NAJNOVIJE



potresne priče zlostavljanih žena

POBJEGLA DA JE MUŽ NE BI OBJESIO: Iz pakla obiteljskog nasilja u Sigurnu kuću Istra sklonili 193 žena

| Autor: Jasna ORLIĆ
(Srećko NIKETIĆ/Cropix)

Žena je pobjegla od nasilnika i spasila goli život, jer je on nakon mjesec dana ubio svoju ljubavnicu. Uspjela je pobjeći jer se nasilnik napio i nije je dohvatio. Htio ju je objesiti. Pobjegla je kod susjede. Ujutro je stigla u pulski Centar za socijalnu skrb. Portir joj je rekao - danas je utorak ne rade sa strankama. Zatim ju je susjeda odvela u Rovinj, da bi nas nakon toga nazvali iz rovinjskog centra za socijalnu skrb. Otišli smo po nju, a zatim s policijom po djecu i smjestili ih u sklonište

On ju je doveo iz daleke zemlje u svoju kuću u Istri na osami. Nije znala hrvatski, nije imala posla, nigdje ikog svog. Ona mu je bila jedna od niza žena do tada.

Bio je već starac, stariji više od 30 godina od mlade siromašne djevojke koju su roditelji zapravo prodali. Rodila mu je i djecu. Ona i njihova djeca bili su godinama izloženi neviđenom svakodnevnom psihičkom, fizičkom i seksualnom zlostavljanju tog nasilnika. Pukim slučajem žena se uspjela dokopati telefonskog broja socijalnih radnica i zatražiti pomoć.

Nju i djecu smjestili su u Sigurnu kuću. Preplašeni, traumatizirani, nesigurni, polako su se oporavljali. Trebalo im je jako puno vremena da počnu normalno živjeti. Ona je morala učiti hrvatski da bi se mogla zaposliti i osamostaliti. Podnijeta je tužba za brojna kaznena djela protiv obiteljskog nasilnika. Žena je svjedočila na sudu satima, sutkinja ju je zvala niz puta. Trajalo je to godinama, ali nasilniku nikada nije pala vlat kose s glave. Nije bio niti u pritvoru.

Ona nikada nije uspjela dobiti ni lipe alimentacije za djecu, premda je sutkinja utvrdila na njegovom računu enormno bogatstvo. Ali nije reagirala. Kada se kasnije željelo nešto poduzeti novac je nestao s tog računa, nasilnik ga je prebacio, a sutkinji izjavio da ga je prokockao. Unatoč svemu tome tražio je da viđa djecu. Mališani su ga se strašno bojali, ali socijalna je služba dozvolila viđenje pod nadzorom treće osobe. I na tim ih je susretima uspio traumatizirati oduzimajući im igračke koje im je trenutak prije donio.

Danas je spomenuta žena, žrtva nasilja, pronašla svoj mir i drugi dom zajedno sa svojom djecom.

Pravosuđe zakazalo

- U ovom slučaju pravosuđe nije napravilo apsolutno ništa. Nasilniku se nije ništa dogodilo, dok je žena bila pozivana na državno odvjetništvo, davala je nebrojeno puta iskaze po tri, četiri i pet sati. Vještačili su i djecu, a ona je kao strana državljanka bila stigmatizirana nebrojeno puta. Samo njega nisu ništa pitali, jer on kao nije uračunljiv i star je pa nije završio u pritvoru, premda je fizički zlostavljao djecu kao i nju pred djecom. Vrijeme je prolazilo, zatim se sutkinja promijenila i dođe netko novi koji opet hoće čuti cijelu priču, priča Jadranka Černjul koordinatorica Sigurne kuće Istra.

- Policija i socijalni radnici naprave svoj posao, ali frustrira nas sporost pravosuđa. Mi živimo s tim ženama i sve se odradi, ali kada treba pravosuđe nešto konkretno poduzeti tada ono zakaže, kaže Černjul. Također, vrlo je teško naplatiti alimentaciju. U početku se svi očevi busaju u prsa kako im je jako stalo do djece, ali niti jedan od onih čije su žene bile u Sigurnoj kući ne plaća alimentaciju.

Začarani pakleni krug nasilja može se prekinuti čak i onda kada su okolnosti nemoguće kao što je bila spomenuta strana državljanka.

- Izlaza uvijek ima, ali žena mora sama odlučiti prekinuti s takvim životom. Ako ona očekuje da će se nasilnik promijeniti - neće uspjeti, mudro kaže Jadranka Černjul. Žena, žrtva nasilja nema novaca, nema posla, često je i opterećena kreditima i dugovima na koje ju je prisilio partner, nema suporta i teško donosi odluke. Ima dvoje djece i pita se kako će ih hraniti? Te su žene izgubile samopouzdanje, jer joj partner godinama govori da je glupa i nesposobna. U biti je obrnuto. Kada žena spozna svoju snagu onda je puno lakše. Kada ih pitamo zašto nisu ranije izašle iz nasilne veze neke odgovore da su željele da djeca imaju oca ili su se osjećale nesigurne, nesposobne za samostalan život. U stvari na koncu ispada da je upravo ta žena izložena nasilju stup obitelji, ona je često ta koja vodi brigu o apsolutno svemu, a ne on.

