Odnedavno na mjestu veleposlanika Slovenije u Hrvatskoj, Gašper Dovžan ovog je tjedna pristigao u prvi službeni nastupni posjet po županijama, među kojima je kao prvu odabrao Istarsku. Ovaj magistar prava, koji je titulu stekao na europskim studijima u Berlinu, osim rada na nekoliko fakulteta, djelovao je i kao savjetnik za međunarodne odnose, zatim kao zamjenik veleposlanika, a sada je i državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Slovenije. U povodu njegovog posjeta Istri, za Glas Istre je iznio svoje dojmove, ali i perspektivu odnosa Hrvatske i Slovenije.

- Tek ste nekoliko mjeseci na poziciji na mjestu veleposlanika Slovenije u Hrvatskoj. Kako ste se snašli na tom mjestu?

- Mislim dobro. Najprije sam u Zagreb došao sam, a onda je početkom kolovoza stigla i moja obitelj. Zagreb je vrlo zanimljiv grad, mislim da se u njemu dobro živi. Blizina doma olakšava selidbu, ali naravno, svako preseljenje nije jednostavno, nova okolina, prostor, ljudi… Sve te promjene nisu lagane, ali to nam je posao. No, sve ide nekako lakše u Hrvatskoj, jer u Hrvatskoj su ljudi stvarno ljubazni pa je lakše nego u nekoj drugoj državi, tako da je moja prilagodba išla relativno brzo. Što se tiče posla, mislim da je dobro što od ranije znam već nekoliko ljudi iz političkog okruženja. Sada sam na početku mandata i planiram poduzeti konkretne korake.

 Slovenci vole Istru

 - Koji je povod Vašeg dolaska u Istarsku županiju? Jeste li već ranije boravili u hrvatskom dijelu Istre, kakav je Vaš dojam?

- Već sam imao nekoliko nastupnih posjeta u Zagrebu, odlučio sam posjetiti sve županije, a Istarska mi je prva. Posjetio sam župana i Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u kojoj postoji grupa učenica koje uče slovenski jezik. Istru svi, i Slovenci, jako dobro poznajemo kao turisti, jer je puna prirodnih ljepota. Volimo Istru, mislim da se od svih stranih turista u Hrvatskoj nalazi jedna četvrtina u Istri, a od toga je Slovenaca oko deset posto. Bio sam tu kad sam bio još dijete, boravili smo u Novigradu gdje je slovenski grad Jesenice već tada imao odmaralište za djecu. S obitelji sam bio u veljači u Pazinu, Poreču i Rovinju. Danas sam tu službeno, želim upoznati sve različitosti koje nudi Hrvatska. Zagreb je velegrad pun ljudi i najjače gospodarske suradnje, ali u Istri od 200 tisuća stanovnika ima i slovenskih poduzeća, zajedničkih pitanja ljudi koji žive uz granicu. Ima otvorenih pitanja, naravno, ali mislim da često zaboravljamo na sve što je bilo dobro i što možemo učiniti da bude još bolje. Želim upoznati ljude i na lokalnoj razini, kako bismo se mogli zajedno još bolje usredotočiti na ono što nije najbolje, a i na ono što se može poboljšati.

- Spomenuli ste otvorena pitanja. Za vrijeme prve vlade Janeza Janše radili ste u njegovom uredu kao savjetnik za međunarodne odnose. Kako danas vidite odnos Hrvatske i Slovenije te gdje su, gledano iz Vaše perspektive, problemi koji zahtijevaju hitno rješavanje?

