Ime mu je Ivan Catalano, rodom je Sicilijanac iz Taormine a u Novigrad je stigao još početkom devedesetih godina. Ljubav jedne žene ga je, kaže, dovela u Istru koju je odabrao kao svoj drugi dom. U šali kaže da se - udao. U Novigradu se, od samog dolaska, bavi raznim poslovima među kojima su građevina, računovodstvo, vođenje hotela Cittar a iz hobija je nogometni trener i vodi svoj OPG.

Prvo pitanje koje se nameće i budi radoznalost zasigurno je njegovo ime – Ivan. Sicilijanac slavenskog imena. Jedno s drugim ne ide! Zvuči zbunjujuće, ali postoji jednostavno objašnjenje. Naime, kako u mnogim krajevima svijeta nalaže tradicija, djeci se obično nadjene djedovo ime.

- Moja je mama odigrala igru i nadmudrila tatu. Obzirom da je djed s tatine strane imao neobično i starinsko ime, mama je predložila ime svog oca koji se zvao Giovanni, što je otac odbio logikom "što će selo reći". Kako je mama čitala Dostojevskog bilo joj je simpatično ime Ivan, što je ustvari ruska verzija Giovannija. Otac to nije znao, i prihvatio je ime Ivan jer mu je zvučalo moderno, moćno. Tek je kasnije, nakon krštenja, otkrio o čemu se tu zapravo radi i nije pričao s mamom mjesec dana, priča nam Catalano.

Druga osobitost ovog čovjeka je, dakako, njegov neobičan životni put. Kako je čovjek sa Sicilije dospio u Novigrad? Priča počinje polaganjem maturskog ispita. Na zadnjoj godini gimnazije, uoči polaganja mature, u njegov mali grad na Siciliji stigla je ispitna komisija, i to iz Trsta. Kao predstavniku učenika ravnatelj škole mu je, nakon provedenih ispita, tutnuo u ruke nešto novaca kako bi proveo komisiju po gradu. Sicilijanci su, poznato je, topli i obzirni domaćini, pravi južnjaci. Pri kraju večeri ostali su budni samo predsjednik komisije i naš sugovornik, tada 18-godišnji Ivan. Razglabali su o svemu i svačemu te mu je u jednom trenutku Tršćanin predložio da upiše fakultet u Trstu. Pitanje je zateklo mladog maturanta, nije znao što reći. Što bi dječak s juga mogao znati o dalekom sjevernom Trstu? No, Ivan ipak pristaje. Alternativa je bila ostati doma i preuzeti obiteljski posao u ugostiteljstvu. On je, međutim, htio izgraditi nešto svoje, započeti od nule.

        - O Trstu nisam znao skoro ništa, općenito sam slabo poznavao sjever Italije. No, kad sam stigao shvatio sam da sam ispravno odlučio. Trst je iznimno lijep grad, a zgrada Sveučilišta rijetko je impozantno zdanje. Upisao sam fakultet političkih znanosti na kojem sam i diplomirao, priča nam Catalano koji govori tečnim hrvatskim, a naglasak mu je osvježen nekom posebnom, rijetkom kombinacijom sicilijanskog dijalekta i hrvatskog jezika.

No, naš sugovornik nije diplomirao u roku, a ubrzo saznajemo i zašto. Naime, odmah nakon dolaska u Trst sprijateljio se s par momaka iz Novigrada s kojima je počeo vikendom posjećivati Istru.

- Bila je to primamljiva i za nas studente vrlo jeftina destinacija. Za 50 maraka mogao si pojesti, popiti, pa nakon toga obilaziti disko klubove. Za jednog studenta Novigrad je tada bio sjajno svratište, nastavlja Catalano.

Mislimo si da tu priča doseže vrhunac zapleta, da se mladi Ivan u tim trenucima zaljubljuje u Istru i Novigrad i odlučuje ostati. No, ne biva sve tako jednostavno.       

Krupije u kockarnicama 

- Ma kakvi… U planu nije bilo niti ostati u Trstu, a kamoli doseliti u Novigrad. Bio sam mlad i nisam previše planirao. Znao sam samo da moram završiti fakultet i vratiti se na Siciliju. To je bio jedini plan. Tijekom studiranja, a kako bi si uspio financirati život i izlaske, radio sam kao krupije u okolnim kockarnicama. Bilo je to i vrijeme usvajanja prvih riječi na hrvatskom jeziku što nije bilo, koliko pamtim, nimalo lako. Tada sam upoznao Katjušu, moju sadašnju ženu s kojom imam tri prekrasne kćeri, kaže Ivan.

