ISTRAŽIVANJE

ANALIZA: Čak 80 posto potrošača u Hrvatskoj preferira domaća vina, ali svejedno smo najveći uvoznik u regiji

| Autor: Duška PALIBRK
Ilustracija (snimio M. MIJOŠEK)

Ilustracija (snimio M. MIJOŠEK)


Proizvodnja vina u svijetu je u kontinuiranom padu od 1,6 posto, a posebno u razdoblju od 2018. do 2021. kada je zabilježen minus od 5,3 posto. Najveći pad u dvije zadnje godine imaju zemlje Europske unije - 13 posto. Uzrok pada proizvodnje je pandemija covida-19 koja je smanjila potrošnju vina u svijetu, u Hrvatskoj za sedam posto. U odnosu na konkurentska pića, vino je na svjetskoj razini zadržalo udio od devet posto, pivo drži 63 posto tržišta, a žestoka pića 13 posto.

U Hrvatskoj se tržišni udio vina smanjuje od 2015. godine, a uslijed općenitog pada konzumacije alkohola u pandemiji, zadržalo je 25-postotni udjel (70 posto tržišta alkoholnih pića u nas pripada pivu). Hrvatska je najveći uvoznik vina u regiji, uvoz predstavlja 27 posto tržišta vina u zemlji, ali gotovo 80 posto potrošača i dalje preferira vina hrvatskog porijekla, pokazalo je istraživanje koje su u studenom prošle godine proveli BlueRock Consulting i agencija Improve.

Online anketom obuhvaćeno je 328 ispitanika u dobi od 18 do 75 godina iz svih regija Hrvatske, među kojima njih 218 pije vino barem jednom mjesečno. U cilju boljeg razumijevanja preferencija i navika potrošača vina u Hrvatskoj pitanja su bila na koji način najčešće piju vina, koje su im omiljene sorte, preferiraju li hrvatska ili strana vina, koliko često kupuju vina i u kojem cjenovnom rangu.

U Hrvatskoj je, kaže ovo istraživanje, svaki peti potrošač sklon stranim vinima, a to su većinom žene, mladi do 35 godina, stanovnici Zagreba i okolice te Sjeverne Hrvatske. Motivi pri izboru su im znatiželja, da probaju nešto novo, niže cijene i bolja vrijednost za novac, atraktivniji izgled i etiketa, kao i to što su strana vina lakša i pitkija.

Bijelo vino se u Hrvatskoj u 51 posto slučajeva miješa s mineralnom vodom ili nečim drugim, a crno vino 33 posto potrošača miješa s kolom ili vodom - neslavni su pokazatelji vinske kulture u nas. Učestalost kupovine varira, ali najviše ih (34 posto) kupuje vino jednom mjesečno. Orijentirani su prema jeftinim vinima i segmentu vrijednosti za novac. Vina po cijeni do 30 kuna, koja većinom služe za miješanje s mineralnom vodom ili drugim pićima, bira 22 posto hrvatskih potrošača. Najdominantniji cjenovni segment su vina od 30 do 50 kuna (48 posto ispitanika), a samo sedam posto njih bira ona u cjenovnom rangu od 70 kuna naviše.

Polovica potrošača preferira graševinu koja je identificirana kao ključna bijela sorta, a najviše se pije u Slavoniji (69 posto), dok malvaziju preferira njih 39 posto, i to uglavnom u Istri, Primorju, Gorskom kotaru i Dalmaciji. Muškat rado pije njih 29 posto, a sklonije su mu žene. Među crnim sortama najpopularnije su plavac i merlot, a tu je negdje i cabernet souvignon (oko 40 posto ispitanika); sklonija im je starija populacija od 50+ i potrošači iz Dalmacije. I Babić više preferiraju stariji potrošači. Frankovka je ključna sorta u Slavoniji, a dingač u Dalmaciji. Pinot bira 19 posto potrošača, najviše mladi do 34 godine.

- Moglo bi se zaključiti da na svjetskom tržištu vina dolazi do zaoštravanja konkurentske borbe, s jedne strane između vina i drugih izravnih i neizravnih konkurentskih pića i napitaka, te između proizvođača i ponuđača vina međusobno. Ovo se posljednje osobito odnosi na konkurenciju vina između tradicionalnih proizvođača i novorazvijajućih tržišta vina. Pad u 2021. godini od 13 posto je većinski uzrokovan padom u EU-državama, dok su zemlje novog vinskog svijeta ostvarile rast proizvodnje od 19 posto te očito svojim poslovnim modelom osigurale daljnji rast. Rezultat svega navedenog je pad cijena na svjetskom tržištu. Tržište vina u EU-u ima skoro identične pojave, ali je još uvijek nedvojbeno vodeći svjetski proizvođač, potrošač, izvoznik i uvoznik vina, kvaliteta europskih vina i dalje je neupitna i prepoznatljiva u svjetskim razmjerima, komentira Emanuel Tutek, partner BlueRock Consultinga.

