sjevernojadranska tradicija
Što sve Umag skriva ispod površine: Brod Zambratija – najstariji šivani brod na Mediteranu
(Grad Umag)
Duga umaška povijest, koja seže čak na kraj 2. stoljeća, kada su antički Rimljani trajno naselili područje grada, prepuna je iznenađujućih ličnosti, neočekivanih obrata i inspirativnih detalja koji oduševljavaju sve one koji o njima već znaju, ali i one kojima povijest našega grada možda još i nije poznata. U posljednjih 18 stoljeća Umag se mijenjao, rastao i razvijao, a dokaz svih tih promjena i napretka upravo su razna arheološka i povijesna otkrića koja služe kao podsjetnik da su povijest i šarm našeg grada nešto što ide ruku pod ruku. U serijalu "Što sve Umag skriva ispod površine" bavit će se brojnim otkrićima koja su, kroz stoljeća gradske povijesti, formirala Umag koji poznajemo danas i otkriti će se kako je život izgledao u nekom prošlom, svršenom vremenu o kojemu nam nitko više ne može svjedočiti.
Serijal započinje pričom o brodu Zambratija, najstarijem šivanom brodu na Mediteranu, koji u Muzeju grada Umaga stoji u sklopu stalne postave. U razgovoru s Biljanom Bojić, v. d. ravnateljicom umaškog Muzeja, saznaje se da, na temelju procjena, podrijetlo broda datira između 1120. i 930. pr. Kr., dok je sljedeći najstariji šivani brod na Mediteranu iz razdoblja 6. ili 5. stoljeća pr. Kr. Tim arheologa, vođen dr. Idom Koncani Uhač iz Arheološkog muzeja Istre, u suradnji s Markom Uhačem iz Konzervatorskog odjela u Puli i dr. Giulijom Boetto iz Centra Camille Julian iz Francuske, detaljno je istraživao ostatke broda između 2008. i 2013., a otkriće ovog prapovijesnog broda uvelike je doprinijelo daljnjem istraživanju "sjevernojadranske tradicije šivanja" koja se na ovim područjima nastavila koristiti i u vrijeme Rimljana.
Posebno je zanimljivo napomenuti da umaški Muzej, osim same replike broda, nudi svakojake fascinantne informacije o povijesti i karakteristikama broda Zambratija, poput vrsta drveta koje su korištene za njegovu izgradnju, same tradicije šivanih brodova na Mediteranu, arhitekture broda i alata koji su bili potrebni za njegovu izradu. S obzirom na doba iz kojega potječe, procjenjuje se da sama izgradnja broda Zambratija predstavlja prijelaz iz kasnog brončanog doba u početnu fazu kulture Histra, koji su na područje Istre stigli oko 1100. pr. Kr.
Ostaci broda otkriveni su pod tankim slojem pijeska na dubini od dva metra, stotinjak metara udaljeni od turističke plaže, a sve je započelo kada je lokalni ribar iz Zambratije, koji je za postojanje drvenih dasaka znao već godinama, to obznanio prijatelju koji je doveo arheologe da ih pogledaju. Dr. Ida Koncani Uhač, arheologinja koja je radila na slučaju zambratijskog broda, brod Zambratija opisala je kao "pravo tehnološko dostignuće za to doba, čija bi se gradnja mogla svrstati u rang najsuvremenijeg aviona ili rakete."
Posebna zanimljivost je činjenica da nacrta za izgradnju brodova nije bilo sve do 7. stoljeća, što je poticalo ljude da znanje isključivo prenose s koljena na koljeno.
Dužina samog broda procjenjuje se na 10 metara, a vjeruje se da ga je pokretalo 12 veslača. Nije imao jarbol, služio je za priobalnu plovidbu, a sama funkcija mu je vrlo vjerojatno bila trgovačka, ako ne i gusarska. Ostaci pravoga broda izvađeni su iz mora 2023., a u rujnu 2025. dijelovi su prevezeni u Grenoble u Francuskoj, u specijalizirani laboratorij ARC-Nucéart, gdje se provodi njihova konzervacija i stabilizacija. Vjeruje se da će se brodski ostaci vratiti u Pulu 2028. godine te postati dijelom novog paviljona Arheološkog muzeja Istre.
Od izgradnje broda Zambratija prošlo je više od tri tisuće godina, a njegovo otkriće i višestoljetna povijest dokaz su da su naši sugrađani iz prošlosti razmišljali izvan okvira i bili ispred svoga vremena. Repliku broda možete doživjeti u umaškom Muzeju, a njegovi pravi ostaci bi za koju godinu trebali oduševljavati posjetitelje pulskog Arheološkog muzeja. Ciceron je u svom djelu "O govorniku" rekao da je "povijest učiteljica života", a od naših prapovijesnih sugrađana možemo štošta naučiti o njihovu načinu života i razmišljanja te o tome kako nešto što se može smatrati uobičajenim može postati poveznica između prošlosti i sadašnjosti.
