Plivanje s morskim psima, susret s velikom mantom, igranje s bodljikavom napuhnjačom. Zvuči uzbudljivo, još više egzotično kada se sve to događa na Maldivima. Scena poput one iz televizijskog dokumentarca zapravo je samo djelić onoga što su strastveni biolozi Milena Mičić i Neven Iveša doživjeli prije mjesec dana na Maldivima. Već treću godinu za redom u siječnju istaknuta pulska oceanologinja i morska biologinja te vlasnica Aquariuma na Verudeli i poznati morski biolog iz Premanture spajaju posao i zadovoljstvo. Rezultat su egzotične destinacije u tropima gdje istražuju te terenski proučavaju morski svijet i stječu nova iskustva koje mogu prenijeti u "domaćim vodama".

Na put se ne ide bez Zorana i Klare, Mileninog supruga i kćeri koja je s roditeljima od malih nogu na putu i u vodi, te je krenula njihovim stopama. Dobro je to uigrana ekipa zaraznog entuzijazma. "Milena je mozak, Neven ruke, a Zoran noge", šale se dok pričaju dogodovštine.

Na terenu su oduvijek. Prisjećaju se početaka u lokalnim vodama. Milena je tada dolazila u 5 sati po Nevena u Premanturu gdje bi odlazili na njegovu barku bez motora. Milena bi veslala, Neven bi dizao mreže. Potom bi iz mreža vadili organizme koji su bili u dobrom stanju. Sve bi to odradili do 8 kada bi Neven odlazio u Aqarium, Milena u to vrijeme već trebala biti na poslu u Institutu "Ruđer Bošković" u Rovinju. U međuvremenu su se modernizirali. Od Premanture i Pule širili su svoja terenska istraživanja duž cijelog Jadrana.

Nebesko i morsko plaventilo - Milena Mičić na Maldivima

Odlazili su Renaultom 4 i kombijem do Dubrovnika po prve murine i kirnje. Na nedostupnim konavoskim stijenama sa strmom obalom i divljim morem na vrletima bi teglili opremu i frižidere s vodom. U teškim počecima Neven je lovio na jednom metru kvadratnom za koji su ipak ustanovili da je premalo za tako male ribe koje su tražili poput vladike arbanaške. Potom su otkrili Mljet koji je postao njihova ljetna radna rezidencija koju ne propuštaju, baš kao ni zimska putovanja. To su dva momenta u godini koja ih hrane i pune energijom koja im je motor i pokretač. A oni su u svojim profesijama pravi inovatori.

U Aquariumu je kažu "rad, rad i rad" te su shvatili da trebaju otići negdje gdje je taj rad i užitak. Dakle, ljeti je to Mediteran, gdje im je omiljeni Mljet ili kako vole kazati "Mljetovanje", nadodaju "uz rad", a zimi egzotika i tropi - isto "uz rad", opet šaljivo ističu.

Zimska putovanja započela su preklani sa Sejšelima na kojima su proveli 13 dana. Lanjske "korona" godine nisu izdržali te su se dočepali Zanzibara gdje su proveli 12 dana, a ove su godine deset dana bili na Maldivima.

Neven Iveša, Milena i Zoran Mičić

"Ljudi percipiraju Maldive kao romantiku, plaže i koktele. To stvarno i je tako u jednom segmentu, ali mi smo došli po drugo - adrenalin, znanje i nova iskustva", pričaju Neven i Milena. "Veliki adrenalin. Susret je to s iskonskom, divljom prirodom. Oni se deru, ti skačeš na jureći brod, pa opet skačeš u more, sve je u jurnjavi. Mi smo na ogromnim valovima prešli preko koraljne kreste, prstena od koralja. Ludo!", još su uvijek puni dojmova.

Prvi izlet, ronjenje s morskim psima dadiljama bio je šok, ali pozitivni.

- Tu smo riknuli. Kad si došao do nečega što si ranije gledao samo na televiziji, a ti sad uživo to ne samo da gledaš, već živiš. Strah je prisutan, ali akcija to neutralizira i samo se prepustiš. Nas nije bilo strah, oduševljeno će Neven i Milena o susretu s morskim psima.

