Među 16 konjanika koji su sudjelovali na 46. Trci na prstenac u Barbanu bio je i 18-godišnji Diego Učkar, najmlađi sudionik, ujedno i debitant. Ostvario je 2 i po punta, a dan ranije na Trki za viticu osvojio je drugo mjesto.

- Uvijek očekuješ ono najbolje, tri sride, ali nikad ne znaš što ćeš pogoditi. Nekad smeta sunce, nekad prašina, nekad konj ne ide kako bi trebao, nekad kasno digneš koplje, trepneš, ma svašta se može dogoditi, priča nam Diego Učkar iz Barbana koji je sa svojim prvim nastupom jako zadovoljan.

Obiteljska tradicija

Prvi put je sjeo na konja sa sedam godina, odnosno u prvom razredu osnovne škole. Kaže da je oduvijek sanjao sudjelovanje na Trci. Otac Mario Učkar nekadašnji je konjanik i Diegov najveći uzor, svoje je znanje i vještine od malih nogu prenosio na sina. Uz njega, velika mu je motivacija i stric Mauricio Učkar koji je sudjelovao u ovogodišnjoj trci kao najstariji konjanik, ali i dvoje zrmana koji su svojevremeno sudjelovali u Trci na prstenac. Biti konjanik njima je u krvi, obiteljska je to priča, ali i tradicija i važan dio povijesti ovog mjesta.

- Oduvijek sam s tatom pratio Trku i slična natjecanja, družio se i bio među konjanicima. Od tate sam naučio najviše, u Italiji se profesionalno bavio jahanjem pa je tako i mene od malena učio jahati. Sve druge konjanike jako dobro poznajem i super se odnose prema meni. Sada, kada sam napunio 18 godina, došlo je vrijeme da mogu napokon i ja mogu nastupiti, kaže Diego.

Za Trku se počeo pripremati prije tri godine, no osim toga, Diego se već dugi niz godina bavi preponskim i endurance jahanjem. Objašnjava nam kako je to, uz gomilu publike, stati pred stazu na trkalištu Gradišće i krenuti u osvajanje prstenca.

- Bitno je da te ne uhvati panika, treba ostati smiren jer konj odmah osjeti kad nešto nije u redu. Moja je prednost što sam svakog dana na barem tri konja, pa imam određenu smirenost kod jahanja i osjetim svaki pokret konja, objašnjava Diego.

Kaže da je tek na dan trke osjetio malu tremu, a nije ga bilo strah jer je imao sigurnog i poslušnog konja, 15-godišnjeg Srećka, arapske pasmine. Diego kaže da konji trče ovakve utrke do navršenih 20 godina, no i da sve ovisi o konju jer ima i konja starijih od 25 godina, ali su u top formi.

Redovni treninzi

- Srećko nema strah od publike, dosta je miran, ima dobro vrijeme, odnosno otrči u kratkom vremenu. Konj se za Trku posuđuje, a ovisi o konjaniku kada će ga uzeti. Srećka sam uzeo mjesec dana prije početka svih treninga, tada sam krenuo s vlastitim treninzima, treninzima kondicije, a onda su krenuli obavezni treninzi za Trku. Svi smo zajedno svakog petka imali trening gađanja, objašnjava Diego pa dodaje da su se svi konjanici na treninzima odlično slagali. U početku je bilo 22 konjanika, a nakon kvalifikacija odabrano je 16 najboljih.

- Ne osjeti se konkurencija među nama, ne gledamo tako jedni na druge. Nakon Trke na prstenac cijelo mjesto fešta kod slavodobitnika. Veliki je to događaj za nas i za Barban, kaže nam mladi Diego koji svojoj ulozi konjanika pristupa vrlo zrelo i ozbiljno. Sigurni smo da će se njegovo ime još mnogo puta čuti na trkalištu Gradišće, a u njegove izvrsne buduće rezultate ne sumnjamo.

Povezane vijesti

• Maksimilijan Rojnić pobjednik Trke na viticu
• BARBANSKO GRADIŠĆE JE SPREMNO: Milio Grabrović predvodit će konjanike na 46. Trci na prstenac
• NAJAVLJENO 47. IZDANJE TRKE NA PRSTENAC U BARBANU: "Za sve koji vole Trku, bit će puno uzbuđenja i zabave"