ZNANOST NA RUBU PAMETI

MLADI ISTARSKI ZNANSTVENICI O COVIDU-19 I TEORIJAMA ZAVJERE Vjerojatnost da se Ivermektinom nešto izliječi je kao da alkemičar pretvori olovo u zlato

Ljudi su izjednačili svoj gnjev prema politici s gnjevom prema znanosti koja tu nije ništa skrivala, osim što se ponašala onako kako se znanost ponaša, a to je da je prikupljala podatke i mijenjala mišljenja s obzirom na te podatke. Umjesto da je od početka napravila ono što je pseudoznanost napravila, da je zauzela određen stav i odbacivala podatke koji ne podržavaju taj stav, kaže Anton Perkov

| Autor: Lara BAGAR
Mladi znanstvenici s tribine o Covidu i pseudoznanosti

Mladi znanstvenici s tribine o Covidu i pseudoznanosti


Cijepiti se ili ne cijepiti, zamijenilo je ono shakesperijansko biti ili ne biti? U kakofoniji informacija i strahu koje generira neznanje, cjepivo je jednima postao lijek, a drugima metak. Nešto što nas je trebalo svrstati u iste redove u borbi protiv Covida-19 zapravo nas je raslojilo. Formula uspjeha je jednostavna: zauzmi stranu i udri paljbu po neistomišljenicima i što jače opališ, to ćeš imati veći dojam da si u pravu - u vezi bilo koje teme, posebice one na rubu znanosti, dakle pseudoznanosti. 

U moru informacija, facebook znanstvenika, kako razlučiti što je istina, a što nije? Motivirani činjenicom da pseudoznanost dobiva sve veći prostor u medijima, a posebno potaknuti uzletom pseudoznanstvenih tvrdnji vezanih uz cijepljenje, mladi istarski znanstvenici udružili su se i u medulinskom 3MC-u održali tribinu "Covid-19 i pseudoznanost". Multidisciplinarni tim činili su Medulinac Ivan Lorencin i Puljanin Sandi Baressi Šegota, koji su članovi istraživačke skupine za umjetnu inteligenciju i robotiku na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Ližnjanac Anton Perkov, asistent na Zavodu za teorijsku fiziku čestica i polja na PMF-u u Zagrebu te Maja Ploh, liječnica iz Doma zdravlja u Puli koja je na doktoratu na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

Lorencin i Šegota od početka pandemije bave se primjenom umjetne inteligencije u modeliranju širenja virusa te u liječenju covid-pozitivnih pacijenata i na tu su temu objavili više desetaka znanstvenih radova u svjetski priznatim časopisima. Istaknuli su da osim društvenih mreža koje su glavni nosioci pseudoznanstvenih tvrdnji, ni mainstream mediji ne zaostaju.

- Pseudoznanost je lažna znanost, odnosno djelatnost koja se predstavlja kao znanost, no nije znanost jer koristi metode koje su apsolutno nekompatibilne sa znanošću, a sva istraživanja su bazirana na težnji da se potvrde inicijalne hipoteze koje su dane, ako je ne potvrđuju, odbacuju se, kaže Lorencin i objašnjava da pseudoznanosti nisu bitna mjerenja i eksperimenti, već svjedočanstva i drevne mudrosti.

Podjela je vrlo detaljna: znanost se temelji na eksperimentima i opažanjima, dok pseudoznanost ima imperativ potvrđivanja osnovne hipoteze; znanost se temelji na ponavljajućim uzorcima, a pseudoznanost na anomalijama, ističe Lorencin.

- U znanosti imamo ponovljive rezultate, u pseudoznanosti oni to nisu. Svjedočanstva u znanosti nisu apsolutno nikakav dokaz, dok su u pseudoznanosti ključna. Ono što je u znanosti vrlo bitno je da svaki znanstveni rad mora biti recenziran od neovisnih recenzenata, dok je kod pseudoznanosti materijal napisan za široke mase, objavljuje se u maistream medijima i nije prošao peer review, stručnu znanstvenu recenziju. Stoga su i znanstveni časopisi namijenjeni vrlo uskom krugu čitatelja, dok se pseudoznanost obraća širokim masama. Znanost se razvija, a pseudoznanost se konstantno vrti u krug s jednom hipotezom. Ako se neka teorija ispituje, mora postojati mogućnost da se ona i opovrgne. Teorija koju nije moguće opovrgnuti je neznanstvena, to je temelj čega se moramo držati, detaljan je Lorencin.

Nove teze, teorije koje zbunjuju ljude i zapravo, na neki način otvaraju poligon za pseudoznanstvenike svakodnevna su pojava u znanosti. Baressi Šegota istaknuo je da se u znanosti teze mijenjaju.

