NESUĐENI KOŠARKAŠ I RUKOMETAŠ POSTAO JE TROFEJNI AUTOMOBILIST Živio je san svakog dječaka, ovjenčan trofejima višestrukog prvaka Jugoslavije i Hrvatske

Svakako je zanimljiva činjenica da sam prvu pobjedu na prvenstvu Jugoslavije postigao na prvoj, danas tradicionalnoj utrci "Buzetski dani" i da sam upravo ja prvi pobjednik utrke jer se klasa "fićeka" na utrkama uvijek vozila prva, ponosan je Bašić

Živio je san svakog dječaka. Pogotovo na vrhuncu automobilističke karijere, ovjenčan trofejima višestrukog prvaka Jugoslavije i Hrvatske. Iako je odavno napustio natjecateljsko mjesto za volanom, oktani mu i dalje kolaju žilama pa umjesto da utrke vozi, sada ih organizira. Sportska zajednica Istarske županije dodijelila mu je nagradu za životno djelo za 2018. godinu. Branko Bašić dobro je poznato ime u automobilizmu, ali i rukometu. Automobilist i sportski djelatnik. Jedan od organizatora poznatih buzetskih automobilističkih utrka i dugogodišnji član Rukometnog kluba Buzet.

Prvi fićo na kredit

Kao srednjoškolac u Ljubljani igrao je košarku, a po završetku školovanja rukomet za Buzet. Ipak, prevagnula je ljubav prema automobilima. Po uzoru na starije uspješne buzetske automobiliste, među njima i Đanija Šverka, Zvjezdana Nežića, Žarka Baumana, Silvana Vivode, i upravo ga je ta ljubav odvela u ozbiljnu automobilističku-sportsku avanturu.

- U Ljubljani sam uspio ući u sastav košarkaške školske momčadi, igrali smo u jednoj od tamošnjih liga, no kada sam se vratio doma u Buzet, košarke nije bilo i bacio sam se na rukomet. Imao sam već devetnaest godina, prekasno da bi ozbiljnije nešto uspio. Međutim, bio sam uporan. Igrao sam u Rukometnom klubu Buzet dvije, tri godine. Rukomet je u to vrijeme malo zamro, gotovo se bio ugasio i tadašnji automobilistički "dream team" stalno me cimao da prijeđem u automobilističke vode. Najlakše je bilo početi s ocjenskim vožnjama, nekako je to bilo najjeftinije, iako se pokojni Đani Šverko uvijek sprdao s nama što to vozimo. To bi bilo kao u rukometu, mini rukomet, ali zapravo su ocjenske vožnje pravi početak za svakog automobilistu. Problem je bio kako doći do prvog auta. Za ocjenske vožnje automobili nisu bili toliko podređeni pravilima, pa se moglo malo "kemijati". Odluka da se bavim automobilizmom bila je strašan šok za moje roditelje, prisjeća se Bašić.

Odlučio je voziti prave utrke i krenuo od prvenstva Hrvatske, što se ponovo pokazalo kao dobra odluka. Naletio je na Stojana Vlaha, koji je vozio prvenstvo Jugoslavije i imao odličan fićo. Uzeo je kredit i kupio svoj prvi ozbiljni fićo kojim je počeo voziti utrke. U to je vrijeme predsjednik buzetskog auto kluba postao Ivan Prodan. Toliko se zagrijao da je uspio naći sponzore. Bašić je, upravo zahvaljujući tome, kaže, imao veliku sreću da je mogao početi voziti trke. Morao je, doduše, sam kupiti auto i održavati ga, ali putni troškovi za natjecanja diljem Jugoslavije, bili su riješeni kroz klupski proračun.

- Prvi fićo, uređen za nastupe na ocjenskim rally natjecanjima, nabavio sam 1978. godine i već u prvoj godini imao uspješne nastupe na prvenstvu Primorsko-istarske regije, na tada poznatim rally natjecanjima - Kumrovac, Reli mladih u Pazinu i Istarski reli. U pravog trkaćeg fiću- Zastavu 750, sjeo sam 1981. godine i počeo voziti utrke na kružnim i brdskim stazama u nacionalnoj klasi do 785 ccm, na prvenstvu Hrvatske, a te iste sezone i na brdskim utrkama prvenstva Jugoslavije, prisjeća se Branko.

Već te prve sezone, bilježi prvu pobjedu na kružnoj utrci za prvenstvo Hrvatske na Grobniku, a sljedeće 1982. godine i prvu pobjedu na prvenstvu Jugoslavije, i to na prvoj utrci "Buzetski dani" u Buzetu. Bila je to prava senzacija jer je do tada najbolji rezultat na prvenstvu Jugoslavije, bilo 9. mjesto, na Lovćenu.