- Mislim da su se Hrvatska i Slovenija nakon osamostaljenja našle pred novim izazovima, ali i granica je bila nešto sasvim novo, nešto čega u zajedničkoj povijesti nikada nije bilo. Oba naroda su živjela bez međusobnih granica, zajedno, i tada se stvorila ta nova situacija, koja je posljedično izazvala pojavu otvorenih pitanja prilikom raspada zajedničke države. Mislim da smo u ono vrijeme trebali pronaći bolja rješenja. A s druge strane, imali smo manji fokus na to što znači dobro i zajedničko. Danas smo jedni i drugi zreliji i s vremenom smo i više naučili, sada smo u posve novoj geopolitičkoj situaciji, znamo da trebamo biti jedni uz druge, i u Europskoj uniji, i u NATO-u, a i kad su u pitanju odgovori na zajedničke krize. Danas računamo jedni na druge i u kriznim situacijama i ne zaboravljamo da smo susjedi. Znate kakvi mogu biti susjedi – možda postoje neslaganja oko granice, ali kad susjedu gori kuća, onda svi pomognu. Mislim da smo tom logikom i mi nastavili. Možda nemamo dobrih iskustava na početku migracijske krize, bilo je tu nekoliko teških situacija, ali mislim da smo danas uspostavili bolju suradnju i to se potvrdilo i kroz pandemiju, potrese u Hrvatskoj, požare u Sloveniji… sve su to pozitivni primjeri suradnje. Sad smo u zajedničkom političko-ekonomskom okviru te smo shvatili da jedni druge trebamo i da moramo surađivati. Ima izazova na regionalnoj razini, ali samo zajedno možemo pronaći rješenje, a ne jedni protiv drugih. Trebamo se vrlo odgovorno baviti otvorenim pitanjima, jer ćemo u suprotnom svi osjetiti nezadovoljstvo. Mislim da je za sve države u regiji važna međusobna suradnja. Konstantno fokusiranje na ono što nas dijeli nije dobro ni za jednu stranu. Sva otvorena pitanja možemo riješiti, možda ne sutra ili prekosutra, no dobrim pristupom ćemo doći na razinu na kojoj će i teška pitanja biti rješiva.

- Jedan od najdugovječnijih problema između Hrvatske i Slovenije je svakako naplaćivanje kazni ribarima u Savudrijskoj vali. Kako Vi vidite izlaz iz te situacije?

- Taj izraz Savudrijska vala…

- Piranski zaljev?

- Piranski zaljev ima povijesnu priču kod nas, ali ne bih nazvao Vaše pitanje problemom, nego izazovom kojeg ćemo riješiti na način da i jedna i druga strana moguće rješenje prihvati. To nije jednostavno. Vi znate da za Sloveniju pitanje granice nije više otvoreno, mi tu nemamo više nikakvih mogućnosti, jer smo odluku implementirali u naše zakone, ali postoji mogućnost da pronađemo zajedničku soluciju kojom ćemo izbjeći incidente na moru. Zasad, nažalost, još nemamo konačno rješenje. Mislim da je vrlo važno da o toj situaciji pričamo i da s obje strane postoji spremnost za dijalog i dogovor. To je početni proces svakog rješenja. Znamo da se ne slažemo u svemu, ali imamo zajednički interes učiniti život lakšim za ljude koji žive od mora i na moru, a tu moramo razgovarati i pronaći rješenje.

- To, po Vama, znači, i nije neki od gorućih problema?

- Mislim da je vrlo teško govoriti o toj problematici iz perspektive Zagreba ili Ljubljane, ali za lokalnu razinu to jest izazov. Postoje ljudi koji taj problem svakodnevno osjete i to je nešto što razumijemo i želimo da se život ribarima i svima drugima olakša, da ljudi ne žive u nekoj neizvjesnosti. Vidjet ćemo. Ima pregovora, ali zasad…

- Zasad rješenje nije na vidiku?

- Ne bih rekao da ga nema na vidiku, ali to je izazovno pitanje i s jurisdikcijskog aspekta i vjerojatno ga nije moguće riješiti bez odgovarajućeg angažmana parlamenta.

- Zbog čega je Slovenija ponovno odbila inicijativu grada Buzeta o otvaranju Sočerge za sav teretni promet? Kada se može očekivati pozitivni ishod tog problema?

- Ne znam da li je to inicijativa samo grada Buzeta, mislim da je to bila zajednička inicijativa s gradom Kopar, koja nije uključivala sav teretni promet.

- Inicijativa je bila da se pusti za sav teretni promet, krenula je od Buzeta.

