Rovinj FM
"Rock poezija nije manje od obične poezije": Đorđe Matić o stvaralaštvu Boba Dylana
(Press)
Postoje autori čije pjesme slušamo i postoje oni u čijim stihovima čitamo svijet. Bob Dylan jedan je od takvih. Što je to u njegovim stihovima koje slušamo više od 60 godina? Zato ovu emisiju posvećujemo bogatom i osebujnom Dylanovom stvaralaštvu, umjetniku koji je svojim pjesmama, glazbom i poetskim izrazom obilježio suvremenu kulturu te trajno povezao svijet književnosti i glazbe. Književni povod emisiji čine i dva značajna izdanja: "Kronike: Prvi svezak", u prijevodu Vladimira Cvetkovića Severa, i "Stihovi 1961. – 2020.", u prijevodu Voje Šindolića, koja otvaraju dodatni prostor za upoznavanje s Dylanovim književnim glasom, kazao je na početku posebnog izdanja radijske emisije "Muzički vremeplov" na Rovinj FM-u, koju uređuje i vodi Željko Popadić, poznatiji kao Dr. Doc.
Ovotjedna emisija pripremljena je u suradnji s rovinjskom Gradskom knjižnicom "Matija Vlačić Ilirik" u povodu desete obljetnice dodjele Nobelove nagrade za književnost Bobu Dylanu. Kako je istaknula ravnateljica knjižnice Maja Pulić, suradnja knjižnice i Rovinj FM-a ostvaruje se kroz projekt BOOKOUT – Knjižnica izvan zidova, koji se provodi u okviru Programa koji potiču razvoj publike u kulturi Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. Njezin je cilj približiti književnost i kulturu široj publici, potaknuti zanimanje za čitanje i otvoriti nove načine susreta s umjetnošću, izvan uobičajenih kulturnih prostora.
O kantautoru koji je promijenio način na koji slušamo i razumijemo popularnu muziku vrlo suvereno govorio je Đorđe Matić, pjesnik, esejist, književni i glazbeni kritičar, autor niza knjiga o književnosti i glazbi. Osvrnuo se na Dylanov umjetnički put, njegovu poeziju, utjecaj na generacije glazbenika i čitatelja te na razloge zbog kojih njegovo stvaralaštvo nadilazi granice glazbenih žanrova.
"Dylan je primijenjeni pjesnik, enigmatičan, sazdan od mnogo ličnosti. Prodao je 100 milijuna ploča iako mnogima smeta njegov glas koji nije ugodan, već je meketav. Rock poezija nije manje od obične poezije, samo što se pjeva. Njegove pjesme vezane su uz ritmiku i dužinu same skladbe. Bilo kako je zvali, pop, rock ili autorska muzika, riječ je o trostrukoj umjetnosti: glazbe, teksta i izvođenja. A izvođenje je ključna stvar, kojom dužinom, kako se ispjevavaju te stvari, gdje je akcent, gdje se završava… Ako slušaš pjesmu, ne znaš gdje je njezin kraj, a na papiru sve vidiš. Dylan je neuhvatljiv jer je sastavljen od mnogo elemenata koji nisu njegovi, već su od popularne tradicijske glazbe, dakle anglosaksonske, škotske, irske prenesene u Ameriku, crne glazbe, bluesa, folka, protestne pjesme, i on uspijeva transcendirati sve to da dobije svoj vlastiti glas. To je vrlo važno za mlade ljude jer se samo imitacijom može doći do originala. Dylan je počeo s imitacijom Woodyja Guthrieja, a nakon toga Jacka Elliota kojeg se više nitko ne sjeća, a tek potom je nastao njegov original," kazao je Matić istaknuvši da Dylan kombinira tehnike od kojih su neke stare po pet-šest vjekova, recimo, popularna narodna pučka engleska pjesma anglofona.
