Dobio sam odgovor da nisam u sustavu PDV-a, plaćam ga paušalno, i ne mogu dobiti državnu pomoć. Nisam kafić, ne prodajem vino na čaše, ne uzimam ni od kog drugog vino, ne prodajem buteljke, prodam oko 130 hektolitara svog bijelog i crnog vina godišnje, taman da pokrijem troškove i nikome ne budem trošak. Ne mogu shvatiti da netko tko ima možda i više izvora financiranja dobije čak i veću državnu pomoć, a mi mali poljoprivrednici ne, kaže Ostroman
„Kupujmo hrvatsko“, „Domaće se voli jače“, „Sa hrvatskih polja ravno do vašeg stola“ samo su neke od promidžbenih poruka kojima se u Hrvatskoj nastoji probuditi domaću poljoprivrednu proizvodnju. Ona je odavno posrnula iz više razloga, pa i zbog nemogućnosti da konkurira jeftinim namirnicama i poljoprivrednim kulturama ogromnog uvoznog lobija. Međutim, u zadnjih se nekoliko godina, zahvaljujući mladim entuzijastima, i tu nešto pokreće na bolje.
Prije dvije i pol godine, zasićen dugogodišnjim napornim poslom konobara koji mu je uzimao previše slobodnog vremena, u bavljenje poljoprivredom otisnuo se i Puljanin Roberto Ostroman. Umjesto da sad uživa u rezultatima svog rada i ispriča javnosti jednu lijepu, pozitivnu priču o uspjehu u poljoprivredi, on nas je kontaktirao kako bi upozorio da su mali poljoprivrednici još jednom ostavljeni na cjedilu.
Mala vinarija
- Krenuo sam u posao s jednom malom vinarijom i vinom koje proizvedem u vinogradu od hektar i pol. I za taj vinograd, i za vinariju plaćam najam, i do sada sam uglavnom bio zadovoljan kako je sve krenulo. Nije to posao za obogatit se, ali mi je pružio zadovoljstvo i uspijevao sam plaćati račune i od toga preživljavati. Jedini sam zaposleni u OPG-u. Kod proizvodnje vina pomaže mi prijatelj. U vinariji radim dvokratno, svaki dan osim vikendima. Imam stalne mušterije, poštujem zakone i uvjete rada, i sve je funkcioniralo do ove korone, započinje svoju priču Ostroman.
Bizarne situacije koje su uslijedile i koje nam on prepričava kroz gorki smijeh, dohvatile su zasigurno jako velik broj osoba za vrijeme epidemije koronavirusa. Na vinarije i druga prodajna mjesta malih OPG-ovaca svi su zaboravili, kaže Ostroman, i kad je krenulo zatvaranje raznih djelatnosti, u jednom trenutku našao se u situaciji da ne zna smije li vinarija i dalje raditi ili ne. Čak nije dobio ni propisane mjere zaštite, no pridržavao se onih općih koje su vrijedile za sve djelatnosti. Da bi ipak bio siguran da ne čini neki prekršaj, zvao je razne službe, no nitko mu nije znao odgovoriti što da radi. Kad se među građane uvukao oprez i strah u tolikoj mjeri da su se svi zatvorili u kuće, Ostroman je ipak odlučio privremeno staviti ključ u bravu male vinarije nedaleko centra Pule.