- Riječ je o vozilima više od sedam i pol tona. Govorimo o velikim teretima i za sada postoje objektivni problemi. Naime, ta cesta nije planirana za ovu težinu tereta, jer su u pitanju vrlo velika vozila, a preveliki zavoji i visina na graničnom prijelazu te schengenski propisi ne zadovoljavaju ovaj zahtjev. Mi smo gospodinu Kajinu poslali pismo objašnjenja. To su neki stvarni i stručni razlozi koji sprečavaju donošenje odluke samo politike. Svi znamo da bi otvaranje ove granice za teretni promet bilo dobro, ali stručnjaci procjenjuju da ta cesta ne podržava takav teret bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Nitko ne želi riskirati. To su glavni razlozi.

- Hoće li uvođenje eura u Hrvatskoj poboljšati ekonomsku suradnju sa Slovenijom? Kakva su Vaša očekivanja?

- Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, ekonomska suradnja između nas je više nego odlična. Prošle je godine zabilježeno sedam milijardi vrijedne razmjene robe i usluga, a pokazatelji govore kako će biti ove godine iznos razmjene još viši. Kad čovjek razmisli o tome koliko je to novih radnih mjesta i koliko sretnijih obitelji, dobro se osjeća. Trenutno su investicije između Slovenije i Hrvatske "teške" oko tri milijarde eura, hrvatski brendovi su prepoznati u Sloveniji i slovenski u Hrvatskoj. Mislim da će dolazak nove valute u Hrvatsku još više ojačati našu ekonomsku suradnju te nas dovesti još u bolju situaciju.

- Mislite li da će biti lakše?

- Troškovi će biti niži, mislim da će ljudima biti lakše i jednostavnije nego sada. Naravno, to je proces koji nije bez rizika, ali i mi sami smo prošli kroz taj isti proces u Sloveniji i vjerujem da hrvatska Vlada ima plan kako izbjeći povećanje cijena. Vjerujem i da je u postupku ulaska u Schengen Hrvatska na dobrom putu. I mi smo prošli sličan put s Italijom i Austrijom te uočili kakav je to plus za poduzeća i za nas sve ostale. Uvjeren sam da će tako biti i između Slovenije i Hrvatske, ali i između Hrvatske te ostalih zemalja. Hrvatska će kao investicijska destinacija biti interesantnija, a to nam može biti povod za još bolju suradnju.

Strateški interes

- Spomenuli ste Schengen. Iduće godine očekuje se uzlazak Hrvatske. Slovenska ministrica vanjskih poslova Tanja Fajon je prilikom posjete Hrvatskoj izjavila da Slovenija neće postavljati nikakve uvjete oko graničnih sporova. Slažete li se s njom?

- Ona je moja šefica, tako da nemam pravo glasa, ja se uvijek slažem s njom (smijeh). Ulazak Hrvatske u Schengen je u strateškom interesu Slovenije, a jasno je da Hrvatska mora ispuniti dodatne, zahtjevnije tehničke i političke uvjete. To nije jednostavno, ali to su jasne upute. Hrvatska na tome aktivno radi, što naravno na političkoj razini prati Europska komisija, ali i zemlje koje su već u Schengenu. Ono što je bitno, a što možda Hrvatima i nije tako vidljivo, je činjenica kako je Schengen već godinama disfunkcionalan.

Početkom migrantske krize, kad su države članice Schengena počele uvoditi kontrole na unutarnjim granicama, za nas je to bio politički i stvarni problem, jer smo dobili sasvim nepotrebne kontrole na granici s Austrijom. U međuvremenu su se pojavile i nove sudske odluke od strane Europskog suda u Luksemburgu. Ima tu još političkih izazova od postojećih članica oko te reforme. Trebali bi nastaviti taj dijalog i postići dogovor oko reforme Schengena kako bi isti bio rezistentan i u slučaju pritisaka s vidika krize, opasnosti, terorizma i slično. Dosta je oružanih napada u zapadnoj Europi ostavilo tragova u regiji te stvorilo neki dodatan pritisak. Moramo naći način kako bi se informacije vezane uz sigurnost što brže i efikasnije razmijenile. Pregovori o tome su u tijeku već godinama. Važno je da ne pričamo samo o proširenju, nego i o reformi samog Schengena. Što će nam Schengen ako ne funkcionira? Treba nam, ali će i Hrvatskoj biti važna reforma, kako nakon ulaska ne bi bilo dodatnih i nepotrebnih kontrola. Onda nismo napravili ništa. Uvijek naglašavamo koliko je važna reforma Schengena.