Kad partner shvati da ga je ostavila žena koju kao i djecu smatra svojim vlasništvom, onda je važno da se ženu skloni, kako bi izbjegla navalu nasilja.

Sklonili 312 osoba

Do sada je tako u Sigurnoj kući Istra koja ima dva stana na dvije različite lokacije ukupnog kapaciteta od 16 mjesta bilo smješteno 312 osoba, od čega 193 žena, a ostalo su njihova djeca. Osim smještaja i hrane pružen im je psihološki suport, pravni savjeti i druga pomoć.

Neke su žene izbjegle sigurnu smrt zahvaljujući tome što su se ohrabrile i javile nama. Spasile su si život. Poznat je slučaj od prije deset godina u Bonacima kraj Poreča gdje je žena pobjegla od nasilnika, a on je nakon mjesec dana ubio svoju ljubavnicu. Uspjela je pobjeći jer se nasilnik napio, zapeo je i pao i nije je dohvatio. Htio ju je objesiti. Pobjegla je kod susjede. Ujutro ju je susjeda vozila u pulski Centar za socijalnu skrb. Portir joj je rekao - danas je utorak ne rade sa strankama. Nije ju htio pustiti do socijalne radnice. Zatim ju je susjeda odvela u Rovinj, da bi nas nakon toga nazvali iz rovinjskog centra za socijalnu skrb. Otišli smo po nju i s policijom po djecu i smjestili u sklonište.

Poslije nam je pričala da je tom ubojici prva žena pobjegla i od straha nikad se nije vratila ne pitajući niti za svoj stan koji mu je ostao. Znao ju je vezati špagom za auto i vukao po njivi.

U zadnje vrijeme primijetili su puno psihičkih smetnji kod žrtava. Dugogodišnje nasilje ostavlja traga na mentalno zdravlje žene, ali ponekad i djece.

- Ima trenutaka kada žena puca po šavovima. Ali naša je motivacija kada vidimo da je žena osnažena i krene svojim putem. Najsretniji smo kada vidimo te dječje oči nasmiješene, radosne. Djeca zaborave na pakao koji su prolazili svakodnevno. Kada biste ih vidjeli onog dana kada dolaze kod nas i onog dana kada odlaze - zaključili biste da su to sasvim druge osobe, priča Jadranka Černjul koja se nije umorila raditi taj humani, ali težak posao.

- Jedna nam je žena pričala da je djecu nastojala uspavati prije nego li muž dođe s posla kako bi ih zaštitila od nasilja. Njega je užasno nervirao plač djece ili njihovo međusobno zadirkivanje pa je tukao djecu i ženu. Druga je pričala kako bi joj muž ujutro ostavio deset kuna da skuha ručak. Ostalo bi zapio i prokockao uvečer nakon posla. Kada bi došao s bauštele i dobio za večeru palentu s mlijekom bacio bi joj to u glavu. A nije se pitao jesu li ona i djeca išta jeli toga dana. Konačno je odlučila izaći iz takvog pakla i doći u Sigurnu kuću.

Gotovo se svakodnevno žene javljaju za neku vrstu pomoći. U sklonište se smještaju onda kada žena odluči mijenjati život iz korijena, a to je rjeđe.

- Redovito sa ženom u skloništu napravimo akcijski plan kako bi se osposobila za samostalan život. Mlada žena s malom djecom teško je zapošljiva i teško joj je pronaći stan. U suradnji s vrtićima i gradovima uspijevamo naći smještaj za djecu da bi mogla radila. Najčešće su to žene sa srednjom stručnom spremom, a u trgovini i turizmu je radno vrijeme svakakvo, kaže Jadranka.

Nonicu maltretirao sin

Pitamo koje su žene najčešće izložene nasilju. Nerijetko su žrtve one koje su došle iz Slavonije, Bosne i drugih krajeve trbuhom za kruhom i udale se za nasilnike. Najčešće se nemaju gdje vratiti s dvoje djece. Uglavnom pomoć zatraže žene mlađe dobi s malom djecom, ali imali smo i žene u poznim godinama, kaže ona. Tako je bila i jedna nonica od 80 godina koju su djeca maltretirala psihički i fizički. Najteže se jave žene koje maltretiraju sinova, rjeđe kćeri. Srame se. Bio je period kada su se javljale i žene od 50, 65 i 70 godina koje trpe nasilje cijeli život. Prema našim informacijama žene koje su bile smještene kod nas, a to su one koje su odlučile promijeniti svoj život, našle su svoj put i izlaz u drugačiji život, veli Jadranka.

