S najviše točke Forta Brioni Minor, sudionici međunarodne znanstvene konferencije "Fortifikacijska arhitektura za kulturu mira" imali su pogled na Fažanski kanal, na Bale i rovinjsku obalu u daljini. Oduševljenje gostiju u "zlatnom satu" toplog rujanskog dana osjetilo se u zraku.

Konferenciju je u sklopu međunarodnog projekta FORTIC sredinom rujna na Brijunima organiziralo Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. U dva je dana 50 izlagača, znanstvenika, istraživača i stručnjaka iz cijele Europe izložilo 40 radova i predstavilo najbolju europsku praksu valorizacije i revitalizacije fortifikacijske i bivše vojne baštine. Organizirani posjet Malom Brionu bio je prilika za ležernije razgovore na temu fortifikacija.

Primjeri dobre prakse

Mnogi su Puležani ovu tvrđavu upoznali samo kao ljetnu kazališnu i koncertnu scenu, a ovih dana imaju i prilike šetati fortom u sklopu organiziranih tura NP Brijuni. Tvrđava je dugo zadržavala status vojnog objekta, bez pristupa civilima, što je i spriječilo njenu devastaciju, što je sudbina mnogih drugih objekata na Puljštini.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Od 50-ak naših fortova, topovskih baterija i drugih fortifikacijskih objekata iz doba Austrije i Austro-Ugarske, velika ih je većina u lošem stanju – nagrižena zubom vremena i prepuštena nebrizi. Nerijetko su uništeni krađom. Kako zaštiti i revitalizirati bivše vojne zone upravo je bila tema konferencije na na Brijunima. Inozemni sudionici donijeli su niz primjere dobre prakse.

- Na konferenciji smo okupili kolege iz doslovno svih europskih zemalja, a posebno iz Srednje Europe, jer je za Pulu tipičan sustav srednjoeuropskih fortifikacija. Pula je kao glavna ratna luka Austro-Ugarske bila dio šireg sustava fortifikacija u kojem su bili Verona, Beč, Linz, Olomouc, Krakow, Przemysl, Komarow i Kotor. To su sve slični sustavi i logično je da se povežemo s tim gradovima slične baštine, rekla nam je Nataša Urošević, profesorica s pulskog Sveučilišta.

Tvrđava Brioni Minor građena je od 1895. do 1910. i naoružavana sve do početka Prvog svjetskog rata. To je nasuvremenija tvrđava koju je Monarhija izgradila na Puljštini.

- Zapravo je činjenica da su tvrđave, kao što je ova, dobrim dijelom zastarjele u trenutku kad je gradnja završila, rekao je arheolog Veseljko Bašić koji je sudionike konferencije tvrđavom proveo u suradnji s voditeljicom Sanjom Drandić Gorički. Pritom su mnogi stručnjaci iz mediteranskih zemalja na Brionima pronašli sličnosti sa svojim okruženjima. Donatellu Ritu Fiorino, profesoricu s Univerziteta u Cagliariju, Mali Brijun podsjetio je na Sardiniju.

- Ovdje sam našla mnoge sličnosti s utvrdama koje sam posjetila diljem Europe, ali i neke sličnosti s našim fortifikacijama na Sardiniji. Impresionirana sam tehnikom gradnje i korištenjem kamena i činjenicom da je dio artiljerije sačuvan. U Italiji je puno naoružanja ukradeno i završilo u starom željezu. Zaista je impresivno vidjeti dobro očuvanu opremu, kazala je profesorica Fiorini. Na Brioni Minoru dva su sačuvana obalna topa od 15 centimetra s kupolom. To je raritet. Objasnili smo gošći da je jedini razlog očuvanosti to što je fort dugo imao status vojnog objekta i da su posjeti i dalje kontrolirani. Dakle, problemi na Sardiniji su i "naši" problemi.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

- Onda imamo istu situaciju. Na arhipelagu La Maddalena puno je vojnih utvrda na kojima je ukradeno i kamenje. Mnoge lokacije na Sardiniji još upotrebljava vojska i to je zaista način da se zaštite ovakva područja, umjesto da se samo prepuste bez kritičkog promišljanja njihove sudbine, kaže stručnjakinja za arhitektonsku baštinu i krajobraz.

Cilj konferencije je i bio da se čuju druga iskustva po pitanju zaštite i što napraviti s vojnim objektima nakon što izgube svoju osnovnu namjenu.

