su se i nastavili živjeti u Sloveniji od 1985. godine do osamostaljenja Hrvatske kada sele u Kaštel, točnije Vižinadu. Umjetnički nadahnut u svakom pogledu u slobodno vrijeme, uz veliku podršku supruge, izrađuje slike od plutanih čepova, drvene okvire za slike u obliku prozorčića sa škurama i žlice s postoljima za čašice, prijateljima peče torte za rođendane, uživa u dekoriranju stola za razne prigode, izrađuje skulpture od voća, ukrasne pingvinčiće uz mesne nareske... U Vižinadi je najpoznatiji po dizanom kolaču od maka i oraha te panna coti u što smo se i sami uvjerili i ne sumnjamo da zavrjeđuje još jednu zlatnu medalju - publike.

Povezane vijesti

• Hrvatska Nijemcima u top 5 destinacija
• T. Cook: Hrvatska među popularnim destinacijama
• Premali broj hotela usporava rast turizma