ZRCALO VREMENA
Istarska crkva u kojoj nikada nije viđen pauk
(Arhiva Glasa Istre)
Sveti Petar u Šumi dobio je ime po benediktinskom samostanu koji se u povijesnim dokumentima spominje od 1174. godine. Za razliku od ostalih istarskih mjesta i gradova gdje se naselje oblikuje na brdu s crkvom i zvonikom, a uz rubove brda nižu se kuće, u Svetom Petru u Šumi kuća nije bilo ni oko crkve, ni oko samostana, već su stanovnici stanovali podalje, u raštrkanim zaseocima. Sve kako bi se očuvao mir i sabranost redovnika.
Benediktinski samostan predan pavlinima
Stara je opatija stekla svoju oznaku de Silva, u Šumi (de Sylva, Subsilva, in Silva, in Silvis, in Selve) zbog gustih hrastovih šuma koje su je okruživale.
Kad je zamrlo zanimanje za benediktinski red a samostan u Sv. Petru u Šumi opustio, car Fridrih II. predao ga je 1459. godine pavlinima (Red braće sv. Pavla pustinjaka) koji su pristigli iz najstarijeg istarskog pavlinskog samostana Sv. Marije na Čepićkom jezeru. Iduće godine od pape Pia II. dobili su dopuštenje za osnivanje vlastitog samostana.
Pavlinski samostan ostaje u funkciji sve do 1782. godine kada je reformama cara Josipa II. ukinut pavlinski red u Istri, a potom 1786. godine i u cijeloj Hrvatskoj.
U Uskočkom ratu 1616. godine samostan je spaljen i djelomično srušen. Obnova je počela sredinom 17. stoljeća. Valvasor u svom djelu Slava Vojvodine Kranjske (1689.) ne pridaje samostanu previše pažnje, spominje tek kuriozitet da u samostanskoj crkvi nikad nije viđen - pauk.
Velebno barokno zdanje
Crkva je nakon obnove posvećena 1755. godine. Samostanske zidine kriju zanimljivo pomiješane stilove na jedinstven način u Europi. Klaustar starog sklopa kao središnji element samostanske komunikacije, zajedno je sa samostanskim krilima povišen za jednu etažu i predstavlja najbolji primjer pavlinskog očuvanja stare arhitekture. Klaustor je izgrađen na dva kata. Prilikom izgradnje novog kata stari romanički stupovi podignuti su na prvi kat, dok su novi nosači prizemlja izvedeni u renesansnom stilu.
Zapravo, preuređenje je provedeno prema uzoru na pavlinske barokne crkve u Hrvatskom zagorju, što je čini jedinstvenom u Istri.
Crkva je tada dobila danas vidljivo barokno pročelje. U istom je stilu, kakav susrećemo vrlo rijetko u Istri, bogato opremljena i unutrašnjost crkve. Usko, visoko pročelje crkve, s pet niša u kojima su kameni kipovi svetaca, djeluje još izduženije zbog visokog zvonika (33 metra).
Djela ruku pavlina
Crkva ima kvalitetan, dobro očuvan kasnobarokni inventar. Svi su oltari rezbareni u drvetu i djelo su pavlina Pavla Riedla. Njegovo su djelo i propovjedaonica, te kameni kipovi na pročelju crkve.
Njegov suradnik, tada upravitelj samostanskog gospodarstva Leopold Keckheisen, autor je svih oltarnih slika.
Dvije bočne kapele (prva lijevo i prva desno) djelomično su obložene oslikanim kožnim tapetama, što je pravi raritet. Visoko postavljeni prozori i sustav križnih bačvastih svodova stvaraju posebne svjetlosne učinke. Takav barokni ugođaj crkve oplemenili su oko 1770. godine zvukovi orgulja ljubljanskog orguljara Johana Georga Eisla.
Prema mišljenju povjesničara umjetnosti, Sv. Petar u Šumi jedini je pavlinski sklop u Hrvatskoj sačuvan u svim elementima: Lepoglava je pretvorena u kaznionicu, Remete kraj Zagreba nastradale su u potresu 1880. godine, pa se nisu očuvala sva samostanska krila, a samostanima u Sveticama i Kamenskom jedno je krilo srušeno zbog dotrajalosti.
Čudotvorna Gospina slika
Uza sve to bogatstvo kakvom nema premca u Istri, glavni motiv hodočašća u supetarsku crkvu je Čudotvorna slika Majke Božje Čenstohovske, izložena na glavnom oltaru. Sliku je izradio nepoznati slikar po uzoru na onu koja se čuva u najvećem poljskom marijanskom svetištu Jasnoj Gori (Čenstohovi).
Po izjavama i službenim zabilješkama brojnih svjedoka, supetarska je slika na Badnjak 1721. godine proplakala, a u godinama koje su uslijedile dokumentirana su brojna čudotvorna ozdravljenja zbog čega je Sveti Petar u Šumi postao meta hodočasnika.
Suze je toga dana opazio pavlin Pavao Subski.
Pavlinski samostan je u funkciji do 1782. godine kada se reformama cara Josipa II. ukida pavlinski red u Istri, a 1786. u cijeloj Hrvatskoj. Od 1782. godine crkva je postala župna, a dotadašnja župna crkva Sv. Roka (1735.), koju krasi najveći kamenim pločama pokriveni krov u Istri, postala je grobljanska crkva.
Zgradu samostana kupuje Montecuccoli pa Giorgis
Čitavo prostrano imanje, zajedno s velikom samostanskom zgradom, kupio je 1807. godine grof Enea Francesco Montecuccoli za 45.400 forinti i pripojio ih Pazinskoj knežiji, koju je tada držao u zakupu od Habsburgovaca. Potom je imanje kupio Felice de Giorgis (1831.- 1911.) iz supetarskog zaseoka Dolinci. Novi gospodar preuredio je samostan u stambeni prostor i držao ga do 1980-ih godina.
Pavlini se vraćaju u Sv. Petar u Šumi 1993. godine – nakon 211 godina. Ovaj samostan jedan je od triju aktivnih pavlinskih samostana u Hrvatskoj, uz Kamensko kraj Karlovca i Svetice kod Ozlja.
PREDAJA O KRALJU SALOMONU
Predaja govori da je u Svetom Petru u Šumi boravio mađarski kralj Salomon (1089.) nakon što je dinastičkim borbama zbačen s prijestolja.
Samostan je povezan i s istarskom granom Goričkih grofova koji su od 13. do 15. stoljeća stolovali u Pazinu, a u supetarskom su samostanu, koji su redovito pomagali, navodno imali obiteljske grobnice.
DESETAK PAVLINSKIH SAMOSTANA
U Istri su pavlini imali desetak samostana, a u 18. stoljeću postojala je i posebna Hrvatsko-istarska pavlinska provincija za područje Senjske biskupije i Istre. Kada je car Josip II. ukinuo pavlinski red 1786. godine u čitavoj Habsburškoj Monarhiji, uspjeli su se održati u Poljskoj, odakle su se poslije opet širili. Pustinjaci sv. Pavla na Čepićkom jezeru spominju se 1287. godine. Područni samostani bili su na Klavaru u Plominskoj luci (1462.), Sv. Sikst kraj Barata (1611.), u Koruni (1640.), Sv. Elizabete kraj Motovuna (1467.-1637.), Sv. Petra u Marčenegli.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
