Da bi radili cijele godine uveli su nove proizvode poput sokova od rajčice, kečapa, pulpe za piće i razne umake, pakirali su čajeve, prerađivali slatke feferone i konzervirali masline. Narasli su na 139 stalno zaposlenih. Zatim je sredinom 80-tih došlo do preseljenja mnoge linije za proizvodnju iz Umaga u Koprivnicu i Varaždin. Tako je u Umagu opet sve vraćeno na početak, onu famoznu 1969. godinu u kojoj se samo sezonski prerađuje rajčica
Ostaje li ili odlazi iz Umaga tvornica Podravka - pogon Povrće? Pitanje je to na koje uprava Podravke još nije konkretno odgovorila. I tako pogon ostaje do daljnjega prisutan na umaškoj gospodarskoj sceni. Naznake u kojem smjeru bi moglo skrenuti umaško Povrće dao je na posljednjoj redovnoj sjednici Gradskog vijeća vijećnik Dario Makovac (IDS) inače predsjednik udruge koja okuplja umaške proizvođače industrijske rajčice Pomidor - kooperant Podravke. Između ostaloga, konstatirao je da je pogon zatvoren i da se preostalih tridesetak radnika iz pogona, svakodnevno prevozi radničkim autobusom na posao u Podravkinu tvornicu Mirna Rovinj, dok će za sezonsku pripremu i preradu rajčica radnici biti vraćeni u Umag. Iz sindikata Podravke u međuvremenu doznajemo da se broj zaposlenih nastavlja osipati te da im iz uprave u Koprivnici ne govore što se događa i kakva je njihova sudbina.
Umaški proizvođači pomidora potpisuju ugovor za otkup rajčice u 2019. godini po prošlogodišnjoj umanjenoj cijeni, za koju smatraju da nije realna, no ne uspijevaju na cijenu bitnije utjecati. U međuvremenu se i gradonačelnik Umaga oglasio uz poruku vijećnicima da lokana zajednica vodi intenzivne razgovore s upravom Podravke da se tvornica izmjesti ili gradi na novoj lokaciji u poduzetničkoj zoni Ungarija koja bi trebala biti opremljena infrastrukturom do konca 2020. godine. Pogon Povrće smješten je u užem centru grada uz samu morsku obalu i javnu plažu. Budu li preselili proizvodnju na Ungariju, otvorit će se i pitanje namjene tog prostora. Zato je Podravci od iznimne važnosti postizanje dogovora s lokanim vlastima o namjeni prostora, a Gradu nastavak proizvodnje i spašavanje preostalih radnih mjesta.
Iz duge povijesti razvoja tvornice doznajemo da je umaški pogon za preradu povrća PIK-a Umag ušao u sastav Podravke prije pedeset godina, točnije, 1. kolovoza 1969. godine. Hoće li taj važan dan biti obilježen i velikom rođendanskom proslavom, za sada ni umaška, ni koprivnička strana ne najavljuju.
Uveli nove proizvode
Umjesto svjećica na torti upalit ćemo sjećanja umaškim stanovnicima o životu tvornice koja je ostvarila ciljeve i viziju višu od svog dimnjaka u radničkom krugu tvornice. A nju nam s iznimnom lakoćom i preciznom analizom otkriva prvi direktor Podravkine umaške osnovne organizacije udruženog rada (OOUR) za preradu povrća Umag, Tadija Olujić (88) koji je na njenom čelu bio od 1969. do 1985. godine.
- Iz ondašnjeg se PIK-a Umag izdvaja pogon za preradu povrća odlukom od 25. srpnja 1969. godine i pripaja Podravci 1. kolovoza te godine kada bivam imenovan njezinim prvim direktorom. Preuzeli smo 19 zaposlenika iz PIK-a, dok smo u sezoni prerade rajčica zaposlili još oko 60 sezonaca. Pogon je tada ostvarivao dnevni kapacitet proizvodnje od 150 tona svježe rajčice. Raspolagali smo s novim laboratorijem, kotlovnicom i uredskim radnim prostorijama. No ubrzo shvaćam da ćemo samo preradom rajčice ostvarivati poslovne gubitke i da umaški pogon mora pronaći nove mogućnosti razvoja i stvaranja temelja za sigurnije i trajnije poslovanje. Uz podršku generalnog direktora Podravke Gažija i tehničkog direktora Đereka, ali i umaškog Komiteta (SK) dobili smo zeleno svjetlo za borbu za progres tvornice, kako se to tada trudbenički govorilo. Odmah smo pristupili još i proizvodnji slatkih feferona i uvećanoj organiziranoj kooperativnoj proizvodnji industrijske rajčice - preko lokalne poljoprivredne zadruge. To je iziskivalo zamjenu dotrajalog strojnog parka, ali i zapošljavanje stručnih kadrova. Sredinom rujna 1970. godine, puštamo u proizvodnju prvo suvremeno postrojenje za preradu rajčica. Postrojenje je bilo kapacitirano za 200 tona prerađenih rajčica dnevno ili 10 tisuća tona za 50-ak radnih dana koliko bi uobičajeno trajala sezonska prerada rajčica, prisjeća se Olujić prvih razvojnih koraka umaške Podravke. Ističe da je već tada cijeli proizvodni proces bio automatiziran.