Za razliku od nekih drugih, ova se staza preporučuje tijekom cijele godine, nije previše zahtjevna, a ljeti će dobro doći dionice s dubokom šumskom hladovinom. Naravno, osvježenje i odmor nakon pješačenja može se nastaviti u nekoj od konoba, vinarija ili ugodnih ljetnih terasa u ovom dijelu Bujštine

U vrijeme ljeta, ali i korone koja ne odustaje, Gornja Bujština nudi mjesta gdje se može osvježiti u hladovini ili uživati u prekrasnim krajolicima, momjanskim vinogradima i ugodnom okolišu. Jedna od atraktivnijih je kružna staza koja je u vodičima označena pod brojem 283. To je nova oznaka, po novom načinu označavanja, ali će ljubiteljima pješačenja i rekreacije biti jasnije ako se navede da staza vodi od Momjana preko Škarjevca i pored napuštenog Vrnjaka, pa preko Marušića i Sv. Maura opet u carstvo muškata, Momjan.

Spilje oko Cingarele

Planinari i pješaci se obično okupe u Momjanu, kod crkve sv. Martina odakle se spuštaju kratko u blizinu dvorca (kaštela) Rota. Područje Momjana puno je zanimljivosti, pa kad ste već u ovom nekadašnjem općinskom središtu, dobro je znati da je ovo područje zbog mnogih izvora vode i pogodne lokacije bilo naseljeno i u pretpovijesno doba, o čemu govore i nalazi u spiljama oko Cingarele. Momjan se u zapisima prvi put spominje 1035. godine.

Kroz stoljeća je mijenjao vladare i posjednike, ali je priroda uvijek očaravala putnike namjernike, naročito vinogradi koji i danas predstavljaju jednu od prepoznatljivosti ovog područja, posebice zbog momjanskog muškata, autohtone sorte grožđa koja se uzgaja na ograničenom području. Tu je odavno razvijen lovni turizam, ugostiteljstvo se naslanja na tradicionalnu domaću kuhinju, a sve više se razvija seoski turizam.

Jedna od posebnosti Momjana je dvorac Rota, koji je ime dobio po posljednjoj obitelji koja je u njemu živjela. Plemićka obitelj Rota, porijeklom iz Bergama je dvorac 1548. kupila od njemačkih plemića Raunichera, a nakon uređivanja potomci obitelji Rota u njemu su bili sve do 1835. kada su se iselili u Momjan. Nekada je dvorac, koji se izdiže na visokoj stijeni okružen usjecima, s ostatkom naselja bio povezan visećim mostom. Posljednjih godina dvorac se obnavlja, kula je stabilizirana i uređena, a jedna od ideja je postavljanje mosta što bi olakšalo pristup.

Pješačka staza 283 prolazi neposredno uz dvorac Rota koji iz daljine privlači poglede. Spuštanjem u dolinu Arđile, rječice koja zna sušnih ljeta i presahnuti, staza nastavlja uz malen vodotok do mostića nakon kojega slijedi priličan uspon do naselja Škarjevac, jednog od onih sela koja su osjetila posljedice iseljavanja. Ipak, Škarjevac oživljava, a okružuju ga lijepi maslinici i vinogradi.

Najbogatije selo

Slijedi šumski puteljak, pa preko polja, uz vinograde, ubrzo ćete stići na asfaltnu cestu kojom treba prijeći narednih 500 metara, do skretanja i spuštanja u dolinu Bazuja. Iz tog dijela Bazuje staza se uspinje sjeveroistočno prema davno napuštenom selu Vrnjak. Obično tu putnici zastanu i odmore, uz neki lakši obrok zamišljaju život u nekada najbogatijem selu Gornje Bujštine smještenom na 320 nad morem.

Prazne kuće, bez vrata i prozora, zarasli puteljci, sve to stvara sumoran dojam. Crkvica je na 50 metara iznad sela, na uzvišici s koje pogled dopire diljem Bujštine. Nemarni ljudi su kroz godine odnijeli što se moglo odnijeti, najviše kamenih jerti. Sada Općina Grožnjan pokušava oronulu i devastiranu crkvicu popraviti i zaštititi od totalnog propadanja. Vrnjak je okružen kestenima, hrastovima i raznim voćkama, a nekada obrađivane površine odavna su zarasle.

Zapadno od Vrnjaka počinje potok Bazuja uz koji uglavnom slijedi nastavak puta prema dolini. Put je nešto popravljan pa se može prolaziti, a na putu do drugog dijela doline Bazuja sigurno ćete uz stazu zamijetiti velik, višestoljetni hrast. Mnogi se fotografiraju uz ogromnu krošnju koja stoljećima pokriva put k Vrnjaku. U okrilju hrastovih krošnji stiže se u dolinu Bazuje, a pažnju će privući neobičan most od željezničkih šina. U blizini mosta nekada su radila dva mlina, Bazuja je bila bogatija vodom, a cijela istoimena dolina vrlo plodna.

I dok se prepričavaju dojmovi iz Vrnjaka, makadamskim putem stiže se do asfaltirane županijske ceste neposredno pred Marušićima, poznatima po glazbenoj tradiciji i kiparskoj školi. Blizu je nekada radio i veliki kamenolom u šumi Kornarija. Slijedi oprezno pješačenje cestom u smjeru Buja, ali samo do ruševne kuće na izlazu iz Marušića, gdje će vas oznaka usmjeriti prema naselju Smilovići. Odmah iza Smilovića je Sv. Mavar (San Mauro) s poznatim agroturizmom obitelji Sinković, a iz dvorišta obližnje crkve pruža se jedinstven pogled na Buje, morsku pučinu, Savudrijsku valu…

Duboka hladovina

Naravno, pogled puca i na obližnji Momjan, gdje se zatvara krug i pješačka staza 283 Momjan - Škarjevac - Vrnjak - Marušići - Sveti Mauro - Momjan. Staza dužine 17,1 kilometar spada u srednje teške, a s odmorom treba predvidjeti šest sati za taj izlet. Staza se preporučuje cijele godine, nije previše zahtjevna, a ljeti će dobro doći dionice s dubokom šumskom hladovinom. Naravno, osvježenje i odmor nakon pješačenja može se nastaviti u nekoj od konoba, vinarija ili ugodnih ljetnih terasa u ovom dijelu Bujštine.

Povezane vijesti

• Do kraja mjeseca uređena pješačka staza između DC Rojc i Tartinijeve ulice
• Momjan u znaku degustacije dobrog vina: POSJETITELJI UŽIVALI U MLADOM I ZRELOM MUŠKATU
• MUŠKATIR OD MOMJANA Pobijedili Kozlović i njegov polusuhi momjanski muškat