Spajanjem šume, njene obale, podmorja s kamenolomom učinili bi jedinstven, specifičan i prepoznatljiv spoj prirode i djelovanja ljudskih ruku na korist, uživanje i dobrobit, kako domaćinima, tako i dragim nam gostima
Za termin "ključanice kaosa" prvi puta sam čuo na jednom od predavanja Korada Korlevića. O čemu se radi? "Budućnost određuje mnoštvo trenutaka u kojima je 'sve moguće' - ključanicama, i tada se događaju promjene, u znanosti, tehnologiji ili u društvu. Koristeći se teorijom u kojoj se vektori mogućih budućnosti granaju iz 'ključanica kaosa', nakon kojih mnoštvo budućnosti postaju nemoguće, prikazuje se svijet mogućeg, nakon čega svijet više nije isti. Može li se saznati koja nam to budućnost dolazi? Odgovor je, naravno, ne. Ne postoji jedna moguća budućnost, postoji mnoštvo sada već nemogućih i nešto mogućih budućnosti, neke s više, druge s manje vjerojatnosti da se dese".
Sportaši zainteresirani za kamenolom
Možemo li mi aktivno sudjelovati u odabiru poželjne budućnosti? Možemo, i to u svim segmentima života. Samim time i na poželjne budućnosti za mještane općine, njene stanovnike i goste, turiste kako ih volimo zvati, a koji dobrim djelom pune općinski proračun te proračun turističke zajednice, konkretno Medulina, koji za jednu tako malu općinu nisu niti mali, niti zanemarivi. Dapače. Neće se sa mnom svi složiti, međutim svaka osoba ima svoj vlastiti način spoznaje do kojega kroz život dolazi.
Nije to pitanje znanja, već naše percepcije. Naša percepcija moguće budućnosti jednog teritorijalno malog djela Općine Medulin o kojem pišem, a riječ je o bivšem kamenolomu Cave Romane i obližnjoj park šumi Soline, proizlazi iz poznavanja, 30 godišnjeg posjećivanja, obilaženja te aktivnog sudjelovanja u kreiranju djela koji danas čini manji dio budućnosti koja se ipak desila. Naše, jer radi se na organizaciji građanske inicijative "Za Soline i Cave Romane".
O toj temi pisao sam, obrazložio i poslao e-mailom TZ-u Medulina. Ima tome vremena, ali nikada i nikakav odgovor nisam dobio. Nisam iznosio samo svoje viđenje i vizije neke ljepše budućnosti, već je ona nastajala u interakciji, razgovorima i konkretnim djelovanjem s mnogima. Nezainteresiranost, a prije svega nekomunikativnost, pa i bahatost, kako TZ-a, tako i politike te postavljenih pročelnika doveli su nas u slijepu ulicu. Odgovor na upit o budućnosti kamenoloma Cave Romane koji je potpisalo 12 sportskih udruga i saveza iz Istre, a čiji članovi stalno ili povremeno koriste taj prostor, nikada nije stigao. A ima tome već dvije godine kako smo upit predali u Pisarnicu. Možda više nije niti aktualan?
Šumica koja spaja dva mjesta
Izgleda kako ne treba pokazivati previše inicijative ili, ne daj Bože, pameti, znanja i iskustva - tada si otpisan, jer strah je vrag. Ne treba puno napora da se shvati kako lokalni žitelji o svom kraju znaju više, prepoznaju potencijale i imaju najmanje sto puta bolje ideje kako svoje mjesto i okolicu unaprijediti, zaštititi te kreirati nove sadržaje za sebe i sve dobrodošle goste. I ne samo to. Pitanje zašto nitko iz TZ-a i Općine nikada nije percipirao naša nastojanja i nije pitanje za milijun dolara. Imam osjećaj da se bivše vodstvo općine udaljilo od svojih stanovnika i, što je najgore, nisu imali potrebe čuti. Možda to danas novu garnituru koju smo izabrali (možda nekog vrijeđa, ali mene prolazi jeza kada čujem da netko za sebe kaže da je vlast, što smo onda mi? Podanici?) ipak potakne da bar razmisle i dokažu mi da nemam pravo! Ili možda potvrde da imam? Vrijeme će pokazati.
