Najmasovnije i najatraktivnije maškare u središnjoj Istri, one iz sela Ruhci na zapadu Pazinštine, obilježile su početak karnevalskog razdoblja - ili kako ga ovdje zovu: petog štajuna - tradicionalnim postavljanjem pusta na poljani uz cestu Pazin-Poreč, naravno uz sve pripadajuće počasti i svečanosti. Minulih su se godina maškare iz sela Ruhci natjecale same sa sobom u "izgradnji" i postavljanju što većeg pusta, koji je znao prelaziti i visinu od šest metara, no ove su se godine odlučile za malo drukčiju varijantu.
Vozačima koji će naredna tri tjedna prolaziti iz Pazina prema Poreču i obrnuto, kad budu prolazili pokraj sela Ruhci pred očima će se ukazati sljedeći prizor: visoko na drvenom stupu visi pust, poslovično ružan, ali uobičajenih prosječnih gabarita odnosno skoro pa prirodne veličine, podno njega Popaj udvara Olivi, a oboje su nacrtani na povećim šperpločama; odmah do Popaja je i poveća bačva sa špinatom, a malo dalje i jedna poveća i očito nasukana barka.
Intrigoža peršona pust Piranino
Što to sve znači odnosno kakav je koncept ovogodišnjeg pusta u Ruhcima pred okupljenim je karnevalskim pukom objasnio dugogodišnji pusni sudac Darko Rusac. U njegovu "obrazloženju presude" crno na bijelo stoji kako je mornar Popaj, inače dragi pretelo ovdašnjih ljudi, "uza svoju šinjorinu Olivu i poša se je malo marožat z barkon po našoj lipoj obali". Do problema je došlo kad su Popaj i Oliva barkom uplovili "u niki zaliv tamo proti Taliji", jer je pred njih iz mora iskočila neka "intrigoža peršona" i upozorila ih da se po toj vali "ne smi peljat ni namorivat". Popaj se naravno razljutio, okrijepio se zalogajem svog omiljenog špinata i toj sumnjivoj peršoni "zatuka jenu teplu", a ona je, "za ne verovat, zletila drito u Ruhce". Mjesne maškare, znajući da se radi o sumnjivoj i nedobronamjernoj peršoni, odmah su je uhvatile, zavezale i objesile na stup, a Popaj i Oliva rado su pristali pričuvati sumnjivca dok mu ne padne konačna presuda. U preventivnom ispitivanju okrivljenik nije ništa priznao, pa su mu, prema kraju odakle je došao, nadjenuli ime - Piranino.
Malo manje ljuti istarski čobanac
Do stratišta je Piranino, u društvu Popaja i Olive koji su se vozili u barki (a barku su po suhom vozila dva ručna viličara) dopraćen s pusnom muzikom i svim pusnim pučanima sela Ruhci i šire okolice u povorci. Egzekutori su imali dosta posla, dok su vješali pusta Piranina i postavljali mu nesavladivu stražu, a i muzičari su usprkos oštroj buri uložili dosta truda, pa su se svi zajedno nakon obavljenog posla nagradili istarskim čobancem kojeg su pripremili pusni kuhari Mirko Lakošeljac i Ivica Pokos. Na začuđeni upit zašto se ovaj čobanac zove istarski kad svi znaju da je čobanac doma negdje drugdje, kuhari su odgovorili da je to zato jer je malo manje ljut nego drugdje, a od mesa su u njega stavili tri zeca, jednu srnu, pola vepra (ali malog) te kilu i pol medvjeda nabavljenog u Ravnoj Gori. Jedna od ovih informacija je lažna, ali to je za pusno vrijeme normalno.
Prema tradiciji koju njeguju već pola stoljeća, maškare iz sela Ruhci će se sada par tjedana odmarati i prikupljati snagu za veliko finale: u subotu 10. veljače poći će u goste maškarama iz sela Fakini, u nedjelju 11. veljače obilazit će sela Pazinštine, a u utorak 13. veljače sela Tinjanštine, te na kraju toga dana po povratku u Ruhce osuditi i spaliti Pusta i to dostojno proslaviti. (Napisao i snimio Davor ŠIŠOVIĆ)