U Buzetu prva pobjeda

- Svakako je zanimljiva činjenica da sam prvu pobjedu na prvenstvu Jugoslavije postigao na prvoj, danas tradicionalnoj utrci "Buzetski dani" i da sam upravo ja prvi pobjednik utrke jer se klasa "fićeka" na utrkama uvijek vozila prva, ponosan je naš sugovornik, koji upravo na Buzetskoj utrci postiže najbolje rezultate i u 11 neprekidnih nastupa za prvenstvo Jugoslavije (1982 - 1992. godine), pobjeđuje četiri puta, dva puta zauzima drugo i tri puta treće mjesto, a istoj je utrci, za bodove prvenstva Hrvatske u 23 bodovne utrke pobjeđuje 14 puta.

- Najbliže utrke tada su nam bile Grobnik, Slavonska Požega krug i Pohorje brdo. Shvatili smo, ubrzo, da ima malo brdskih utrka u Jugoslaviji, a kako svatko, tko se bavi sportom, voli nastupati pred domaćom publikom, došli smo s "ludom" idejom kod Prodana da pokrenemo utrku u Buzetu, a on se za to zagrijao. Dogovorio je sastanak u Auto-moto savezu Hrvatske i vrlo brzo u roku od godine dana uspjeli smo izlobirati i organizirati prvu buzetsku auto utrku, kaže Bašić.

Na kružnim i brdskim utrkama za prvenstvo Jugoslavije i Hrvatske od 1981. do 1992.godine, Bašić je odvozio 110 utrka, pobijedio na ukupno 14 utrka za prvenstvo Jugoslavije, 13 brdskih i jednoj kružnoj. Od toga u Buzetu četiri puta (1982,1984,1985, Zastava 750,1990 Yugo 55).

- Doslovno sam živio svoj san. Automobilističke utrke bile su jako popularne. Na televiziji su bili direktni prijenosi s prvenstva Jugoslavije. Pratio sam natjecanja automobilističkog asa Đanija Šverka, za mene je on bio idol, kaže Bašić.

Bašićevo zlatno doba automobilizma bilo je od 1982. do 1990. godine. Dvije godine kasnije prestao se natjecati.

- Uvijek sam vozio nacionalne klase, znači fićo i Yugo, koji su bili pod Crvenom zastavom Kragujevac i dekretom je 1992. godine doneseno da se ti automobili ne smiju više kod nas voziti. Ja taj auto više nisam imao gdje prodati, nisam imao novaca za novi, malo sam bio zasićen, a bio sam i ljut. U sportu jednom kada prestaneš teško se vratiti, kaže nam.

Po završetku automobilističke karijere 1993. i 1994. godine obnašao je funkciju zamjenika auto utrke "Buzetski dani" a od 1995. godine, do danas, neprekidno je na funkciji direktora utrke, koja je 2003. godine uvrštena u kalendar Europskog prvenstva. Međunarodna automobilistička utrka Buzetski dani - Europsko prvenstvo brdskih autoutrka na stazi Most - Peničići ove će se godine, u rujnu, održati u svom 38. izdanju.

Nabrajajući funkcije u sportu navest će da je bio član Komisije za brdske auto utrke u auto sportu, dugogodišnji dopredsjednik AK Buzet, sada član uprave AK Buzet, od 2008. godine, treći mandat, član je Izvršnog odbora Sportske zajednice županije Istarske, dopredsjednik Saveza sportova grada Buzeta, član uprave RK Buzet.

Košarku ne propušta

Pored toga, u sportskoj rekreaciji redovno igra košarku, od 1975. godine, od kada postoji Sportska dvorana. Pet godina Buzet je imao i košarkašku veteransku ekipu, s kojom je nastupao na otvorenoj veteranskoj ligi u organizaciji košarkaškog Saveza Istarske županije. Bio je jedan od organizatora momčadi, a liga je okupljala klubove iz riječkog, istarskog i slovenskog primorja. U toku tih pet godina sistemskog natjecanja nije izostao niti s jedne utakmice. Dvije godine igrao je i međunarodnu veteransku košarkašku ligu Alpe Adria za veteranski Košarkaški klub Fažana.

Za postignute rezultate dobitnik je više priznanja, najboljim sportašem grada Buzeta proglašen je u tri navrata u periodu od 1982. do 1984. godine. Automobilistom Hrvatske 1984.godine po izboru odbora za auto sport Auto- moto saveza Hrvatske. Za izuzetne sportske rezultate i doprinos u razvoju Buzeštine 2006. godine dobio je Zlatnu plaketu Grada Buzeta.

Kada bi mogao krenuti ispočetka, da li bi što promijenio, upitali smo za kraj Bašića. Odgovorio je da ništa ne bi mijenjao.

- Velika razlika između individualnog i kolektivnog sporta je ta da možda možeš malo bolje formirati karijeru ako si samostalan. No, uz talent, veliku upornost, za uspjeh u svakom sportu treba imati i malo sreće, zaključit će buzetski automobilistički as, kojeg smo slikali u buzetskom Muzeju njegova automobilističkog idola, pokojnog Đanija Šverka, kojeg je Danijeva kćerka Mila, uz pomoć prijatelja, otvorila prije tri dvije godine u njegovoj rodnoj kući u Buzetu, a uz brojne eksponate u njemu je svoje mjesto našao kompletno restauriran Abarth 1000 TCR.