Stanovnici srednjovjekovne pićanske biskupije doživljavali su tijekom kasnog srednjeg i ranog novog vijeka brojne epidemije od kojih se ponajviše ističe kuga. Izbijanje epidemija pospješili su loši higijenski uvjeti, pothranjenost i nerazvijena medicina tog vremena. Uz kugu, stanovnici su često obolijevali od raznih fizičkih, ali i duševnih tegoba koje su otežavale ionako težak život. Svecima su se okretali za zagovor u trenucima fizičke i duševne slabosti.

Neplodnost i porod

Freske svjedoče o bolestima koje su tada kružile te "narodnoj medicini" potpomognutoj molitvom i zagovorom svetima. U pokušaju razumijevanja zdravstvenih tegoba stanovništva prikazanih na freskama Kristijan Žgaljardić u svom diplomskom radu (Istarski imaginarij: Svakodnevica i mentalitet pićanske biskupije kroz prizmu fresaka, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, 2021.), analizirao je crkve sv. Roka u Draguću, Majke Božje na Placu u Gračišću i sv. Vida u Pazu. U pisanju ovoga članka koristim njegov diplomski rad.

Pažnju ponajprije posvećuje poteškoćama neplodnih žena i rodilja na primjerima Majke Božje u Gračišću i Sv. Margarete u dragućanskoj crkvi sv. Roka. Brak je kao institucija u čitavom srednjem i novom vijeku predstavljao jedan od glavnih stupova društva. Životni uvjeti u srednjem vijeku bili su mnogo teži nego danas i zato je brak, prema Mariji Mogorović Crljenko, "tijekom srednjeg i ranog novog vijeka bio najčešće dogovorena stvar roditelja mladenaca, a ne njih samih". Teški i zahtjevni životni uvjeti nalagali su mladim ljudima da se žene u adolescentnoj dobi. Roditelji mlade htjeli su se riješiti "gladnih usta", dok je obitelj mladoženje računala na dodatnu ispomoć u domaćinstvu i na polju. Također, imati djecu bilo je društveno poželjno. Prema Mogorović Crljenko "roditi dijete u srednjem je i ranom novom vijeku bila glavna ženina zadaća te se kod žena veličalo upravo rađanje, odnosno materinstvo. Brak je trebao biti plodonosan mnogom djecom, a dobra je žena trebala biti majkom. Svaka druga mogućnost braka bez djece, osim ako se radilo o 'čistim' brakovima u kojima bi se supružnici zavjetovali na suzdržanost i čistoću, bila je smatrana nenormalnom".

Zbog društvenog pritiska, osobnih želja za djecom, ali i straha od suprugova odbacivanja zbog nedostatka djece u obitelji, žene su nastojale pod svaku cijenu izliječiti neplodnost. Među ženama u pićanskoj biskupiji zasigurno je bilo i onih koje nisu mogle imati potomstvo što je za njih bio osobni i društveni problem.

Čavlima protiv neplodnosti

O tome svjedoči crkva Svete Majke Božje u Gračišću. Iako iz fresaka ne saznajemo ništa o problemu neplodnosti, na taj problem upućuje crkva, građevina. Između crkvenih kamenih blokova nalazi se mnoštvo "tamnih" fuga, što su ustvari čavli koje su neplodne žene zabijale u zid. Vjerovalo se da će žena, zabijajući čavle u fuge između kamenih blokova, izliječiti neplodnost. Tako su one na dan Velike Gospe, prije zore, na koljenima prolazile kroz lođu i oko njezina prednjeg zida stale moliti.

Freska u crkvici Sv. Roka u Draguću, gomila mrtvih - posljedica kuge

Žene su, uz neplodnost, velikih problema imale i s porodom. Iako se porod ne može klasificirati kao bolest, on je mogao dovesti rodilju u smrtnu opasnost. Strah od smrtnog ishoda pri porodu nije bio izuzetak. O tome svjedoči prikaz sv. Margarete u crkvi sv. Roka u Draguću: u njezinom liku prepoznaje se strah koji se sve više budio kako se bližio datum poroda. Babice su igrale neizmjerno važnu ulogu pri porodu. Međutim, nisu mogle garantirati siguran ishod ni djetetu ni majci. Mogorović Crljenko smatra da su i najbanalniji zahvati pri porođaju, koji se danas prakticiraju, bili gotovo nepoznanica u srednjem i ranom novom vijeku, poput epiziotomije, koja tada nije bila prakticirana, potom izazivanje trudova ili korištenje porođajnih kliješta, koji tada nisu korišteni zbog tehničkih ograničenja. Stoga su brojne žene odlazile sv. Margareti i usrdno se molile za siguran i uspješan porod.

S obzirom da u crkvi sv. Roka prevladavaju muški sveci vezani uz znanstvenike, ratnike, poljodjelce i sl., imati sveticu koja simbolizira majčinstvo, a samim time i žene, može ukazivati da su muškarci tog podneblja poštovali njihovu patnju i želju da na svijet donesu novorođenče. Uzimajući tu crkvu i slikariju kao primjere na kojima možemo proučavati tegobe neplodnosti i poroda, zaključujemo da su oba stanja bila psihički vrlo stresna za žene toga vremena i uz to ozbiljan zdravstveni problem.