- Često se znanstvenicima spočitava da je prije godinu dana rekao jedno, a sada drugo. Zaključci s kojima smo se bavili na početku širenja korone, sada su potpuno drugačiji. Često se vidi da se znanstvenicima uzima za zlo što su promijenili mišljenje, a to nije zlo, već činjenica u znanosti koja se dešava. Preporuku treba uzeti od ljudi koji su renomirani u nekom specifičnom području, kaže Šegota.

Perkov se slaže da je neslaganje među znanstvenicima normalna pojava, posebice u mladom znanstvenom području poput korone. "Znanstveni konsenzus se izgrađuje tijekom godina i ne govori o argumentu snage, već o snazi argumenta. Dakle, tko ima najbolje podatke, taj pobjeđuje. Jedini način na koji se mogla voditi neka politika oko korone, bilo je prilagođavanje. Probamo nositi maske, ako pomažu, zadržat ćemo ih, ako ne, maknut ćemo ih. Problem je što je funkcioniranje u laboratoriju i stvarnom svijetu drugačije. Stvari se mijenjaju. Ljudi su naučeni da vrijedi ono što je Isac Newton napisao, te ih zbunjuje ako sada znanstvenici u mjesec dana promijene mišljenje", objašnjava Perkov.

Lorencin dodaje da znanost mora imati niz međurezultata, dok pseudoznanost ima samo inicijalne ideje, a kada je nešto nejasno, mijenja se fokus. U znanosti je potrebno istraživanje, dok pseudoznanost olako izbaci informaciju. Niti jedan znanstvenik neće objaviti informaciju na osnovu jednog pozitivnog slučaja, već tek kada skupi dovoljno podataka i napravi statističku analizu, dok se u pseudoznanosti informacije plasiraju na osnovu razmišljanja, smatraju mladi znanstvenici.

U raspravu se on line uključio i prof.dr.sc. Zlatan Car, voditelj istraživačke skupine (RiTeh AI & Robotics group). Smatra da se sada svi bave koronom, a koronom se ne trebaju baviti ni političari, već znanstvenici i liječnici, kako veli, oni koji znaju o čemu pričaju.

- Uz dužno poštovanje, primjerice, prema bravaru, ne može on pričati o medicini, kao što ni liječnik ne može pričati o bravariji. Oboje imaju određene kompetencije i za to su obrazovani i imaju znanja koja treba primijeniti. Ne treba nikoga omalovažavati, ali svatko treba raditi svoj posao, rekao je Car.

Lorencin ističe kako su zagovaratelji pseudoznanosti puno glasniji od zagovaratelja znanosti. "Ja kao znanstvenik nisam emotivno vezan uz svoje rezultate. Kada nešto ispitujem, apsolutno mi je svejedno hoće li rezultat biti jedan ili nula. Kad je nešto emotivno, onda se strastvenije borite", kaže Lorencin. 

- Ljudi se lijepe za objave u medijima i na društvenim mrežama iz razloga jer je pseudoznanost zanimljivija, direktnija i bolja za zadržavanje publike, kao i za clickbiteove. Evo, često pratim NASU i egzoplanet te kako su ondje našli neki ugljik. I to pregleda desetak ljudi. Onda to uzme neka novina ili netko na facebook zalijepi uz naslov "Našli su život na egzoplanetu". Odjednom to ima na tisuće čitanja. Eto, pseudoznanost je bolja za zadržavanje publike. Problem u znanosti je što možda koristi puno dugih riječi koje se možda ne koriste u svakodnevnom razgovoru i onda to ljudi preskoče. To je jednostavno u ljudskoj prirodi, rekao je Šegota.

Dotaknuli su se i bosanskih piramida Semira Osmanagića. Riječ je, kažu, o prirodnim pojavama, fotronima koji su posljedica povlačenja ledenjaka što su stjecajem gravitacije rezali brda. Dakle, piramide u Bosni ne postoje, ne liječe, a opet se posjetiteljima naplaćuje 200 kuna i eklatantan su primjer pseudoznanosti, istaknuli su.