Prema dobi nasilnici su najčešće mlađi muškarci, srednje stručne spreme ili zanatlije. Nasilnika ima među svim strukturama. Bilo je i intelektualaca. Okidači za nasilje su ovisnosti svake vrste, alkohol, kladionice.

Nakon boravka u Sigurnoj kući žena nema kud. Nemaju pošteno plaćen posao kojim bi mogla platiti stanarinu i živjeti s tom plaćom. K tome žene su opterećene kreditima i ovrhama i to najčešće zato što muževi traže da digne kredit za auto ili za mobitel. Mi nemamo socijalnih stanova. U zadnje se vrijeme javljaju žene koje nisu kandidati za sigurnu kuću, nisu žrtve nasilja nego socijala. Na žalost njih ne možemo smjestiti. Doista bi gradovi trebali imati više stanova upravo za socijalne slučajeve.

Što je to mali šamar?

Žrtve nasilja su najčešće doživljavale nasilje u svojoj obitelji. Kažu da nije bilo nasilja, ponekad tek mali šamar. Mi je pitamo kakav je to mali šamar. Šamar je šamar, to je nasilje, veli Jadranka.

Proteklih godina nagledala se žena punih modrica i ozljeda. Neki su nasilnici to radili na perfidnije načine, udarali preko jastuka, gušili preko odjeće da se ne vide ozljede, čupali za kosu… Jedna žena nam je rekla, da nije bilo fizičkog nasilja, ali je imao pištolj ispod jastuka! O seksualnom nasilju da se ne govori. Mnoge su doživjele brutalna silovanja. Ona je njegova žena i on smatra da je to njegovo pravo.

Prijava nasilja je moralna obaveza građana

Posljednjih nekoliko godina na području PU istarske bilježimo pad prekršaja obiteljskog nasilja po odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Prošle godine zabilježili smo porast kaznenih djela "Nasilja u obitelji" i drugih kaznenih djela počinjenih na štetu članova obitelji. Radi se o prijetnjama, nametljivom ponašanju, tjelesnim ozljedama. Dijelom je to posljedica izmjena Kaznenog zakona budući je dodano novo KD „Nasilje u obitelji“. Statistički podaci za prvih šest mjeseci 2019. godine, pak pokazuju pad kaznenih djela s elementima obiteljskog nasilja. Žrtve nasilja u obitelji u većini slučajeva su osobe ženskog spola, odgovorila je Nataša Vitasović, glasnogovornica Policijske uprava istarske na naše pitanje. Ove je godine bilo prijavljeno 51, a lani 69 slučaja nasilja u obitelji. Tjelesnih je ozljeda bilo 14, lani 27, a prijetnji 65 dok ih je lani bilo 123. Prema zakonu o zaštitu od nasilja ove je godine bio 131 prekršaj, dok je lani zabilježeno 156.

"Svakako koristimo priliku podsjetiti da je prijaviti nasilje u obitelji, moralna obveza svih građana, a zakonska djelatnika socijalne skrbi, zaposlenika u odgojno-obrazovnim ustanovama, stručnih radnika zaposlenih u vjerskim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva i sve druge stručne osobe koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji te su u svom radu došle do saznanja o nasilju u obitelji. Nasilje se može prijaviti i anonimno.

U fokusu postupanja policijskih službenika je zaštita žrtve nasilja, prvotno na način da se spriječi počinitelja u nastavku činjenja prekršaja ili kaznenog djela, a kasnije i pružanja pomoći i upućivanja žrtve u mogućnosti ostvarivanja prava žrtvi.   Svakako želimo naglasiti dobru suradnju sa Sigurnom kućom Istra, poručila je Nataša Vitasović, glasnogovornica Policijske uprava istarske.

SOS telefon 052 500 148

Putem SOS telefona Sigurne kuće 052 500 148 proteklih je 13 godina, otkako rade, pomoć zatražilo 1.130 žena. Psihosocijalnu i drugu podršku dobila je 901 žena, žrtava nasilja kroz dva savjetovališta, u Puli i u Poreču. Tim Sigurne kuće sastoji se od šest osoba - socijalne radnice, psihologice, pravnice, a ostale djelatnice educirane su za rad sa žrtvama obiteljskog nasilja. U sklopu programa prevencije održano je 190 radionica. Svake se godine održavaju radionice sa svim učenicima drugih razreda srednjih škola kako bi djeca osvijestila što je nasilje.


Podijeli: Facebook Twiter
Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Aquarium − ndash; Fort Verudela
Pula: Aquarium − ndash; Fort Verudela
Webcams provided by webcams.travel add a webcam