(Snimila Nina Orlović Radić)
Trg na lokvi, koji je netom pred lokalne izbore svečano otvoren, niti mjesec dana kasnije postao je najusamljenije mjesto na svijetu kojim se užurbano prolazi s jedne na drugu stranu ulica. Na njemu je ranijih desetljeća bilo života - od dvije trafike koje su tu poslovale preko trideset godina, drvenih i kamenih klupa na kojima su se "hladili" srednjoškolci i ostali putnici obližnje autobusne stanice, taksisti koji su igrali šah krateći vrijeme i čekajući sljedeće putnike ispod golemih krošnji koje su osiguravali hlad kao i zaštitu od kiše.
Uređenjem trga, sve se to promijenilo. No, krenimo redom. Nakon što je grad Rovinj raspisao natječaj za najbolje lokacije za mjesto podizanja Spomen obilježja braniteljima Domovinskog rata izbor je pao upravo na Trg na lokvi. Međutim, tom odlukom, usprkos protivljenju, a kasnije i zbog odabira konačnog rješenja za spomenik, koji su nakon javnog natječaja odabrali članovi stručne i ocjenjivačke komisije, branitelji nisu odustajali.
(Snimila Nina Orlović Radić)
Naime, u više su navrata, pismeno i preko medija izražavali svoje nezadovoljstvo i negodovanje lokacijom i izborom konačnog rješenja. Konačno, "slučaj Trg na lokvi", okončan je većinskim ignoriranjem svečanosti otvaranja Trga, od strane onih zbog kojih je i u čiju je čast podignut Spomenik braniteljima.
Danas, nakon što je prostor u funkciji, Trg je konstantno prazan. Spomenik, obložen metalom koji već prvog dana i na prvi pogled izgledao prljav i s flekama (uz objašnjenje da će s vremenom dobiti patinu) mjesto je na kojem se, uz ove temperature može ispeći jaje.
Dakle, Trg s novim izgledom, koji je usput rečeno ne malo plaćen novcem iz gradskog proračuna potpuno je neupotrebljiv. Plakati nad prolivenim mlijekom nema smisla. Međutim, imalo bi smisla kad bi se o nedostacima, ponovno povelo računa na način da se ispravi ono što se dade ispraviti.
Za prvu ruku uklone loše postavljene žice na rasvjetnim stupovima, postave klupe za sjedenje (ako se već spomenik ne može obložiti drvom i tako pretvoriti u mjesto za sjedenje) te trg, ako već ne neki drugim sadržajem, dopuni košaricama za smeće.
Jer, trgovi bi naime trebali biti mjesto susretanja, dogovora i druženja, a ne prostori koji se zaobilaze u širokom krugu. Poglavito, ako su, i to ne za mali novac, tek izgrađeni. Do onda, Trg na Lokvi, (p)ostat će najusamljenije mjesto na svijetu, baš kao iz junak iz Sigsgaardove knjige - "Pale sam na svijetu".