Međutim, fakultetu dolazi kraj i 1998. godine Ivan se vraća kući i priključuje obiteljskom poslu. Njegova se familija oduvijek bavila ugostiteljstvom, pa i dan danas imaju dva restorana u Taormini, gradiću na istočnoj obali Sicilije podno vulkana Etna. No, mladi i ambiciozni Ivan nije bio zadovoljan i slabo se snalazio u obiteljskom poslu te je odlučio ocu obznaniti da želi stvoriti nešto svoje.

- Moja Katjuša je bila u sličnoj situaciji budući da su se i njeni roditelji bavili ugostiteljstvom. Bio je to trenutak odluke - Taormina ili Novigrad. Otac se nije opirao i ja sam ubrzo otišao. Okolnosti su u to vrijeme na Siciliji bile vrlo nesigurne, pa je i bolje da sam se maknuo. Znate, nakon 11. rujna 2000. godine i napada na tornjeve blizance, diljem Sicilije vladala je panika. Kako smo bili domaćini dviju NATO baza, strah je bio više nego opravdan i sve je u jednom trenutku stalo, prisjeća se Ivan.

Noćni život i posao u kockarnicama ubrzo su počeli biti suviše naporni i Ivan Catalano napokon odlučuje pokrenuti svoj vlastiti poslovni pothvat koji je preživio do dan danas. Ne samo da je preživio, nego je vremenom jedino rastao. Radi se o agenciji za nekretnine čiji je poslovanje, malo po malo, bujalo i danas je vrlo uspješna i konkurentna firma. Primarna djelatnost im je pružanje pomoći pri kupoprodaji nekretnina i zemljišta te investiranja. Vode cijeli proces kupoprodaje od početka do kraja, a tu su i za sve ostale potrebe koje mogu nastati, od prijepisa svih priključaka, prijava kod nadležnih tijela, pa do pronalaženja majstora za sve moguće radove. Između ostalog, bave se računovodstvom a djeluju i kao turistička agencija. Ustvari, nakon osnutka, u početku poslovanja, rade sve osim same gradnje.

Veze s Rusijom 

No, ubrzo se i to promijenilo. Nakon samo dvije godine Ivan se odlučio okušati i u građevini pa je, u suradnji s njegovim sadašnjim kumom, osnovao još jednu firmu. Dakle, od posredovanja prešli su i na gradnju. Sada pokrivaju praktički sve djelatnosti povezane s nekretninama.

Na pitanje osjeća li se, nakon toliko godina, Istrijanom, Catalano odmahuje glavom. Voli Istru, objašnjava, i ona je njegov drugi dom. Ovdje živi, radi, plaća poreze i dio je ove regije, ali zauvijek će se, tvrdi, osjećati kao Sicilijanac.

- Kažu da ako živiš više od pola života na jednom mjestu ili ako oženiš ženu iz tog mjesta, postaješ dio tog mjesta. Za mene se ta poslovica pokazala istinitom. Ima još jedna uzrečica koja kaže da tko pije vodu iz Mirne, ne može više bez nje. I za tu sam izreku živi svjedok, kaže Catalano.

Kad su u pitanju posao i poslovni pothvati, Catalano ne taji da ima mnogo poslovnih veza s Rusijom. U Umagu je, kaže, u suradnji s drugim investitorima kupio jedan poveći objekt bivšeg Mlinotesta gdje planira izgraditi veliki hotel. Kaže da bi to bio njegov najveći projekt do sada i vjeruje da će njime zaokružiti sav svoj dosadašnji rad.

No, ostavljamo građevinu po strani, a primjećujemo i da Catalano ima puno drugih, zanimljivijih stvari za ispričati. Fascinira ga, kako sam tvrdi, potencijal Istre kao regije i pomisao na naše kapacitete budi u njemu neobičan entuzijazam. U nastavku razgovora nabrojao je bar pet različitih mogućnosti za dodatni razvoj istarske poljoprivrede i gospodarstva.

- Središnja Istra je zaista nešto posebno. Mogli bi postati nova Toscana. No, Istri i Hrvatskoj treba vremena. Znate, ne treba zanemariti činjenicu da se privatno poduzetništvo u Hrvatskoj počelo razvijati tek nedavno. Postoji ogroman potencijal koji se još uvijek ne iskorištava dovoljno. U gastronomiji se, primjerice, sve vrti oko vina, maslinovog ulja i pršuta. Eto vam primjer - ocat. Puno sam putovao i u restoranima vrlo često nalazio ocat iz tog kraja, a da ne spominjem talijanski aceto iz Modene koji je svjetski brend. U Istri imamo oko 150 vinarija, a niti jedna od njih nema registriranu proizvodnju vinskog octa.       

