Katolička Crkva u svakom mjesecu stavlja barem po jedan marijanski blagdan, a u nekom i više njih. Osim toga, dva mjeseca, svibanj i listopad, posvećeni su Majci Božjoj. Crkva se na kraju svibnja prisjeća jednog događaj iz Marijina života, kada je, nakon navještenja, pohodila svoju rođakinju Elizabetu, koju je Bog u dubokoj starosti blagoslovio potomkom.

Blagdan Pohođenja Marijina sv. Elizabeti srednjovjekovnog je postojanja. Prvi put se spominje 1263. godina, a nekad se slavio 2. lipnja.

Događaj je opisao evanđelist Luka liječnik:

"Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Hvalospjev Marijin

Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući".

Marija se pridružila jednoj karavani i krenula iz Nazareta u planinski kraj Arin Kaim gdje je živjela njezina rođakinja Elizabeta. Na to ju je potaknula vijest da je njezina rođakinja, u poodmakloj dobi, već u šestom mjesecu trudnoće. Put je bio dug oko 149 kilometara, za što je trebalo pet dana pješačenja. Nakon pet dana, Marija je konačno došla i pozdravila Elizabetu.

U Ain Karimu rodile su se dvije najljepše biblijske pjesme: Benedictus i Magnificat. Pred svetištem Marijina pohoda u Ain Karimu, Gospin je Magnificat ispisan na mnogim jezicima, pa i na hrvatskom jeziku.

U Istri su dva karakteristična primjera simboličkog prikaza trudnoće u motivu Pohođenja Elizabeti, koja dosad nisu prezentirana s etnomedicinskog motrišta, piše dr. Ante Škrobonja. Prvi motiv je freska Vincenta iz Kastva iz 1474. godine u Bermu, a drugi jedna od minijatura u nizu poznatom pod nazivom Misterij Rozarija kojom je nepoznati autor iz 18. stoljeća okružio oltar u Mutvoranu.

Pohođenje Elizabeti Vincenta iz Kastva u Bermu

Motiv Pohođenja peta je u nizu od dvanaest fresaka u ciklusu Iz života Marije i Isusa što ga je Vincent iz Kastva 1474. godine naslikao na južnom zidu crkve Sv. Marije na Škrilinah u Bermu. Kao i preostale prizore majstor Vincent naslikao je Pohođenje prema predlošcima koji su se u to doba rabili. Pojedinačni ili spojeni događaji uprizoreni su u slikama koncipiranima poput pozornica obrubljenih s nekoliko jednobojnih i šarenih rubova.

Događaj susreta zbiva se pred Elizabetinom kućom kao prizor iz svakodnevna života. Obje žene odjevene su u raskošne haljine, pa tek pojačani nabori na njima mogu sugerirati trudnoću, s time da Elizabetina haljina pada široko, a lijeva ruka položena na trbuh dodatno sugerira dojam trudnoće, što valja i očekivati jer je već objektivno bila u četvrtom mjesecu trudnoće. Prizor nadopunjavaju sv. Josip i dvije žene sa zavežljajem i košarom na glavi, koji su došli u pratnji. Dodatno je zanimljiv detalj u kojem iz kuće prizor promatra ostarjeli Elizabetin muž Zaharija koji je tada, saznavši za podareno im roditeljstvo, zanijemio kako ne bi odao radosnu vijest, a zatim će tek nakon rođenja sina Ivana Krstitelja ponovo progovoriti.

Pohođenje kao minijatura u krunici iz Mutvorana

Riječ je o uprizorenju posjeta Marije sv. Elizabeti u nizu karakterističnih okruglih medaljona s petnaest novozavjetnih prizora koji ilustriraju načelo meditacije ružarija – kršćanske pobožnosti posvećene Bogorodici, a dijeli se na pet radosnih, pet žalosnih i pet slavnih otajstava. Prvih pet vezano je uz rođenje, djetinjstvo i odrastanje Isusa Krista te se prikazuju preko motiva: Navještenje, Pohođenje, Rođenje, Prikazanje i Pronalaženje (djeteta Isusa).

Izabrana slika djelo je nepoznatog majstora iz sredine 18. stoljeća, a nalazi se u župnoj crkvi Sv. Marije Magdalene u Mutvoranu. Radi se o drugom okruglom medaljonu u nizu pod nazivom Misterij Rozarija koji okružuje oltar s renesansnim drvenim kipom Bogorodice s Djetetom. U medaljonu je u minijaturističkoj maniri uhvaćen trenutak susreta dviju radosnih žena koje hrle u zagrljaj. Događaj je lociran u nedefiniranom interijeru lišenom sporednih detalja, dok iz pozadine događaj promatraju njihovi muževi sv. Josip i sv. Zaharija. Raskošni kolorit kojim se koristi majstor u cijelom nizu u ovom prizoru dodatno pojačava radost događaja.

Dr. Škrobonja ističe: "Valja podsjetiti da je u prethodnom kanonski definiranom događaju – Navještenju predodređena metafizička spoznaja začeća posredstvom Duha Svetoga. Stoga je svaka potencijalna licentia poetica u vizualizaciji tog motiva unaprijed sputana te se ikonografski svodi na nagovještaj trudnoće sluhom pri čemu Riječ Božja u obliku svjetlosnih zraka ulazi u Bogorodicu kroz njezino uho. No, dok se u primjeru začeća, koje će ostati neobjašnjeno i oficijalnoj medicini do 18. stoljeća, a puku i dalje, mogla koristiti metafizička imaginacija, u primjeru trudnoće to više nije moglo proći. Tu se kao prva praktična ikonografska dilema nameće pitanje kako na najprimjereniji način dočarati osjećaje, u rasponu od iznenađenja i zbunjenosti do radosti, što ih je izazvalo saznanje mlade i nespremne Marije o stvarnoj vlastitoj trudnoći, a zatim to isto približiti i objasniti suvremenoj ženi".

Okvir

POHOĐENJE I SVECI U BALAMA

Jedan od prikaza s motivom Pohođenja Marijina nalazi se na zidu svetišta u župnoj crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije u Balama. Na velikom platnu, četiri i pol metra visokom i dva metra širokom, prikazane su zagrljene Djevica Marija i Elizabeta, dok su iza njih njihovi muževi – sveti Josip i svećenik Zaharija. U prvom su planu pak prikazani sveti Andrija koji nosi križ te mjesni zaštitnik blaženi Julijan Balski u franjevačkom habitu. Iznad njih nalazi se Bog Otac s trokutastom aureolom, simbolom Trojstva, koji desnicom blagoslivlja događaj.

Autor je venecijanski slikar Matteo Ponzone (1583.-1663./1675.), a slika datira u prvu polovicu trećeg desetljeća 17. stoljeća. Ponzone je sliku napravio na početku karijere. Učitelj mu je bio Sante Peranda, jedan od protagonista mletačkog slikarstva krajem 16. te posebice u prvim desetljećima 17. st. Osim u Veneciji i njezinoj okolici, dobar dio Ponzoneova stvaralaštva nalazimo na istočnojadranskoj obali. Prvenstveno zbog toga što početkom četvrtog desetljeća 17. st. dolazi u Split, na poziv brata Sforze Ponzonea, splitskoga nadbiskupa, i tamo se zadržava desetak godina.

POST SCRIPTUM. U Porečkoj i Pulskoj biskupiji dvije su župe posvećene Pohođenju BDM: u Balama i u Pomeru.

Župa u Pomeru spominje se već u 10. st., a župna crkva izgrađena je u 14. st. Na plošnom je pročelju dvostruka preslica.

Župa u Balama također se spominje u 10. st. Župna crkva Pohođenja Marijina izgrađena je unutar povijesnog tkiva naselja. Današnja je crkva izgrađena zalaganjem mons. Paola De Perisa 1879. – 1882. godine u vrijeme dok je gradonačelnik Bala bio Tomaso Bembo. To je velika trobrodna crkva s kriptom ispod apside i nizom prostorija uz apsidu. Nastala je u tri građevne faze: prva crkva je bila ranosrednjovjekovna jednobrodna crkva s tri istaknute polukružne apside iz 8. st. Renesansnim proširenjem iz 1588. godine transformirana je u veću trobrodnu crkvu trapezoidnog tlocrta. Porušena je do temelja 1871. godine radi izgradnje nove crkve.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam