Od 8 sati traje blokada prometnice u Koromačnu, koju organizira građanska inicijativa protiv spaljivanja otpada iz Like u peći cementare. Kako je rekao Mladen Bastijanić, policija kamione zaustavlja već u Labinu i preusmjerava ih. Dio kamiona upućuje se na obližnje parkiralište ispred tvornice, dok se osobna vozila propuštaju.
Prema najavi prosvjednika, blokada bi trebala trajati cijeli dan, a posebno će biti na snazi uoči početka druge smjene, koja počinje u 18 sati.
Šerif Guta, jedan od sudionika današnjeg prosvjeda kod tvornice Holcim u Koromačnu, poručio je da je cilj prosvjednika zaustaviti rad tvornice.
- Došli smo kratko i jasno napraviti ono što smo obećali. Napravit ćemo sve da Holcim ode doma, odakle je došao, i to je to.
Za detalje što ćemo, kako ćemo i kamo ćemo, nema tu neke velike filozofije. Idemo spontano. Bit ćemo tu i gledat ćemo blokirati sve do krajnjeg cilja.
Krajnji cilj je napokon da se ugasi fabrika. To je to. Ja je nazivam fabrika, a u biti nije fabrika, nego spalionica i direktan sudionik u ekološkom genocidu istarskog naroda.
Ono što su napravili u Srebrenici s ljudima, to rade u Labinštini postepeno već 20 i nešto godina, čak i više. Ali nebitno. Jednostavno želimo taj genocid zaustaviti.
Govoreći o situaciji ujutro, kada su iz tvornice izlazili kamioni, Guta je rekao da su prosvjednici prethodno upozorili vozače.
- Pa naravno. Mi smo jučer najavili prosvjed i rekli: nemojte kretati, da ne bude poslije nekih pritužbi. Jer vozači su ljudi, da se razumijemo. Vozači bi ostali blokirani, bez marende, bez ovoga, bez onoga, ne znam ja čega sve.
Rekli smo: okej, svjesni smo toga da je preko noći ovdje stiglo čudo. Dovukli su, okej, neka su dovukli. I sada hoćete ići - ali nemojte se vraćati.
Poruka je: nemojte se vraćati jer ćete ostati tu. Tako da poslije ne bude "nismo znali".
Mladen Bastijanić, član građanske inicijative i građanski vijećnik Možemo!, kaže da je situacija na prosvjedu u Koromačnu, iz njegove perspektive, dobra.
- Situacija je odlična. Što se mene tiče, odlična je situacija.
- Novinari su me pitali za izjavu, evo, sad je bio slučaj s HRT-om. Rekao sam da sam ovdje zbog svojih unuka. Kad sam počeo govoriti o tome tko je odgovoran za ovu situaciju, rekao sam: Vlada Republike Hrvatske, Istarska županija, župan, svi gradonačelnici i načelnici - i oni koji su bili i oni koji su sada.
Kad sam spomenuo Istarsku županiju, na Danima Istarske županije pozvali su ministra Ćorića, upravo onoga koji je donio dozvole dok je bio ministar zaštite okoliša, a kojima se omogućilo da se otpad bez ikakve kontrole može uvoziti u Hrvatsku, pa tako i u lijepu našu Istru.
Jedan od primjera je u Pazinu, gdje se nalazi takozvani neopasni otpad. A da bi se znalo je li otpad neopasan ili nije, taj bi se otpad trebalo staviti na jednu hrpu, kako kažu moji kamerati, i dio po dio odvajati te vidjeti što se unutra nalazi.
I sada, kad sam se dotaknuo te teme, mogu reći da je otpad koji je u Pazinu velika opasnost za izvore pitke vode, Fontegaju i Rakovnik.
Govoreći o samoj blokadi prometa kod tvornice, Bastijanić kaže da se ona odvija bez većih problema.
- Odlično ide. Kamioni su zaustavljeni. Ja sam došao taman kada su došla dva kamiona i oni su usmjereni na parkiranje. Neka se tu okrenu ili čekaju. Dva su se okrenula i otišla natrag.
Iz tvornice je pritom moguće izaći, ali je ulazak onemogućen.
Neli Marković cijeli je život provela u Koromačnu. Ima 91 godinu, a u istom je mjestu rođena i odrasla.
- Ja sam se tu rodila. U ovoj sam kući živjela cijeli život i nikad ne bih pomislila da ću doživjeti ovo što se danas događa. Tu sam bila otkad je tvornica.
Na pitanje kako danas gleda na situaciju, odgovara kratko:
- Bezobrazno. Nehumano. Nije za ljude.
Kaže da joj smrad i dim sve više određuju svakodnevni život.
- Nisam mogla zamisliti da ću u mojim godinama morati sjediti u kući. Imam stan i balkon, a prije sam uvijek sjedila vani i pila kavu. Moj je muž također sjedio vani na teraci. A sada više ne mogu piti kavu vani jer počne smrdjeti. Da mi oprostite, kao da je zahod.
Smatra da bi se problem morao riješiti prvenstveno zbog mlađih generacija.
- Po mojem mišljenju, neka se ovaj smrad širi po vilama onih koji su glavni za to. I drugo, neka se to zatvori. Da nema smrada. Ja za sebe danas-sutra više-manje, ali mislim na ove druge koji su mlađi i koji trebaju živjeti.
Kaže kako se Koromačno tijekom njezina života promijenilo do neprepoznatljivosti.
- To više nije ono što je bilo Koromačno. Sve su nam uzeli. Imali smo banku, uzeli su nam banku. Poštu smo imali, ne znam koliko puta su je selili. Nemamo više ništa.
"Od moje kuće više ne vidim ništa"
Posebno je boli što danas iz svoje kuće više nema pogled kakav je nekoć imala.
- Nikad nisam zamislila da ću dočekati svoje godine na ovaj način. Fabrika... ja više ne vidim ništa od svoje kuće.
Odgovornost za današnje stanje vidi i u politici.
- Svi su ti političari krivi za to. Samo kad ja vidim fabriku... Mi smo imali prah. Ali onda je bio prah i riješili su ga, bilo je u redu. Ali ovo što su sada napravili, to je velika sramota.
Prisjetila se i prijateljice iz Pule s kojom razgovara na talijanskom jeziku te vremena kada je, kako kaže, Koromačno izgledalo potpuno drukčije.
- Imam prijateljicu koja je isto živjela za vrijeme Italije:
- Ona nikad ne kaže Koromačno. Kaže Valmacinghi. Jer se tako zvalo. Poslije su ga prekrstili u Koromačno.