"Kako Amerika ima problem s intelektualnošću, primjerice, šansona nije mogla proći, zato je Dylan uvijek uzimao narodne elemente. Bio je miljenik publike koja je voljela protestnu pjesmu, a to su bile pjesme napisane na događaje. Recimo, ubiju nekog crnog aktivista i on napiše pjesmu. Tako je, recimo, "Tambourine Man" pjesma odvajanja, više nismo mi, sad smo ja, napravit će sam sebe, a to je sama Amerika – mogućnost da napraviš novi identitet. Dylan je čovjek koji se u isto vrijeme otkriva i sakriva," kaže Matić pa nastavlja da njegova pjesma "Hard Rain" (Teška kiša) ima veze s nuklearnim dobom. "Za vrijeme jedne od najopasnijih nuklearnih kriza u povijesti, kubanske krize, kada je izbio ozbiljan sukob između SAD-a s jedne strane i Kube i SSSR-a s druge, i kad je bilo od koraka da netko od njih pritisne crveno dugme, Dylan se upravo tu odvaja od svojih kolega koji pjevaju protestne pjesme onako bukvalno, a on uzima velike biblijske metafore i u isto vrijeme pjeva čitavu Ameriku i spominje plavookog sina, a to je John Kennedy koji je tada bio velika nada Amerike, što znači istodobno bijela Amerika, ali je nažalost ubijen 1963. godine kad je izašla ploča. To je bila društvena kritika toga vremena i straha od nuklearnog rata. On je kasnije postao važan religijski, odnosno religiozni pisac," nadovezao se Matić podsjetivši da su Dylanovi idoli bili Roy Orbison, Harry Belafonte, Pablo Picasso…
"On je iznimno važna figura 20. stoljeća," smatra Matić, "možemo ga smjestiti uz Alberta Einsteina, Nikolu Teslu, Nelsona Mandelu, Franklina Roosevelta, Louisa Armstronga, Marilyn Monroe… Vrlo zanimljivo je da je Dylan stalno inzistirao na tradiciji Amerike i divio se odličnim izvođačima znajući da to on ne može. Iako su ga smatrali prorokom 60-ih, on to odbija jer želi biti čovjek, a ne svetac," kaže Matić. Dylan je proširio mogućnosti pjesničkog razmišljanja i pjesničke recepcije kod običnih ljudi.
U razgovor se uključio Vladimir Cvetković Sever, književni prevoditelj, koji je Dylana približio domaćim čitateljima prijevodom knjige "Kronike: Prvi svezak".
"Knjiga nije čisti memoar, preskače u vremenu i samo vrlo eksplicitno ulazi u neke situacije Dylanovog života dok neku širu sliku zapravo preskače. Prije dvije godine prevodio sam film "Potpuni neznanac" koji je klasična Dylanova biografija, njegovog uspona i dolaska na scenu i zvjezdanog statusa. Film sam prevodio s jako puno truda i marljivosti, a onda sam tražio da me maknu s prijevoda jer su inzistirali da titlam pjesme. To je bilo nešto što mi je nespojivo, jer se ne može Dylanovu poeziju prevesti tako da paše uz melodiju i to je meni bilo nagrđivanje onoga što je film bio. Drago mi je da Dylan nije htio objašnjavati što radi jer umjetnost govori sama za sebe," kazao je Cvetković Sever istaknuvši da Dylan ima fotografsko pamćenje.
"U Americi ne postoje lektori, a Dylan je najviše Dylan zato što pravi pravopisne greške u svojim knjigama i cijelo vrijeme čitateljima postavlja zamke na koje padaju ili ne padaju. Pisanje je uvijek izostavljanje, proza otkriva što pisac ne želi. Kad piše o teškim stvarima, odjednom dobiva dječji naivni zvuk pripovjedača, vrstu nesigurnosti," nadodao je Matić.
Sudionici "Muzičkog vremeplova" spomenuli su da Dylan istodobno dok traje ova emisija ima koncert u Ljubljani, a za njegov nedavni susret s papom Lavom XIV., na koji je došao s crnom kapuljačom, kazali su da je to samo ekscentričan potez umjetnika koji je napravio konverziju da s judaizma pređe na kršćanstvo. "Katolicizam mu je blizak i on je Židov kršćanin," objasnio je Matić. U svakom pogledu ova radioemisija bila je kvalitetan glazbeno-poetski dokument o legendarnom umjetniku, zaključila je Maja Pulić.