Idemo zaviriti u prvu ključanicu kaosa i jednu od mogućih budućnosti šume Soline i kamenoloma Cave Romane koji je u stvari mnogo toga, ali aktivni kamenolom već odavno nije. Ukratko, tu se previše lošeg već desilo i uskoro više nećemo imati što mijenjati.
Živim u Pješčanoj Uvali i do Vinkurana imam oko 2,5 kilometra šumskog puta kojim se često krećem te razgovaram s mnogo poznanika, prijatelja i slučajnih dobronamjernika. Slušam njihova razmišljanja te često čujem kako bi šuma Soline trebala na kvalitetniji i "čišći" način oživjeti i spojiti dva susjedna mjesta novouređenim šetnicama, ujedno i stazama za trčanje. Jer, ako se ljeti uputite postojećim makadamskim putem, u par minuta izgledat ćete kao da ste pretovarili par tona cementa. Auto do auta voze i praše do uvale Mala Cava, šljunčane plaže u Vinkuranskom zaljevu. Tu je urbanističkim planom predviđena gradnja hotela što se lako može pretvoriti i u apartmane, a što pak, ako do toga dođe, znači, osim asfaltiranja tog dijela šume, i izgradnju sve potrebne infrastrukture. Da ne duljim, temu o terminatorima hrvatskog pa tako i istarskog turizma ostaviti ću za drugi puta.
Turisti sve češće traže doživljaj!
Kada pišem o šumi Soline ne mislim samo na dio proglašen Park šumom za koju mi posljednjih godina uopće nije jasno zašto je pod ingerencijom JU Kamenjak. Znam da je oko 80 posto površine privatno, ali da li to vlasnicima parcela daje za pravo da ih ostavljaju zapuštene, oronule, pune smeća, pa i staklene vune…? Pisao samo o tome, ako treba ponoviti ću. Naša je vizija to malo područje, uz malo ulaganja, pretvoriti u sportsko-rekreacijsku i edukativnu zonu. Kako, gdje, kuda i zašto elaborirat ću drugi put, ali i svima koje smo delegirali i izabrali da vode Općinu ako to zatraže. Uostalom ne moram to biti ja. Ima nas. Spajanjem šume, njene obale, podmorja s kamenolomom učinili bi jedinstven, specifičan i prepoznatljiv spoj prirode i djelovanja ljudskih ruku na korist, uživanje i dobrobit, kako domaćinima, tako i dragim nam gostima. Već odavno smo svjesni da je turizam veliki dio doživljajne ekonomije koja danas čini više od polovice svjetskog BDP-a te da isto tako turisti više ne traže samo mjesto za "parking" šugamana već što atraktivniju i zanimljiviju ponudu u smislu doživljaja, sporta i rekreacije, kulture, eno i gastro ponude. Imamo već nadaleko poznate primjere kao što su jama Baredine ili zip line iznad Pazinske jame. Dakle, trasiranje novih i obilježavanje već postojećih staza za šetanje, brzo hodanje ili trčanje van glavne prometnice, da je tako nazovem, kroz šumu Soline s prolaskom kroz mjesto s čijeg vrha pogled seže sve do Učke, a odakle je izvađena većina kamena za gradnju pulske Arene, puno bi značilo u turističkoj ponudi. Ali i za zaštitu te čišćenje raznoraznog otpada nakupljenog u šumi, najčešće upravo uz danas postojeći i za automobile prohodan put. A sve na korist i nama naravno, kako stanovnicima općine tako i obližnje Pule, pa i šire. Uz organizaciju dvije zanimljive i osmišljene manifestacije mogao bi to biti uzbudljiv početak produljenja sezone od travnja do kraja listopada. Treba biti strpljiv, raditi, svoje čuvati i obogaćivati i desit će se!
Destinacija penjača i nebeskih hodača
Javit će se oni i s kontra argumentom - privatni vlasnici, preko čijeg terena ide pol metra široka staza. I to se da izbjeći ili dogovoriti.
Sam kamenolom Cave Romane već je 30 godina omiljeno penjalište lokalnih, ali i sve većeg broja stranih penjača. I dok jedna istarska tvrtka uređuje i obnavlja penjalište na Pagu, na poziv tamošnjeg TZ-a i za to biva plaćena, kod nas su “srećom” lokalni penjači od raznih malih donatora i vlastitih džepova lani prikupili materijala u vrijednosti od oko 12.000 kuna za preopremanje i obnavljanje već dotrajale sigurnosne opreme za penjanje u kamenolomu, a sate i dane provedene viseći u penjačkom pojasu na užetu odradila je uglavnom Biljana Težak - besplatno. Što se mene tiče neka joj plate barem u vrijednosti materijala, mada je posao visinski i vrijedi duplo. Uostalom, cijelo penjalište nastalo je tijekom proteklih 30 godina na taj način, 30 godina koliko je u kamenolomu prisutno sportsko penjanje, te se održavaju i mnogobrojni penjački tečajevi i škole. Jutarnje penjanje u hladu i popodnevno kupanje, ili obrnuto, pravi je mamac za višemilijunsku sportsko-penjačku populaciju Europe, mada sam sretao penjače i iz Amerike, Azije, maltene sa svih kontinenata i svi su ostali oduševljeni iz jednostavnog razloga što su Cave Romane jedinstvene i specifične. Mnogi upravo zato i dolaze. Nama su Cave Romane svakodnevica te ne obraćamo pažnju, kao ni na Arenu, ali kome god samo spomeneš tu priču da se upravo s tog mjesta vadio kamen za Arenu…. Ma da se ne ponavljam.
Da se sadržajno, u sportsko-adrenalinskom smislu, pa i kulturnom, ponuda u kamenolomu može proširiti na zadovoljstvo mnogih - može! Da se bespotrebno postavljena ograda može zamijeniti šetnicom uz poneki rukohvat (jer se ne treba svugdje šetati rubom), te postaviti vidikovac, najveća ljuljačka u Istri - i to se može! Dodati još sportsko-penjačkih smjerova i još puno toga ne samo da se može, već bi bilo nužno. Tu su već par godina prisutni atraktivni i nebeski hodači - highliningeri. Treba samo htjeti. Ljude sa znanjem i iskustvom imamo.
Što se treba napraviti u Vintiću?
Još za vrijeme održavanja Rock & Stars festivala u kamenolomu se pojavio problem s kamenjem koje je padalo na tribinu te smo odmah (pokazalo se, za sada, i posljednje godine održavanja festivala) taj problem i riješili - za 15.000 kuna uz napomenu da je to rješenje privremeno i da potpisujemo za sigurnost do kraja sezone, uz prijedlog što bi se trebalo učiniti i kako što održavati. Tu smo već 30 godina i poznajemo dobro stanje u Vintiću, kako volimo zvati Cave Romane. A učinilo se malo više nego niš, bar ne korisnog, iako se sve nešto plaćalo i nakupilo se bome 350.000 kuna?! Neću se vraćati na tu temu, mada sam bio pozvan na neki sastanak na kojem je bilo riječi da će se nešto poduzeti i to za spomenutu sumu, znao se izvođač, troškovi, ali ne projekt niti konkretan naručitelj. Postavljanje ograde i viseće žice kao zaštite pokazalo se - na što smo upozorili - kao potpuni promašaj.
Okrenimo se ipak mogućim budućnostima, skupimo glave i poduzmimo nešto dok nam se ključanica ne zaključa. Kaos nakon toga bit će nepopravljiv. Živimo u neizvjesnim vremenima. Što će se dešavati s turizmom u budućnosti, nitko ne može previdjeti, ali da će ljudi sve češće dolaziti van glavne turističke sezone u to sam siguran.
Da završim s Korlevićem kojega sam, ni krivog ni dužnog, samo radi meni prigodnog smisla, uvukao u ovaj tekst."Kome na kraju pripada budućnost? Pripada onima koji ne budu gledali stvaranje budućnosti sa strane, nego "zavrnuli rukave" i bili ta "gandijevska" promjena koju žele vidjeti u svijetu". Učiti, istraživati, surađivati, graditi, stvarati, upravljati, ključni su pojmovi o kojima ovisi koliki će netko dio budućnosti i "dobiti".