- Kakva je, gledano s Vaše pozicije, trenutna međugranična suradnja naših zemalja?

- Mislim da je vrlo dobra. Kao što sam već rekao, postoje suradnje koje su same po sebi razumljive, pa tako općine uz granice imaju dobru suradnju, kao i policija, suradnje vezane za turizam, između poduzeća, investicije, no postoje situacije koje bismo mogli poboljšati. Rekonstrukcije granične infrastrukture, mostova ili vodne infrastrukture, njihovo rješavanje je presporo. Postoje zajedničke komisije, ali u njihovom radu nema dovoljno brze dinamike, jer uvijek je tu pitanje granice. Moramo pronaći dobru formulu za suradnju. Za nas granica postoji i fiksirana je, ali nije za Hrvatsku, tako da je i to na nekoj razini izazov. Potrebno je pronaći i realizirati praktična rješenja, jer u pitanju je i europski novac, stoga je potrebno pronaći soluciju da se pokrenu i prekogranični projekti.

- Bez uključivanja treće strane odnosno arbitraže?

- Ne govorim o granici, nego o prekograničnoj suradnji. Međudržavne komisije se već dugo nisu susrele, jer Hrvatska ne priznaje arbitražnu odluku, ali to nije nešto što bi trebalo spriječiti suradnju. Ponekad je u pitanju i europski novac i tu moramo pronaći zajednički jezik. Arbitraža je nešto što smo završili i za nas je to činjenica koju smo implementirali u naše zakone, ali smo svjesni i stava Hrvatske. Od tuda dalje možemo nastaviti i rad u komisijama, jer nam trebaju rješenja u korist ljudi.

- Kada konačno žilet–žica odlazi u prošlost?

- To je teško pitanje, jer mislim da nitko nije bio sretan zbog te žice, ali je Slovenija bila pod pritiskom zbog okolnosti. Naime, događalo se da su hrvatski nadležni organi protjerali ljude kroz granicu u Sloveniju, o čemu postoje i snimke. To je bio tada politički razlog da se osigura granica, jer nije bilo dovoljno ljudi za njezino čuvanje. Mislim da smo u međuvremenu i oko tih pitanja uspostavili bolju suradnju, da se informacije izmjenjuju i da policija jedne i druge države dobro surađuje. To je početni korak koji omogućava da se ograda ukloni. S uklanjanjem ograde smo započeli, vlada je usvojila tu odluku, ministri unutarnjih poslova imali su susret u Sloveniji prije nekoliko tjedana i postignut je dogovor oko micanja ograde. Ne postoji neki konačni rok, ali se počelo raditi i na tome. Računica je, ako se svaki dan makne oko 150 metara ograde, to bi značilo da bismo završili u manje od godine dana. Mislim da je zasad uklonjeno nešto manje od pet kilometara ograde. Radi se na uklanjanju i to je važno, poruka je tu, ali nitko ne može garantirati kojim tempom će završiti. Ponekad je teren vrlo teško dostupan, okolnosti su drukčije nego što su bile prilikom postavljanja ograde, a i priroda je učinila svoje.

Povezane vijesti

• Dijalog sa Srbijom postoji, ali i brojna otvorena pitanja - hrvatski veleposlanik
• Velika Britanija osudila kratko uhićenje izaslanika u Teheranu kao kršenje zakona
• Odnosi su sjajni, ali Kajin ipak ima jedan problem: "Imam dojam da nas slovenska Vlada svjesno koči u razvoju"