- Zašto nam je važno da smo okupili svjetske i europske stručnjake za bivša vojna područja i za fortifikacijsku baštinu? Zato jer su i Brijuni i Pula imali vrlo važnu ulogu u svjetskoj i kulturnoj i političkoj povijesti. U vrijeme Prvog svjetskog rata Pula je kao glavna ratna luka bila sjecište i političkih i diplomatskih događanja, kao i obližnji Brijuni. Istraživanja koje sam provela u austrijskim arhivima pokazala su da su Austrijanci Pulu smatrali svojim Portsmouthom, glavnom britanskom lukom i jednom od najvećih u svijetu, kazala nam je Nataša Urošević.

Navodi da se isto to može pročitati i u knjizi Mate Balote "Puna je Pula". Nakon što je danski admiral Hans Birch Dahlerup caru Franji Josipu predložio Pulu za glavnu luku nakon revolucionarnih gibanja 1848. u Italiji, u Pulu su došli vrhunski vojni inženjeri, uključujući i Poljaka Viktora Domaševskog, koji je obišao sve ratne luke u Europi kako bi našao najbolji model za uređenje pulske luke.

- Domaševski je obišao Portsmouth i Plymouth u Engleskoj, Toulon u Francuskoj, Sankt Petersburg u Rusiji i druge. I dan danas možemo u Puli naći elemente fortifikacijske arhitekture i infrastrukture svih tih gradova. Na primjer, u jednom vodiču s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, naš Porer se opisuje kao svjetionik vrlo sličan svjetioniku u Plymouthu, kaže Urošević.

Drugim riječima, kako se Pula gradila po uzoru na druge, tako se i njena fortifikacijska baština može očuvati – po uzoru na druge.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

- U Portsmouthu je ogroman sustav još uvijek aktivnih vojnih baza, dok su bivše vojne zone stavili u funkciju priuštivog stanovanja, za bolnice, škole, fakultete, istraživačke centre, ali i kulturne klastere i kulturnu industriju. Dio fortifikacija, naravno, ima i komercijalnu funkciju, kaže Urošević.

Kod nas je sasvim suprotno. Kad se postavi pitanje kako nakon demilitarizacije na primjeren i dugoročan način koristiti potencijal fortifikacijskog naslijeđa u Puli, teško se kojeg svijetlog primjera možemo sjetiti, izuzev muzeja u Kaštelu i Aquariuma na Verudeli. Za usporedbu, Urošević spominje finsku Suomenlinna, sustav tvrđava na otocima iz 18. stoljeća, koji je svoj preobražaj doživjela upravo nakon demilitarizacije 1970-ih i uvrštenja na UNESCO-vu listu. Na otocima živi oko 800 ljudi, još ih 300 tamo radi. Na internetu nalazimo podatak da Suomenlinnu godišnje posjećuje više od 700 tisuća ljudi. Na njoj djeluje i Finska pomorska akademija.

- A ništa se nije gradilo, sve je sačuvano kako je bilo. Vojni objekti su prenamijenjeni u hostele, muzeje i slično. Mislim da je to dobar model za Pulu, ne moramo graditi i betonizirati obalu nego koristiti postojeću vojnu infrastrukturu i prenamijeniti je za razne svrhe: turističke, znanstvene, istraživačke, kulturne i ostale društvene funkcije. Nama treba i priuštivo stanovanje! Zašto ne bi iskoristili nešto od tih vojnih zona za društvene stanove? Prostora je dovoljno za sve, kaže Urošević.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Često se na promišljanje sudbine tvrđava nametne riječ: turizam! Na par sati vožnje od Pule, na gornjem toku rijeke Soče, austrougarske su fortifikacije od kojih su mnoge nastajale i stradavale u Prvom svjetskom ratu. Mjesta poput Kobarida s poznatim muzejom i Bovca s tvrđavom Kluže, uz svoje su nevjerojatne prirodne atrakcije za dodatni motiv dolazaka upregnuli povijesne događaje s početka 20. stoljeća. Na Soču rado dolaze Talijani, Austrijanci, Hrvati, Mađari, Nijemci... narodi čiji su preci tu ginuli u bitkama od 1915. do 1917. godine.

Arheolog Veseljko Bašić stranim je stručnjacima spomenuo da Pula svoje atrakcije temelji na antičkoj ostavštini, ali da bi novije fortifikacije svakako bile zanimljiv motiv dolaska raznim profilima gostiju.

Imamo pak primjera preobražaja austrijskih utvrđenja u turističke svrhe koje ne bi trebalo slijediti. Otočni Fort Mamula na ulazu u Bokokotorski zaljev predan je investitorima, unatoč protivljenju stanovništva, te je proteklih godina pretrpio agresivno preuređenje u turistički resort. Interes javnost ne smije bit isključen.

- S nama je i kolegica iz Krakowa koja je sa svojim timom vodila obnovu 23 utvrde i to tako da su prvo pitali lokalno stanovništvo što im treba. Dakle, kroz participativni model uspješno su revitalizirali otprilike isto toliko utvrda koliko ih imamo i mi, kazala je Urošević.