Profesor dr.sc. Đuro Horvat, konzultant u ovom istraživanju, ističe da hrvatski proizvođači moraju značajno poboljšati svoju konkurentnost, kako na domaćem, tako i na međunarodnom tržištu. "To ne pretpostavlja samo nastavak napora na usklađivanju ponude i potražnje, ubrzanju stope obnove vinograda i racionalizacije strukture proizvodnje, već i modernizaciju tehnologije proizvodnje vina na svim razinama. To podrazumijeva zajedničku nacionalnu i regionalnu marketinšku strategiju", kaže profesor Horvat.

Na nedostatak šire marketinške strategije često upozorava i poznati istarski vinar Franco Cattunar. On izvozi 20-30 posto svojih butelja, dobar dio proizvodnje plasira svojim turistima, gostima u svom vinskom podrumu i hotelu, a ostalo po čitavoj Hrvatskoj. Sa zalihama, kaže, zasad nema problema, budući da ima velik kapacitet za pohranu, ali ne bi valjalo da kriza potraje još koju godinu.

- Mi, vinari u Istri puno smo toga napravili, velike iskorake, ali štošta nam još fali. Zadnje dvije godine bile su jako loše, prodaja vina je prepolovljena, pa naravno da strahujemo da se to ne ponovi jer bi još dvije takve godine mnoge od nas dovele u probleme. Vino se troši po restoranima i gostionicama, a znamo da su oni dugo bili zatvoreni. Svi smo u krizi i ljudi paze koliko troše, nema sigurnosti što će biti sutra. Prošla godina je bila još relativno dobra, nisu se vratila stara vremena, ali bili smo na 80-90 posto, ali 2020. je bila puno lošija, s padom od 40 posto. Proizvodimo, ali ako ne plasiramo, gdje ćemo s tim vinom? I dalje je neizvjesno, pandemija se nastavlja, a mi u Istri živimo od turizma, Talijana nema, Austrijanci i Nijemci su se zatvorili. Imamo mi i domaćih potrošača vina, itekako, ali imamo jako velik uvoz, tržište je preplavljeno milijunima varijanti jeftinih vina. Sami sebi pravimo konkurenciju, kaže Cattunar.

Trebalo bi, ističe, imati plan proizvodnje i potrošnje pa tek nakon toga odobravati uvoz onoga što nedostaje.

Franco Cattunar

Franco Cattunar

- Mi, vinari pokušavamo se izvući na kvalitetu, na svoj marketing, ali, nažalost, još nemamo pomoć države i županija. Nedostaje ta druga razina. Razvijene zemlje kao što su Francuska i Italija izdvajaju ogromna sredstva za promociju domaće proizvodnje, imaju organiziran sustav koji radi u kontinuitetu, oni su u Kini, u cijelom svijetu. Mi se borimo sami, idemo po svijetu, po sajmovima, ali mi smo mala zemlja, mali proizvođači, nemamo tisuće hektara pod lozom, nemamo tu snagu probijanja velikog tržišta. Naša je kvaliteta neupitna, sigurno je na visokoj razini, ali smo raštrkani. Ministarstvo nešto pokušava s marketingom zadnjih godina, ali je sve to premalo. Kada bi nas institucije više pratile, lakše bismo se probili na vanjsko tržište, kaže Cattunar.

Navodi primjer talijanske regije Alto Adige gdje uzgajaju jabuke, znaju koliko će ih plasirati na tržište, koliko će otići na proizvodnju sokova, i kada potroše svoje, onda uvoze. Ako ne, njihove će jabuke propasti, kaže naš vinar.

- Tako bi trebalo biti i kod nas. Mi nemamo katastre, ne znamo točno koliki su nam kapaciteti proizvodnje, ne znamo trebamo li sljedećih deset godina još saditi, recimo, vinovu lozu ili nešto sasvim drugo. Moramo imati inventuru potencijalnog kapitala i znati u kom smjeru ćemo ići i to potencirati, financirati ono što smatramo da je potrebno, a ono drugo ne. I u Istri fali stručnih ljudi, fali koncept. Institut u Poreču, recimo, umjesto da se bavi različitim istraživanjima, bavi se nepotrebnim stvarima. Trebaju nam stručne institucije koje će voditi, usmjeravati. Jedno vrijeme smo ih imali, u Institutu je bila i škola, sada se polako gasi, ako već nije i ugašena, kaže Cattunar.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini