Boško Nikolić ispričao je i jednu zanimljivu crticu o konobaru koji je prikupljao sve crteže koje je Boško činio na računima uz jutarnju kavu. U znak zahvale za pažnju, Boško mu je darovao njegov portret u većem formatu
Boško Nikolić (snimio L. JELAVIĆ)
Zanimljivu i privlačnu prezentaciju karikatura svojih sugrađana pripremio je nedavno slavonski Umažanin Boško Nikolić. Iako su mnogi njegovi prijatelji i poznanici znali da Boško voli crtati, posebno stvarati portrete sugrađana, većina ih je ostala iznenađena karikaturalnim crtežima na kojima su se mogli prepoznati lokalni dužnosnici, medicinari, konobari, trgovkinje, učitelji… Mnogi s kojima je Boško proveo dio vremena i zapazio karakterne crte, dovoljno za stvaranje karikature. Ipak, nisu svi očekivali da će to Boško javno prezentirati, ali su svi bili ugodno iznenađeni.
Sugrađanka Amira Medunjanin
Mnogi su se tako pogledali na karikaturi, ali i razgledali druge osobe umaške svakodnevice.
- Toliko je kreativnih naših sugrađana koji nas iznenade svojim stvaralaštvom, kao što je to sada učinio naš Boško. Ovo su karikature naših sugrađana, ali i Boškovo priznanje svima za ono što u svom životnom pozivu desetljećima rade za dobrobit zajednice. Među jako vam znanim licima je i naša nova sugrađanka Amira Medunjanin. Nadam se da će vas razvedriti Boškovi radovi, a ova izložba neka bude poticaj i drugima da predstave svoje stvaralaštvo, rekla je, predstavljajući Boška Nikolića, dobra poznavateljica njegovog stvaralaštva Nada Klaj.
Čestitke su stizale Bošku Nikoliću sa svih strana. Mnogi su se prisjetili kako ih je promatrao i "skicirao" na bilo čemu što mu se našlo pri ruci - na komadiću papira, na omotu kutije cigareta, na računu iz kafića…
– I prije nego sam krenuo u školu slušao sam kako su stariji za mene govorili da imam dara za crtanje. Polaskom u školu trebalo je učiti pisati slova, što meni nije predstavljalo nikakav problem, jer sam ih dobro znao. Dok bi se drugi učenici mučili s crtanjem, ja bih zadatak brzo dovršio, a onda skicirao koješta. Tako sam jedan dan tijekom sata nacrtao učiteljicu na komadiću papira. Brzo me je učiteljici 'otkucao' drugar koji je sjedio do mene. Nije mi bilo ugodno, pokušao sam crtež sakriti, ali je učiteljica došetala i pronašla papirić s njenim portretom. Pogledala ga i dala mi veliku pohvalu. Dala mi je na taj način i poticaj da nastavim, istaknuvši da sam nadaren prisjeća se Boško svojih osnovnoškolskih dana.
Izvela ga je tada učiteljica, kaže nam, i pred ploču i rekla mu da crta što želi.
- Nacrtao sam nekoliko domaćih životinja, pa i portret onog prijatelja koji me otkucao učiteljici. Svi smo se dobro nasmijali, a glas o meni se brzo proširio i izvan škole, za što je bila zaslužna i moja učiteljica. Mnogi su sumnjali da jedan prvašić može tako nešto napraviti. Kako sam se u školi već proslavio, na kraju svake školske godine priređivao sam izložbu svojih radova, a uz crteže bilo je i nekoliko gipsanih skulptura, prisjeća se nadalje Boško Nikolić.
U školi sa Šerbedžijom
Sa crtanjem i sličnim aktivnostima Boško je nastavio i u vinkovačkoj gimnaziji, gdje se uključio u razne školske projekte. Među gimnazijalcima koji su pokretali razne zabavne priredbe bio je i Rade Šerbedžija, a osim drugih, u programima je sudjelovala i Zdenka Kovačiček.
- Bila su to lijepa vremena, ali su nas životni putovi odveli na sve strane. Prije nego sam stigao u Umag 1991. godine, radio sam u Vinkovcima. U novoj sredini sam nastavio s istim poslom do odlaska u mirovinu. Iako mi je u rodnoj Slavoniji bilo lijepo, brzo sam se ovdje u Istri uklopio, za kratko sam vrijeme stekao puno prijatelja u Umagu, uz one poslovne iz Francuske, Njemačke, Italije, Slovenije i drugih zemalja. Do danas je ostalo puno prijateljstava s prostora bivše države. Po meni je to blagodat posla kojeg čovjek radi, reći će Boško Nikolić.
Vraćajući se i priči o karikaturama, kaže nam da mu je ova izložba dala dodatan motiv za rad. Motiva, istina, ima dovoljno, a za kraj nam je ispričao i jednu zanimljivu crticu o konobaru koji je, na Boškovo iznenađenje, prikupljao sve crteže koje je Boško činio na računima uz jutarnju kavu. U znak zahvale za pažnju, Boško mu je darovao njegov portret u većem formatu.