Iako su svi složni u tome da je pseudoznanost pogubna u širenju netočnih informacija te za shvaćanje znanosti i modernu civilizaciju, Perkov je pokazao kako je ponekad i pomogla razvoju znanosti. Kao primjer naveo je praksu iz 18. stoljeća, mesmerizam, nazvan po pseudoznanstveniku Antonu Mesmeru koji je tvrdio da je svako žive biće, bilo životinja ili čovjek, megnetizirano i da ima sjeverni pol na vrhu glave i južni na peti. Po njemu, magnetsko polje zemlje ulazi kroz glavu, a izlazi kod pete. Po njegovoj teoriji, bolesti su posljedica magnetskog poremećaja u organizmu. Na tragu toga uveo je neobičnu mističnu praksu mesmerizma. Bila je to seansa s 20-ak ljudi oko kade pune željezne piljevine i krhotina, oko kojih bi Mesmer kružio u svilenom haljetku s velikim željeznim štapom. Nakon seansi ljudi su svjedočili da im je bolje, no ispalo je da nije svima. Kako bi provjerili vjerodostojnost njegove prakse, sazvana je komisija u kojoj su bili i Benjamin Franklin, znanstvenik i jedan od autora Deklaracije o nezavisnosti, te Antoine Laurent de Lavoisier, otac moderne kemije. Dizajnirali su single blind eksperiment u povijesti: okupili su ljude, zavezali im oči te nad nekima proveli proceduru koju je Mesmer opisao, dok su druge izostavili. I onda su ih upitali kako se osjećaju nakon toga, s tim da ljudi nisu znali je li na njima provedena procedura ili ne. Pokazalo se da njihove izjave nisu imale veze sa stvarnošću. Danas se u modernoj medicini, koriste double blind eksperimenti, gdje niti osoba koja provodi eksperiment niti oni koji su mu povrgnuti ne znaju što se nad njima provodi.

O Ivermektinu, top vrućoj temi kod antivaksera govorila je liječnica Maja Plog. "Za sada se taj lijek koristi za druge vrste mikroorganizama, a to su životinje a ne ljudi, stoga ne mogu dati odgovor o lijeku koji nije odobren za korištenje kod ljudi", naglasila je liječnica i istaknula da su pacijenti s razlogom zbunjeni i da im stručne stranice nerijetko znaju biti vrlo nejasne, sa šturim informacijama koje nestručni ljudi ne mogu na pravi način interpretirati. "Vjerojatnost da se Ivermektinom nešto izliječi je kao da alkemičar pretvori olovo u zlato. Potencijalno je moguće da kod nekoga ima pozitivan efekt, no potrebno je veliko istraživanje. Inicijalno je to lijek protiv parazita koji ne može ubijati viruse, potencijalno može bakterije, i u tom kontekstu je mala vjerojatnost", dodao je profesor Car.

Zašto u Hrvatskoj postoji velik otpor prema cjepivu?

- Na ljestvici razine kritičkog mišljenja Hrvatska nije zadnja u svijetu, ali je iza nas samo pet afričkih zemalja. To je jedan od razloga. Drugi razlog je što se meni čini da su ljudi izjednačili mjere koje se donose na temelju politikantskih argumenata s mjerama koje su donesene zbog znanstvenih argumenata. Ljudi su izjednačili svoj gnjev prema politici s gnjevom prema znanosti koja tu nije ništa skrivala, osim što se ponašala onako kako se znanost ponaša, a to je da je prikupljala podatke i mijenjala mišljenja s obzirom na te podatke, umjesto da je od početka napravila ono što je pseudoznanost napravila - zauzela određen stav i odbacivala podatke koji ne podržavaju taj stav, objasnio je Perkov.

Naglašava važnost edukacije iz provjerenih izvora. "Provjeravajte izvore svojih informacija, gdje su objavljivani radove, imaju li neke sukobe interesa. A treba biti kritičan i prema vlastitim stavovima", mišljenja je Perkov.

- Vjerujte konsenzusu stručnjaka, ne anomalijama, bar ne na prvu, ne intuitivnom osjećaju jer najčešće je kriv. Vjerujte u ono što je etablirano, podacima koji su skupljeni na neovisan način, koji su istraženi i prihvaćeni na znanstvenoj razini, poručio je Perkov i poetično zaključio Hamigwayevim riječima iz "Zbogom oružje": "Budala je onaj koji misli da sve zna, dok su pametni oni koji su puni sumnje".

Da treba sumnjati u sve, ali i vjerovati znanstvenicima govori i trenutno top filmska tema "Don’t Look Up", film koji je u posljednjih nekoliko dana izazvao pomutnju među filmskom kritikom i publikom. Naime, skupina znanstvenika otkriva prirodnu apokalipsu koja prijeti Zemlji, jureći komet uništit će naš planet i ugasiti sav ljudski rod na njemu. U svojim naporima da to objasne i vodećim ljudima u zemlji, shvaćaju da ih nitko ne doživljava ozbiljno. Poznato, zar ne? Film poručuje da nije problem toliko u meteoru (ili covidu), već u političarima koji žele okrenuti situaciju sebi u korist i mašineriji koja iz svega želi profitirati i izvući novac, i na kraju, odnosno na početku, znanstvenicima koji ostaju gotovo nemoćni pred kolektivnim apsurdom.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini