KOMEMORATIVNI SKUP: Sjećanje na 84 partizana poginula u bici na Tićanu

(Mirjan RIMANIĆ)

Naša je zadaća prenositi vrednote koje smo stekli kroz krvavu borbu pa i kada smo stvarali svoju suverenu i samostalnu državu Hrvatsku, rekao je višnjanski načelnik Angelo Mattich i zahvalio na suradnji porečkim antifašistima s kojima se održava skup i njeguje ova tradicija

Komemorativnim skupom na Tićanu obilježena je obljetnica bitke na Tićanu u kojoj su poginula 84 partizanska borca. Na ovom mjestu, gdje se križaju ceste koje vode prema Višnjanju, Vižinadi, Karojbi i Baderni, 11. rujna 1943. partizani su se sukobili se njemačkom vojskom koja je nadirala prema Puli. Prije toga, oko 60 ustanika iz okolnih sela pod vodstvom Jože Šurana opkolilo je Višnjan razoružavši mjesnu karabinjersku stanicu.

Što se dogodilo tog rujna '43.?

Šuran je zarobljenim oružjem oboružao 20-ak ustanika i osobno na općinsku zgradu izvjesio hrvatsku trobojnicu sa zvijezdom petokrakom. Uz zgradu su postavljene straže, a u zgradu su ušli odbornici Narodnooslobodilačkih odbora. Uskoro je stigla vijest kako se cestom iz Pule prema Tićanu kreće kolona talijanskih vojnika stoga su ustanici krenuli na raskrsnicu Tićan gdje se okupilo oko 1.000 ljudi. Prethodnica kolone talijanske vojske stupila je u pregovore s ustanicima. Međutim, Talijani nisu prihvatiti borbu, a zbog straha od Nijemaca požurili su predati oružje, pod uvjetom da ih se iz Rovinja morem prebaci u južnu Italiju. Tako su talijanski vojnici ustanicima predali svo oružje, streljivo, hranu i kamione s nekoliko vozača.

U poslijepodnevnim satima, tog 11. rujna 1943., iz smjera Vižinade prema Tićanu kretala se kolona od oko 700 njemačkih vojnika praćena tenkovima i oklopnim vozilima s teškim naoružanjem. Na dojavu o dolasku Nijemaca, oko 600 ustanika zauzelo je položaje s obije strane ceste prema Vižinadi, a kad se pred raskrižjem pojavila prethodnica, Ivan Pinezić je iz Cestarske kuće iz strojnice otvorio paljbu pokosivši njemačku prethodnicu. Razvila se borba, a uvježbani su vojnici ubrzo okružili ustanike. Neki su od njih uspjeli pobjeći, ali 84 su života, boreći se protiv neprijatelja, skončala na Tićanu. Nijemci su nakon završene borbe obišli poprište i svakom palom ustaniku iz pištolja ispalili metak u glavu.

Nakon ove kratke pripovijesti o bitci na Tićanu koju su pročitale višnjanske učenice Ana Smolica, Lena Stefanov i Ameli Vorić u trajnu spomen na poginule ustanike pročitale su i 60 imena poznatih žrtava, jer 24 ubijena nikada nisu identificirana.

Gradit će se Park velikana

Na početku ovog komemorativnog skupa održanog u organizaciji Općine Višnjan i porečke Udruge antifašističkih boraca i antifašista, višnjanski načelnik Angelo Mattich rekao je kako je naša dužnost da se okupljamo na ovom stratištu, da se prisjećamo događaja koji su se ovdje zbili i da se sjećamo svih tih ljudi koji su ovdje poginuli.

- Naša je zadaća prenositi vrednote koje smo stekli kroz krvavu borbu pa i kada smo stvarali svoju suverenu i samostalnu državu Hrvatsku, rekao je Mattich i zahvalio na suradnji porečkim antifašistima s kojima se održava ovaj skup i njeguje ova tradicija. - Zahvaljujući žrtvama koje su podnijeli ljudi koji su ovdje poginuli mi živimo u slobodi i zato se treba truditi održavati te vrijednosti i prenositi ih na nove generacije kako se ne bi zaboravile.

- Naš cilj je da se zahvalimo svakom čovjeku koji je dao svoj doprinos da danas živimo bolje, naglasio je Mattich i zaključio kako će Višnjan izgraditi Park velikana u spomen na istaknute borce i druge osobe koje su dale svoj doprinos za razvitak ovog područja.

Tito i njegovi partizani bili su na strani pobjednika

I Arduino Matošević, porečke Udruge antifašističkih boraca i antifašista, podsjetio je na događaje koji su se 11. rujan 1943. zbili na ovom povijesnom mjestu, na Tićanu. Izražavajući dužnu počast svima koji su dali živote bolje sutra, za sjedinjen Istre s maticom zemljom, prosperitet te bolji život "istarskog čovika".

- Svake godine dolazimo na ovo mjesto da ne zaboravimo žrtve ovih ljudi, kao ni onih 17 tisuća Istrana poginulih tijekom Drugog svjetskog rata. Moramo biti ponosni na antifašističku borbu pod vodstvom Tita i njegovih partizana i stalno moramo ponavljati da bez te borbe i tih ljudi, Istra ne bi bila u sastavu Hrvatske. Bez tih borbi i granica Hrvatske utvrđenih ZAVNOH-om koje su obranjene u Domovinskom ratu i da Tito nije odbio suradnju Crvene armije u oslobađanju Jugoslavije, pitane je što bi se na ovim prostorima kasnije događalo. Zato moramo ponavljati kako su Tito i njegovi partizani na kraju Drugog svjetskog rata bili na strani pobjednika i svaka revizija ovih događaja je nepotrebna, rekao je Matošević.