detaljno prikazana
KARTE PULE I ISTRE iz vremena osmanskog "veličanstvenog stoljeća"
Istarska obala je svojom razvedenošću i činjenicom da je u pitanju poluotok zanimljiva oblika specifična u mediteranskome kontekstu, te je u Piri Reisovom djelu izrazito detaljno prikazana. On je prikazivao dijelove između većih pristaništa (Medulin – Pula, Pula – Rovinj, Rovinj – Poreč, Poreč – Novigrad, Novigrad – Umag, Umag – Piran itd.) i posebno označavao plićake, otoke, stijene, odnosno sve što je moglo ugrožavati plovidbu
Karta
Veličanstveno stoljeće, ili na turskom muhteşem yüzyil, naziv je za XVI. stoljeće, eru najvećega civilizacijskoga dosega Osmanskog carstva, ujedno i posljednje velike civilizacije staroga Istoka. Doba je to svima poznatoga sultana Sulejmana Zakonodavca. Nas, ovdje, zanima jedna druga ličnost toga vremena, a to je admiral, kartograf i moreplovac Piri Reis (1465.-1553.).
Po nalogu sultanove palače, Piri je oko 1521. sastavio Kitab-i Bahriye (Knjigu plovidbe), skup podataka i uputa o plovidbi Mediteranom i ogromnog broja izrazito preciznih plovidbenih karata (portulana). Za izradu ovog velikog djela, osim svojim navigacijskim iskustvima, služio se i nizom starijih ali i njemu suvremenih karata talijanskih, portugalskih i španjolskih navigatora. Na jednoj karti, koristeći Kolumbove podatke, Piri Reis donosi i prvi turski uvid u tzv. Novi Svijet, odnosno obale Kariba i Južne Amerike. Djelo ima nekoliko re-izdanja, odnosno primjeraka koji se čuvaju u raznim muzejima i arhivima svijeta.
Istarska obala je svojom razvedenošću i činjenicom da je u pitanju poluotok zanimljiva oblika specifična u mediteranskome kontekstu, te je u Piri Reisovom djelu izrazito detaljno prikazana. On je prikazivao dijelove između većih pristaništa (Medulin – Pula, Pula – Rovinj, Rovinj – Poreč, Poreč – Novigrad, Novigrad – Umag, Umag – Piran itd.) i posebno označavao plićake, otoke, stijene, odnosno sve što je moglo ugrožavati plovidbu.
Oznake su napisane na staro-osmanskom turskom, jeziku na arapskom pismu, a nazivi najvjerojatnije izvedeni iz njemu suvremenih venecijanskih (mletačkih) karata i podataka. Karta koju prilažemo prikazuje dio obale između Pule (desno) i Rovinja (lijevo), dva lučka grada prikazana kao obzidane utvrde. Pula, sa svojim dubokim zaljevom i otocima (najvjerojatnije Uljanik i sv. Andrija) imenuje se kao "qal'at pwlh" (utvrda Pula ili Pola), a Rovinj, na kopnenom jezičku, kao "qal'at rwjnh" (utvrda Rovinj ili Rovigno).
Blizu Pule uočavamo jedan toranj kojega autor naziva "twrjdlandh" (torre d'Orlando – Orlandov toranj) i rt "qawdh brnqwrsw" (Capo Brancorso ili Brankoras na Muzilu). Otok ("jazirat") krajnje desno je "santh mrjh wrwdh" (Santa Maria di Veruda – Fratarski otok) a lijevo, naravno, "britunh" (Brioni – Brijuni). Preko puta je (tvrđava, zanimljivo!) Fažana, a iznad Vodnjan.
Ovdje bih stao. U transliteraciji toponima pomogle su mi kolegice na osmanističkim studijima u inozemstvu, a kako je mene zanimala samo Pula i uža okolica, nismo nastavili istraživanje. Ovim putem im zahvaljujem. Imate sve karte digitalizirane na stranici Wikimedia Commons, potražite i proučite sami.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