Istraživanje ugroženih koraljnih grebena na Sejšelima

Budući da nisu opasni za ljude, a mogu se namamiti s ostacima ribljeg mesa, lokalne agencije svakodnevno organiziraju izlete s raznih otoka. Nakon dolaska na destinaciju, vrlo brzo se okuplja 30-ak jedinki dužine tijela dva do tri metara. No, posljedice hranjenja morskih pasa od strane ljudi su višestruke, a najveći problem je da hranu povezuju s prisustvom čovjeka te mogu biti agresivni u slučaju kad ljudi nemaju ništa za ponuditi. Na taj način više ni ne obavljaju funkciju predatora.

No, za Maldive je to pozitivan iskorak, jer su 2010. godine zakonom zabranili izlove morskih pasa jer, kako i sami kažu, država su koju 99 posto čini voda i samo jedan posto kopno, te je zdravlje njihovih oceana ključno za opstanak, priča Milena. No, i na Maldivima crno tržište i dalje funkcionira.

- Nažalost, unatoč zabrani, ilegalni izvoz peraja i mesa se i dalje nastavlja. U siječnju 2021. godine pronađeno je 429 kilograma peraja morskih pasa. Procjenjuje se da jedan morski pas za turističke svrhe vrijedi 3.300 dolara, dok kao ulov vrijedi 32 dolara, ističe Milena.

Pod morem Maldiva

Neven i Milena prisjetili su se iskustva s morskim psima na Sejšelima koje je moglo završiti kobno. Plivali su kilometar od obale na otvorenom moru gledati koraljne grebene. Nakon što su sve preplivali i vratili se, rekli su im da je morski pas dan ranije na tom mjestu napao jednu osobu. "U sumrak dolaze morski psi, lijep je to prizor", kaže Neven. Poput delfina, komentiramo. "Oni su nam passe", kratko će. "Cjelokupna priča našeg terena je odlazak na posebna mjesta gdje žive te ribe na netaknutim divljim mjestima gdje ima jako puno valova, sudara, struja. Dobra mjesta za ribe su opasna za ljude", objašnjava Milena.

Priča s morskim psima nastaviti će se i u Puli. Naime, Aquarium Verudela ove godine otvara dva nova montažna bazena, reef sharks i lagunu za morske pse u koje će smjestiti tropske morske pse koje će dobaviti i postati glavna tema akvarija.

No, Maldivi su atraktivni i zbog pojedinih vrsta poput kitopsine i mante. Na popisu Lonely Planeta, južni Maldivi (južni Ari atol) odabrani su kao jedna od najboljih svjetskih destinacija za rekreacijsko ronjenje. "Idemo za kitopsinom i mantom, okrenem se, a ono mi 20 manta dolazi u susret", začuđeno će Milena. "More je ondje kristalno. One su u plićacima, izgledaju kao iz filma", nadodaje Neven. "Vidjeli smo 8 jedinki (kojima domaćini daju i imena) veličine do 6 metara! Naime, individualne jedinke mogu se lako prepoznati po karakterističnom uzorku pjega na prednjem leđnom dijelu tijela.

Sejšeli - plaža na otoku La Digue

Kitopsine se najčešće mogu opaziti u tjednu kada se razvija puni mjesec te tri do pet sati prije plime. Kao i mante, migratorne su i globalno rasprostranjene u suptropskim i tropskim oceanima u kojima se temperatura ne spušta ispod 20 stupnjeva Celzijevih. "Uobičajeno ih je vidjeti kako borave uz površinu, a mi smo ih uočili pri dnu", priča Milena o ovim fascinantnim vrstama koje najčešće stradavaju zbog prometa brzih brodova, a kod organiziranog promatranja kitopsina, zbog velikog broja ronilaca, životinja se uznemiri te zaranja.

Neven je pak totalno opčinjen napuhnjačama, trumpetačama. "Riba je dosta spora i troma i zbog toga se lako može uloviti. No, ona ima sposobnost napuhati organizam, povećati volumen kože iz koje iskaču bodlje kao oružje, tako se brani. Kad prođe opasnost, ona ispusti vodu i vrati se u prvobitno stanje", fasciniran je Iveša vrstom ribe kakve u Jadranu nema, ali se turistima prodaje kao suvenir.

