30.12.1950. - 26.12.2020.
IN MEMORIAM: Stanko Kancelar, prvi načelnik Općine Barban i jedan od najzaslužnijih za revitalizaciju Trke na prstenac
Utemeljenjem Općine Barban, 1993. godine, postaje njezin prvi načelnik, pa je u sklopu te funkcije shvatio što za promociju mlade Općine znače programi Trke ne prstenac
Stanko Kancelar
Kako je bio blizu, ali ipak nedohvatljiv za Stanka Kancelara ovogodišnji - 30. prosinac. Samo malo mu je trebalo da zakorači u svoj 70. rođendan. Korak je bio prekratak, i ove godine - 30. prosinca - na dan njegova rođenja - tugovat ćemo. Tugovat ćemo za čovjekom koji je, živeći nepravedno kratko i radeći, pritom, neprekidno i ustrajno, iskreno vjerovao da mu je dužnost vlastitu profesionalnu i životnu misiju ugraditi u temelje koji će poput velebnih karijatida ponijeti razvoj i stvoriti okruženje u kojem će biti lijepo i ugodno živjeti. U njegovom Barbanu pogotovo, u koji se iz obližnjih Frkeči doselio kao dječarac. Napuštao ga je u rijetkim prigodama, kao što je, na primjer, školovanje u Puli, gdje je završio Tehničku školu, građevinski smjer.
Po završetku škole vraća se i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća svojim se znanjem uključuje u programe razvoja tadašnje Mjesne zajednice, koja je u to vrijeme, po stupnju razvijenosti, bila uzor mnogima u sklopu tadašnje Općine Pula. Građevinar po struci, zaposlen u pulskoj ispostavi Instituta građevinarstva Hrvatske, dao je veliki doprinos u svim projektima kojima su se tada stvarali bolji uvjeti života u gradskim sredinama. Usporedno s takvim angažmanom, išle su njegove aktivnosti i na ostalim područjima kao što su lovstvo, inauguracija kulturnih i sportskih programa. U tom djelu, prednjačio je u aktivnostima Lovačkog društva Barban, gdje je dao značajan udio u izgradnji streljane, na kojoj se i danas odvijaju programi u gađanju glinenih golubova. Tu se dokazao i kao natjecatelj što je kasnije prenio i na svoje sinove. To nije prošlo nezapaženo i na državnoj razini, gdje je postao licencirani sudac za takva natjecanja.
Bio je dio tima za osnivanje KUD-a Barban, a s obnavljanjem Trke na prstenac uključio se u njezinu organizaciju i u idućim je godinama dao veliki doprinos njezinoj afirmaciji i ugledu. Zaljubljenost u Trku, ono je što krasi taj dio njegovog angažmana i tu su riječi nemoćne da iskažu sve ono što je učinio za tu manifestaciju. Opsjednutost Trkom polako se uvukla i u njegovu obitelj i tu doživjela one zvjezdane trenutke, jer su oba njegova sina po dva puta osvajala naslov slavodobitnika.
Vrlo je zaslužan što je Trka postala zaštitnim znakom Općine Barban, onaj njezin prepoznatljiviji dio. Naime, utemeljenjem Općine Barban, 1993. godine, postaje njezin prvi načelnik pa je u sklopu te funkcije shvatio što za promociju mlade Općine znače programi Trke ne prstenac. Tada su prebrođene sve one porođajne muke i Trka je, osiguranjem vlastitih konja za natjecanje i izgradnjom štale te izradom prikladne opreme za konjanike, postala, slobodno možemo reći, institucijom koja je poticala i promovirala razne kulturno-zabavne i sportske programe. Bio je inicijator za uspostavu prijateljskih odnosa sa Sinjskom alkom.
Zadnjih godina, po funkciji, zamjenik predsjednika Izvršnog odbora, potiče i koordinira sve aktivnosti. Budući da je Stanko Kancelar bio i ostao moralna vertikala Trke na prstenac, zaslužan za promociju kako Trke tako i Barbana, prošle mu je godine dodijeljena nagrada za životno djelo. Ona može biti javno priznanje ali, prije svega, mjera za sve ono što je dao za uspješnu prezentaciju barbanske konjičke manifestacije.
Stanko je, naprosto, bio jedan od doživotnih pripadnika onih heretičkih i sanjarskih generacija, danas gotovo izumrlih, koje su sve svoje sile i znanja ulagale u stvaranje novih vrijednosti. Čineći to neštedimice i iz dubokog uvjerenja. U tome je imao veliki potporu obitelji, supruge Jadranke, sinova Kristjana i Andreja i njihovih obitelji, u čemu je neiscrpnu snagu nalazio u svojim unucima - Niki, Dariji, Jakovu i Evi.
Pokapajući ga, danas, svatko od nas pokapa i dio sebe. Pokapamo onaj dio koji smo za života s pokojnikom proživljavali. Izvan groba ostaje ono što za života nismo uspjeli ostvariti, jer nas je život pretekao. Stanko je započeo s pisanjem monografije o streljaštvu, svojoj velikoj ljubavi. Malo je nedostajalo da to dovrši pa je naša obveza da to posthumno, uz pomoć njegovih sinova, koji su postigli iznimne rezultate u gađanju letećih meta, to objavimo. Cjelovitost našeg života, koju zaokružujemo u samom času smrti, postaje na taj način sastavni dio prošlosti, a time i ostaje dio svijeta.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