Podsjetit ćemo da je prije 20-ak godina u Puli gostovala grupa američkih studenata koja je nakon studioznog proučavanja što s tvrđavama napravili zaključak: pretvoriti ih u hotel. Očito nisu čitali Balotu koji je opisao unutrašnjost fortica kao vlažnu, hladnu, negostoljubivu i asketsku sredinu. Odlučimo li se tvrđave urediti za luksuzni smještaj tražit će to velike intervencije, a onda smo na korak do zločina prema baštini.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

- Moguće je u tvrđavi urediti i hotel. I istina je da se diljem svijeta može naći primjere prenamjene u hotele. Ali ne može svaka fortifikacija biti hotel, kao što ne može biti ni muzej. Potrebna nam je ravnoteža. Nije dobro ni da ih konzerviramo i ne upotrebljavamo. Veliki su izazovi pred nama. Jedan od njih je i ne izgubiti identitet sredine. Imamo slučajeva da je s tvrđava sve pokradeno, a sad se razmišlja utrošiti ogromna sredstva kako bi ih predali turizmu. Gledajući ovaj Fort Brioni Minor kao kazalište sa šekspirovskim predstavama, što je jedna od opcija, mislim da je to dobar put. Treba tvrđavama odrediti različite funkcije jer je svaka od njih različita i svaka je od njih na svoj način povezana sa zajednicom. Sve je to pitanje okruženja i identiteta, kaže profesorica Fiorino.

Sveučilište u Puli umreženo je s 200 gradova koji posjeduju fortifikacijsko nasljeđe.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

- Istražujemo i modele upravljanja vojnom baštinom. U projektu FORTIC, u kojem je vodeći partner Grad Pula, jedan od partnera je i Sveučilište u Veneciji te Tvrđava kulture Šibenik, javna institucija u kojoj radi više od 50 mladih stručnjaka. Uz to, Grad Šibenik ima 10 stručnjaka u timu za europske projekte. Nakon nekoliko takvih projekata stvorili su bazu i dokumentaciju zahvaljujući kojoj su uspjeli upisati svoju baštinu na UNESCO-vu listu. I sad usporedimo: Šibenik ima četiri utvrde, a mi ih imamo deset puta više. U njima ne postoji samo potencijal revitalizacije nego i zapošljavanja mladih stručnjaka. Ako je Šibenik s četiri utvrde zaposlio 50 ljudi, koliko bi mladih, naših studenata, mogli angažirati kroz projekte valorizacije baštine, pita se Urošević.

Ukopana u živoj stijeni

Dok hodamo među masivnim kamenim zidovima forta razmišljamo o snazi Pule kao vojnog grada. Taj je status imala 150 godina pa ga je izgubila. Izgubila je i industriju, a nove potencijale nije razvila. Prisiljeni smo živjeti od turizma.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

- Možemo živjeti od turizma, imamo fantastičnu baštinu. Ali onda se grad treba srediti, uložiti u starogradsku jezgru i kulturnu baštinu i revitalizirati bivše vojne zone. Međutim, prvenstveno da to sve bude u funkciji kvalitete života lokalnog stanovništva pa ćemo onda biti interesantni i turistima, zaključuje Urošević.

Vratimo se za kraj na naš otok - o tvrđavi Brioni Minor govori se kao najvećoj austrougarskoj na Jadranu. Tvrdnja je smiona pa recimo da je sigurno među većima. Dobrim je dijelom ukopana u živoj stijeni i predstavlja posljednji tip utvrde prije nego su se obrambeni objekti u potpunosti sakrili pod zemlju. Veseljko Bašić i Sanja Drandić Gorički navode da je u njoj bilo smješteno 530 vojnika i 12 časnika.

- Interesantna je brzina gradnje. U samo nekoliko godina uspjeli su podići ovakvu ogromnu građevinu, opremiti je i naoružati. To pokazuje moć, prvenstveno financijsku. Danas bi si to mogli priuštiti samo ogromni sustavi ili vojne diktature, što je u načelu carstvo tada i bilo, rekao je Bašić na izlazu s Forta Brioni Minor. Ogromni autokratski sustavi tvrđave su gradili, a može li ih naše suvremeno društvo bar nekako očuvati i naći im novi smisao?

Povezane vijesti

• Sunčani ured grada Poreča prepoznat na međunarodnoj razni
• "Ograničavanjem alternativnih nikotinskih proizvoda samo gurate ljude natrag prema cigaretama"
• Dani obnovljenih izvora energije u Puli: Okupilo se više od 400 stručnjaka, inovatora i entuzijasta iz cijele Europe