Kako Neven voli ribarstvo, a Klara ga studira, nisu propustili organizirano pecanje za koje su ih, veli Neven, odveli kao primjerice na naš Cres. "Sumrak je, leteće ribe skaču oko tebe. Lokalac nije znao koliko smo dobri u tome, no kad se uvjerio koliko smo iskusni i vješti, besplatno nam je ponudio da odemo u lov gdje smo ih toliko zadivili ulovom da nam je čovjek ponudio besplatni lov na vrste red snape. Ulovio sam je, oni su bili oduševljeni. Isti nas je čovjek odveo i u lov na malu tunu. Klara i ja smo ih opet zadivili, a oni nam od toga napravili doručak", priča Neven o ribolovnim uspjesima. Ističe da na Maldivima poduzetnik ne može razviti nikakav posao ako se ne poveže s lokalnim čovjekom koji mora imati 51 posto zarade, čime se čuva lokalno stanovništvo i potiče gospodarstvo.

Raj na Zemlji

Zanzibar ima zanimljiv primjer dobre prakse u uzgoju spužvi, algi i koralja za potrebe obnavljanja staništa dakle, koraljnog grebena i poticanje lokalne ekonomije. "Imaju socijalni program inkluzije rastavljenih žena u zadruge gdje mogu samostalno zarađivati", ističe Neven. Radi se o samoodrživom uzgoju spužvi na jednoj od pet svjetskih lokacija. Socijalna uloga ovog projekta ogledava se u tome što samohrane majke, odnosno ženska populacija, stječu znanje, tzv. know-how, i uče plivati, kaže Milena. Ističe da je, s druge strane, uzgoj spužvi zamjena za ribolov te se time reducira pritisak na prirodne resurse priobalja, a sam uzgoj nema negativnih učinaka na prirodne populacije spužvi. Spužve se obrađuju ručno i ekološki, te se prodaju isključivo u pravednoj "fairtrade" trgovini. Proizvodi su za sada namijenjeni za njegu tijela i u kozmetici, dok se još ne proizvode u farmaceutske svrhe. Jedan komad obrađene i osušene spužve prodaje se za 25 do 30 dolara te farmeri (žene), naposljetku, zarađuju višestruko u odnosu na prodaju algi", priča Milena.

"Mi dođemo na lokaciju, skeniramo stanje, vidimo samoodrživi turizam, a osim proučavanja vrsta važni su nam i primjeri dobre prakse. Želja je da pokažemo ljudima da postoje drugačiji načini upravljanja. Treba razmišljati globalno i iskoristiti primjere dobre prakse koji se kod nas mogu u implementirati", ističe Milena Mičić.

Razgovaramo i o eko-sustavu.

Na Zanzibaru noć nastupa već u šest popodne

"Oni su tropsko more i tijekom godine nema oscilacija temperature kao kod nas, pa je samim time veća bioraznolikost. Međutim, zbog većeg zagrijavanja u tropima su još izraženije klimatske promjene i taj negativni efekt se naročito vidi na koraljima. Onda se događa to što se događa - izbjeljivanje korala, nestanak staništa. Najveća svjetska bioraznolikost vezana je uz koraljne grebene i to je povezano s ekonomijom i turizmom, no oni se trude na način da prirodno obnavljaju staništa. To su prepoznale europske zemlje koje im tamo odlaze pomoći.

Sejšeli su vrlo svjesni svoje situacije. Maldivi imaju dva krucijalna problema - jedan je problem tih globalnih klimatskih promjena zbog podizanje razine mora i velika je to prijetnja cijeloj državi da naprosto nestanu jer su građeni na pijesku za razliku od Zanzibara koji su na granitnim pločama. Drugi ogroman problem je da zbog blizine Indije i prenapučenosti tog teritorija imaju velike količine otpadne plastike koja zbog strujanja i vjetra pasata dolazi do njihove obale. Ružna strana priče je da oni nemaju kako zbrinuti taj otpad i oni ga pale. Svaki otok ima rupe gdje odlažu otok i pale. Ne čiste plaže od plastike, jer kolikogod se očisti, ocean donese. Dokaz je to dokaz povezanosti u prirodi, ističe Mičić.

Tu priča s Madivima ne prestaje. Obistinio se Milenin dobar osjećaj kada je kročila na ovo zadivljujuće otočje. "Kad smo došli na Maldive rekla sam da osjećam da ćemo se tamo vratiti", pomislila je i već sada znaju da se vraćaju iduće godine. A prije toga će već tradicionalno odraditi "Mljetovanje". Zaslužuju. Dobro njima, a i nama.

Povezane vijesti

• Vanja Iveša o promjeni trenera i stanju u svlačionici
• Iveša: Ta nas utakmica na smije zavarati
• Svi znamo što nam je cilj, spasiti klub pod svaku cijenu