Kad sam Bepu poslao pitanja i zamolio ga da na njih odgovori za čitatelje Glasa Istre, uzvratio je: "Bog s tobom, Roberte, Mir ti i Dobro! Primio sam tvoju ponudu i nakon malo premišljanja evo ti konačno mojeg odgovora, s kojim možda i nećeš biti zadovoljan, ali više od toga ne mogu ti prepustiti. Uvjerenja sam da ne bi imalo smisla ići u neke biografske ili kurikularne detalje bez osobite važnosti za široku publiku jednog dnevnog lista. Za mene je sve to dio vodstva Božje Providnosti, od početka sve do sada. Božja Providnost je za mene jedina moguća chiave di lettura za sve, počev od mojih mladenačkih traženja i nesnalaženja pa do smirivanja u skrovitom, ali važnom poslu u Škotističkoj komisiji".

Od Raklja do Rima

- Bepo, reci nešto o sebi.

- Rodio sam se u Raklju 1947. godine kao sedmo i najmlađe dijete u siromašnoj kršćanskoj obitelji. Pohađao sam gimnaziju u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu te počeo filozofsko-teološke studije u Zadru i Rijeci. Potom sam u Zagrebu, gdje sam u međuvremenu postao franjevcem Provincije sv. Ćirila i Metoda, diplomirao na Teološkom fakultetu. Ondje sam i magistrirao te 1978. godine postigao licencu iz teologije sa specijalizacijom iz hrvatske povijesti. Te iste godine poslan sam u Rim gdje sam postao članom Škotističke komisije. U Rimu sam završio doktorski studij na Franjevačkom sveučilištu Antonianum, gdje sam obranio te kasnije objavio svoju doktorsku tezu pod naslovom, u hrvatskom prijevodu, "Teologija kao 'praktična znanost' prema Johnu od Readinga", engleskom učeniku bl. Ivana Duns Škota.

- Što je ustvari Škotistička komisija?

- Škotističku komisiju neki vole zvati i međunarodnom jer takva doista jest po svojem članstvu, odnosno franjevcima različitih etničkih predznaka, medievalistima, specijalistima za srednjovjekovnu filozofiju i teologiju, osobito za razdoblje tzv. zlatne skolastike, koja je iznjedrila velikane naše zapadne kršćanske tradicije, poput sv. Bonaventure, sv. Tome Akvinskog te našeg bl. Ivana Duns Škota. Naš studijski i izdavački institut, punim imenom Commissio omnibus operibus Ioannis Duns Scoti critice edendis, osnovan je u Rimu, pri Antonianumu, godine 1938., ponajviše zaslugom hrvatskog franjevca Karla Balića, člana dalmatinske Provincije Presvetog Otkupitelja, s ciljem da se skupe svi dostupni rukopisni izvori sa Škotovim djelima te se konačno pristupi kritičkom modernom izdanju istih na izvornom latinskom jeziku. I to s namjerom da se time olakša crkveno priznanje, odnosno promocija njegove teološke misli koju su mnogi protivnici tijekom stoljeća osporavali.

Balić, prvi predsjednik Komisije, počeo je i priredio izdavanje prvih svezaka naše Vatikanske edicije, koja obuhvaćaju dva najvažnija i najveća Škotova djela, poznata pod imenom Ordinatio i Lectura. Fra Karla je u vođenju Komisije, danas najstarije živuće znanstvene institucije Reda Manje Braće, naslijedio fra Luka Modrić iz iste dalmatinske franjevačke zajednice. Od početka 90-ih godina proteklog stoljeća do 2012. vodio ju je naš Istranin fra Barnaba Hekić iz Sv. Petra u Šumi, član Venetske franjevačke zajednice, rođeni brat patra Danijela koji je preminuo 2009. na glasu svetosti. Nakon fra Barnabe štafeta u vođenju Instituta, koji je u međuvremenu postao i formalno dio Franjevačkog sveučilišta, povjerena je meni, kao četvrtom Hrvatu, predsjedniku i koordinatoru ove znanstvene ekipe franjevačkih medievalista. Naša grupa je do sada priredila i tiskala u glasovitoj Vatikanskoj tiskari Poliglotta 21 veliki svezak (velikog formata poput Misala) s više od 12 tisuća stranica kritički obrađenog teksta. Posljednji volumen izašao je koncem 2015. Od tada naša ekipa radi na pripremi jednog velikog i detaljnog analitičkog rječnika važnijih pojmova u spomenuta dva temeljna djela Škotove skolastičke produkcije, kojim će se, nadamo se, olakšati pristup studentima i stručnjacima zainteresiranima za nauk našeg suptilnog doktora, nadimak koji mu je skolastička tradicija dodijelila. Posljednje izdanje jednog takvog donekle sličnog rječnika Škotovog filozofsko-teološkog nauka datira iz 17. stoljeća, naravno baziranog na tada dostupnim tekstovima i podacima.

Izvan srednjovjekovne misli

- Tko je bl. Ivan Duns Škot, zašto proučavati njegova djela? Kolika je aktualnost i originalnost njegovih teoloških misli?

- Najpoznatiji dijelovi Škotove teološke misli jesu zasigurno oni o apsolutnoj centralnosti Kristova Utjelovljenja u iskonskom Božjem planu, koja zbog toga nije mogla biti, prema Škotu, posljedično uvjetovana ljudskim grijehom, odnosno padom praroditelja Adama i Eve, već je ono oduvijek bilo dio jedinstvenog Božjeg plana da i ovu našu ljudsku narav učini dostojnim prebivalištem Božjem Sinu koji je postao čovjekom. Poradi toga je i Blažena Djevica Marija od početka odabrana, odnosno predestinirana da postane presvetom, tj. bezgrešnom Majkom Isusa Krista. U biti, svi mi, svaki čovjek kao razumno biće sa svojom slobodnom i suverenom voljom kojima nas je sve Stvoritelj podario, u stanju smo, prema Škotu, bolje i savršenije od svih drugih stvorenja spoznati otajstvo Boga i nas samih, stvorenih na sliku i priliku Njegovu, te shvatiti veličinu, dobrotu i ljepotu Božje ljubavi, čije tragove svojim razumskim razmišljanjem otkrivamo u sebi samima; stoga smo pozvani da našim slobodnim odabirom stupimo u plodonosni dijalog i odnos s Bogom te tako, svojim životom i radom, odgovorimo na tu ponudu Božje ljubavi nama smrtnim ljudima - detalj koji predstavlja teološki i antropološki unikum u srednjovjekovnom skolastičkom razmišljanju, kojim Škot iskače iz ovog misaonog ambijenta, što ga čini u nekom smislu modernim misliocem. Škot se također istaknuo kao vrsni poznavatelj klasične filozofije, osobito Aristotelove Logike i Metafizike, kojima se služi kao nekom vrstom gramatike u svom teološkom razmišljanju, ne libeći se jasno ukazati i na nedostatke, kako filozofije kao baze za teološko razmišljanje o misteriju Boga, svijeta i čovjeka, tako i same teologije, ukoliko ona ne iznikne iz življene vjere i ne upućuje čovjeka na osobni doživljaj Boga.

Takav kritičan stav prema filozofiji i teologiji otvara put i za druge vrste ljudskog razmišljanja, izražavanja i komunikacije, koje Škot, naravno, u svom vremenu i kratkom životu (umro je u 43. godini) nije uspio do kraja razviti, ali nama danas daje mogućnost da se na toj istoj kritičkoj bazi otvorimo i drugim načinima i vidovima ljudskog izričaja i komunikacije, od umjetnosti i književnosti, pa sve do stvaralačkih tehničkih i tehnoloških studija, koji svi mogu pomoći čovjeku da bolje spozna vlastite mogućnosti te tako bolje upozna i uzljubi Boga koji nas je takvima od početaka zamislio i stvorio: razumski kreativne i slobodne u našem odabiru. Upravo nas te karakteristike - razuma i slobodne volje - čine sposobnima ljubiti i tako uljepšati naš život i naš svijet - na slavu Boga Oca. Naravno, takvo je Škotovo premišljanje bilo prevelik izazov za standarde skolastike i potonjih spekulativnih frakcija, tako da naš franjevački Naučitelj nije bio dobro viđen od mnogih drugih, praktično sve do početka 20. stoljeća, kada je njegova misao postala opet veoma tražena, kako u

filozofskom, tako i teološkom razmišljanju, u čemu je - na hrvatskim stranama - zasigurno najzaslužniji bio i ostao upravo fra Karlo Balić i grupa njegovih sljedbenika.

Proglašenje blaženim

- Godine 2008. održan je Međunarodni znanstveni skup "Hrvatski škotizam XX. stoljeća" i to u Zagrebu, Katunima i Splitu. Ti si bio koordinator. Što je skup iznjedrio?

- Ovo potonje bila je i tema našeg Međunarodnog škotističkog skupa koji je 2008. godine, na našu inicijativu a pod pokroviteljstvom Konferencije južnoslavenskih franjevačkih provincijala, održan u Zagrebu, Balićevim rodnim Katunima i Splitu, plod kojega je pozamašan svezak objavljen 2011. godine. Osim toga, na svim našim franjevačkim učilištima tradicionalno se 8. studenog, na dan Škotova preminuća u Kölnu 1308. godine, održavaju prigodne akademije i znanstveni skupovi s ciljem boljeg upoznavanja i difuzije misli tog genijalnog franjevačkog mislioca. Tom istom prigodom održan je ove godine u Rimu na našem Sveučilištu dvodnevni simpozij, uz sudjelovanje, što direktno, što online, stručnjaka i crkvenih dostojanstvenika iz Evrope i Sjeverne Amerike. Godine 2023. slavit će se 30. obljetnica od proglašenja blaženim Ivana Duns Škota pa ćemo nastojati, u skladu s mogućnostima, upriličiti dostojnu komemoraciju tog za nas važnog datuma, uz doprinos i sudjelovanje svih franjevačkih redova i redovničkih zajednica. Nadam se da će do tada izaći barem jedan svezak, od dva predviđena, našeg velikog Škotističkog rječnika koji je u poodmakloj pripremi.

- Osim rada i usmjeravanje rada u Komisiji, imaš li vremena i za neke druge djelatnosti?

- Kako već rekoh, u Komisiji sam od 1978. godine, ali naravno, trebalo je proći dosta vremena da se uhodam u poslu i postanem stručnjak u poznavanju Škota i njegova zamašnog djela te usvojim kompleksnu metodu istraživanja, odabira i čitanja rukopisnih izvora te kritičkog izdanja Škotovih tekstova, u kojem Komisija slijedi svoju posebnu metodologiju, koja se de facto nametnula kao standard za sve druge slične kritičke edicije starih tekstova. Rad u Komisiji, a ovih posljednjih godina i odgovornost za njezinu organizaciju i vođenje, ne daje mi puno vremena za privatni život i komunikaciju s drugima izvan strogo radnih okvira. Jedini izlazak koji sam si kroz sve ovo vrijeme priuštio bio je rad s ljudima na župi, barem subotom poslije podne i nedjeljom. To me osvježava i daje smisao mojem svećeničkom i redovničkom pozivu! Dok nisam bio ovoliko opterećen odgovornošću predsjedanja Institutom, radio sam i na jednom drugom medievalnom projektu pod pokroviteljstvom prvog Rimskog sveučilišta La Sapienza i Nacionalnog centra za znanstveno istraživanje (CNR), kojeg je plod bio svezak naslovljen Femina dulce malum, žena u srednjovjekovnoj latinskoj književnosti između 10. i 14. stoljeća, izišao u sveučilišnoj nakladi Kappa 2003. godine. Drugi dio projekta, odobrenog od istog sveučilišta, koji je trebao uvesti čitateljstvo u svijet srednjovjekovne mistike, prekinut je nakon mog imenovanja na mjesto predsjednika našeg medievalnog instituta. Potvrda one narodne: Čovjek snuje, a Bog odlučuje!

- Svraćaš li u Istru, imaš li kontakata?

- Naravno da kontaktiram sa subraćom, kolegama i prijateljima u Hrvatskoj, ali posljednjih godina, iz već spomenutih razloga (kojima se, eto, pridružio i Covid) rijetko svraćam. A očito i godine počinju činiti svoje!

Ivan Duns Škot

Ivan Duns Škot (oko 1266. - 8. studenog 1308.) bio je katolički teolog, filozof i logičar. Bio je jedan od najutjecajnijih teologa i filozofa visokog srednjeg vijeka, pa mu je, zbog pronicava duha, nadjenut i latinski nadimak Doctor subtilis. Nije sasvim jasno gdje je rođen. Neki drže da je rođen u Dunsu u Škotskoj, a drugi da je rodom iz Irske. Stupio je u franjevački red te je 1291. godine u Northamptonu, u Engleskoj, zaređen za svećenika, a studirao je i poučavao u Parizu (1293.-1297.) i Oxfordu, a možda i u Cambridgeu. Bio je protjeran s Pariškog sveučilišta, jer je stao na stranu pape Bonifacija VIII., a protiv francuskog kralja Filipa IV. Lijepog. Na koncu je 1307. godine došao u Köln u Njemačkoj. Bio je jedan od najvećih franjevačkih teologa i utemeljitelj posebnog pravca unutar skolastike, koji će biti nazvan skotizam.

Povezane vijesti

• Novo pročelje crkve gotovo do Vidove
• Neotvoreni sarkofag čuvao je i kost svetog Valentina, zaštitnika zaljubljenih
• Iz crkve ukrao milodar