Sanja Radolović
Uspoređujući današnje društvene događaje i događaje od prije skoro 100 godina možemo uočiti zabrinjavajuće obrasce koji se ponavljaju. Društvena nejednakost, sve veće raslojavanje između bogatih i siromašnih, rast nezaposlenosti i pad životnog standarda te nedostupnost zdravstvenih usluga dovodi do općeg nezadovoljstva.
Ljudi kada su dovedeni na rub egzistencije, podložni su raznim ekstremnim stavovima. Danas na međunarodni Dan sjećanja na holokaust, kada se prisjećamo i obilježavamo tragediju koja se dogodila sredinom 20. stoljeća, svjedočimo galopirajućem rastu ekstremizma koji dijeli ljude po boji kože, vjeri, nacionalnosti. Negiranje holokausta, veličanje ratnih zločinaca i relativiziranje znakovlja korištenog tijekom provođenja masovnih ubojstava doprinosi današnjoj nestabilnoj situaciji u društvu.
Rastući ekstremizam i negiranje holokausta prijeti ponavljanjem najmračnijih vremena ljudske povijesti, unatoč tome što živimo u vremenima kada su povijesne činjenice lako dostupne i provjerljive. Još poraznija stvar je što se unatoč tome ekstremnim stavovima daje prostor u medijima na raznim platformama.
27.1. Dan sjećanja na holokaust nikada ne smije biti zaboravljen radi svih onih koji su svoje živote položili za današnje slobode koje uživamo. Odgovornost je na svima nama da kroz kvalitetno i svima dostupno obrazovanje spriječimo ponavljanje ljudskih strahota iz prošlosti. Krajnje je vrijeme da se počnemo ponašati u skladu s latinskom izrekom ''historia (est) magistra vitae“. U suprotnom pokazujemo kako unatoč napretku tehnologije, unatoč raznim znanstvenim postignućima iz područja medicine, kemije, i ostalih područja, nismo sposobni stvoriti društvo koje će se odreći mržnje i zločina.