Zaseok Dragočevac 

Proizvodnja i stvaranje novog brenda u obliku istarskog octa bio bi pokazatelj zrelosti istarskih vinara, tvrdi Catalano. Istra je spremna na svoj vinski ocat. Nekad se vino miješalo s vodom jer je bilo slabo, dok danas gotovo sve vinarije u Istri imaju kvalitetno vino i respektabilne količine. Vrijeme je za nešto novo i mi to upravo radimo, otkriva Catalano.

- U zaselku Dragočevac nedaleko Momjana, gdje sam izgradio malo imanje za stare dane, proizvodit ćemo ocat i cilj je za 15 do 20 godina brendirati vrhunski proizvod - jedinstveni odležani vinski ocat od autohtonih istarskih sorti, pojašnjava Ivan Catalano.

Također, Istra nema, a trebala bi imati ozbiljniju proizvodnju sira, pogotovo mozzarelle, kaže naš sugovornik i dodaje da imamo odličnu pizzu, a na nju stavljamo običan sir umjesto mozzarelle. Zašto mozzarella ne bi bila standard? Imamo ponajbolje mlijeko u Europi, idealno za sir, a nismo u stanju to iskoristiti, kaže.

 - Istrijan sadi masline i proizvodi ulje, ali ne i masline za jesti. Uvozimo ih. Zašto? Očito zato što je tako lakše. Dobar dio Istrijana, pogotovo starijih, imaju radnu etiku kao Meksikanci, u maniri "po malo, ćemo ben", pa se onda čude kako im dolaze stranci raditi i investirati. Radi se vino, proizvodi ulje i zidaju se apartmani. Manje se ili više sve svodi na te tri gospodarske grane. Gdje su ostale djelatnosti, od kojih se može itekako profitirati? Gdje je, primjerice, lavanda koju u Dalmaciji masovno uzgajaju? U Istri postoji šest vrsta tradicionalne tjestenine i možda samo jedna tvrtka koja se bavi proizvodnjom iste. To mi je jednostavno nezamislivo. Hoćemo o sladoledu? Istra ima sve - more, kvalitetnu zemlju, planine, idealnu mediteransku klimu i dobre ljude. Fali samo više truda i novih ideja, konstatira Catalano.

U Istri je, po Catalanu, pogotovo za turizam, najveći problem nedostatak kvalitetne bolnice, ili više njih, pogotovo na sjeveru. Iz iskustva, kaže, zna da turisti u planiranju odmora itekako uzimaju u obzir blizinu bolnice. Istra ima 600 tisuća ležajeva, a samo jednu bolnicu. Čak se i u Africi uz velike turističe resore planira i bolnica, tvrdi naš sugovornik.

Zatvaramo s nogometom i pitamo tog zaista svestranog čovjeka gdje nalazi vrijeme još i za to. Naime, čuli smo da je u slobodno vrijeme nogometni trener, ali i da često zaigra za veterane.

- Jedno sam vrijeme igrao u Novigradu i u Dajli. Ništa posebno, treća županijska liga. Vremenom sam se sve više aktivirao u momjanskom nogometnom klubu i, eto, teče već druga godina otkako volontiram kao pomoćni trener. U Momjanu se stvorila pobjednička atmosfera te se ubrzo desio uzlet i ušli smo u drugu županijsku ligu. Novi ljudi su ušli u klub i drago mi je što sam dio toga, zaključuje Catalano.

Taman kada zadovoljno mislimo da smo sve saznali, uvjereni da je sve rečeno i da smo sve čuli, naš sugovornik napomene, onako usput, da je pred par godina izdao knjigu.

- Ništa posebno. U slobodno vrijeme piskaram i prije par godina sam se, uz pomoć puno obrazovanijih ljudi od mene, okušao u pisanju romana i jedna ga je izdavačka kuća i objavila. No, o tome ćemo drugom prilikom. Za kraj ću vam reći da mi je, od svih poslova i hobija, ipak najvažnije biti dobar otac i muž.

Povezane vijesti

• Otvoreno tenisko prvenstvo novinara Cro Open
• Informacije iz Novigrada odsad i putem newslettera
• Uređenjem prostora do nove vizure grada