Problem zubobolje

Tijekom 15. stoljeća, relativno mirno stanje u Biskupiji, pogodovalo je smanjenju mogućih gladnih godina, no to ne znači kako neishranjenost, slabost i teški radni uvjeti nisu mučili seljake. Shodno nedostatku određene hrane i vitamina pomiješano s nedovoljnom brigom o zdravlju, stanovnici Biskupije zasigurno su patili od zubobolje. U dragućanskoj crkvi sv. Roka nalazi se prikaz sv. Apolonije. Njezin se lik pojavljuje u brojnim oslikanim crkvama Istre, a jedan od poznatijih je u Bermu. Ta se svetica najčešće prikazuje s kliještima na čijem se vrhu nalazi zub. Ona je zaštitnica zuba. Njezina prisutnost ukazuje na učestalost dentalnih problema među stanovništvom zbog jednolične ishrane. Uz poljodjelce, probleme sa zubima imali su i velikaši, koji su gotovo isključivo jeli divljač što je njihova zubala potencijalno dovodilo u još gore stanje nego ono seljaka. Vjeruje se da su oralne zdravstvene probleme na prostoru Biskupije liječili brijači. Ipak, kao učinkovitom lijeku, obraćali su se molitvi. Lik svete Apolonije predstavlja sve one koji, zbog dentalnih problema, nisu mogli spavati, jesti ili normalno govoriti.

Biskup porečki i pulski dr. Dragutin Nežić u svojoj kronici bilježi da je služio misu u prigodi proslave 300. obljetnice posvete crkve sv. Apolonije u Katunu Gračaškom. Biskup je zabilježio: "Zubima zvone na dan s. Apolonije kod te iste kapele; pojedinci ex devotione potežu svaki čas zubima uže zvona u lopici te kapele; to je u vezi s time što je sv. Apolonija zaštitnica za bolest zubiju".

Sljepoća je predstavljala još jedan ozbiljan problem kasnosrednjovjekovnog čovjeka. O tome svjedoči prikaz sv. Lucije u istoj crkvi na suprotnom zidu. Ona je mučenica iz doba antike te kao atribut svog mučeništva na pladnju drži oči. Kasnosrednjovjekovna Europa nije imala mnogo doktora koji su znali operirati oči ili ublažiti kratkovidnost i dalekovidnost. Iako su stručnjaci za oftalmologiju postojali u nekim kulturnim centrima, poput Italije ili južne Španjolske, u pićanskoj biskupiji o njihovu djelovanju nema zapisa. Raditi uz očne probleme bilo je izuzetno teško, no ukoliko bi osoba oslijepila, postojala je velika mogućnost za smrtni ishod, zbog neimaštine, pothranjenosti ili depresije. S obzirom na tehnička ograničenja tog doba, jedina nada za ozdravljenje nalazila se u liku sv. Lucije.

Prizori epidemije kuge

Posljednji svetac u ovome nizu je sv. Vid, zaštitnik slijepih, nijemih i hromih. Njegov prikaz nalazi se u Pazu, gdje ga je kraj Bogorodice naslikao Albert iz Konstanza. Zasigurno je nijemih stanovnika Biskupije bilo te im je svakodnevni život bio teži, što zbog nemogućnosti potpunog izražavanja, što zbog mogućeg nerazumijevanja lokalnog društva. Ljudi su zbog svoje bolesti lako mogli spasti na marginu društva te im je vjerojatno jedina nada za ozdravljenje ležala u molitvi.

Pićanska biskupija je tijekom ranog novog vijeka bila izložena čestim epidemijama kuge. U tom vremenu na freskama se češće slikaju prizori tjeskobe, straha i smrti, poput Plesa mrtvaca u Bermu i Hrastovlju, nastalih u posljednjoj četvrtini 15. stoljeća. Zbog epidemija koje su poharale Biskupiju, sve su češći prikazi molitve svetaca protiv kuge, a uz to se grade i posvećuju crkve sv. Sebastijanu i Roku. Lokalni majstor Anton iz Padove (Kašćerge) oslikava crkvicu Sv. Roka. Slavni muževi Draguća (kako ih naziva Branko Fučić), nadajući se odagnati kugu iz svog mjesta, grade crkvu sv. Roka i k tome plaćaju njezino oslikavanje. Tako nastaje jedan od najljepših freskociklusa u Istri. Značajno mjesto zauzima prikaz sv. Roka, Fabijana i mnoštva mrtvih ljudi. Velika skupina leži beživotno, a prikazani su svi staleži onodobnog društva. Sveci pokazuju atribute svojeg mučeništva i smrti, a zajedno s njima moli i anđeo, koji je Bogu zdesna, dajući time dodatnu svetost i moć ovom prikazu. Bog koji se nalazi iznad svetaca, sjedi na oblacima i, gledajući njihovu molitvu, stavlja mač u korice, pokazujući time kako je crnoj bolesti došao kraj.

Povezane vijesti

• 145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK
• Giovanni Domenico Stratico, biskup Novigrada i Hvara: Dostojan Casanovin prijatelj POSTAO UZORNIM BISKUPOM
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Tri puta manje radnika u brodogradnji obavlja isti posao kao i tri puta više prije rata!