Sandro Dujmović
"Turisti dolaze zbog čistog mora i očuvanog krajolika, izgubimo li to, gubimo i konkurentnost"
Sandro Dujmović (Snimio Milivoj Mijošek)
Sandro Dujmović je prije nekoliko mjeseci preuzeo vođenje Javne ustanove Natura Histrica, koja upravlja s više od 80 zaštićenih područja na području Istarske županije. Iako je na čelu ustanove relativno kratko, dobro poznaje njezin rad jer je godinama bio dio tima. U razgovoru za Glas Istre govori o prvim dojmovima, planovima, zaštiti prirode u Istri te izazovima usklađivanja razvoja i očuvanja prostora.
Na čelu ste Nature Histrice nekoliko mjeseci. Kakvi su prvi dojmovi?
- Prije svega, mogu reći da sam zadovoljan. Preuzeo sam uređenu ustanovu, bez većih problema, s kvalitetnim timom ljudi i projektima koji su već bili u provedbi. To je velika prednost jer ne krećemo ispočetka, nego nastavljamo razvijati ono što je već dobro postavljeno. Naravno, svaki ravnatelj ima svoj način rada i vlastite prioritete pa će biti i određenih promjena u pristupu. No riječ je više o nadogradnji nego o promjeni smjera. Trenutačno završavamo projekte koji su započeli prijašnjih godina, a paralelno se upoznajem s predstavnicima gradova i općina te partnerima s kojima ćemo surađivati u narednom razdoblju. U tijeku je i reorganizacija dijela stručnog tima te zapošljavanje novih ljudi kako bismo dodatno ojačali kapacitete ustanove. Vjerujem da ćemo za nekoliko mjeseci u potpunosti zaokružiti taj proces i nastaviti raditi u uhodanom ritmu.
Skrb o 80-tak lokaliteta
Mnogi su čuli za Naturu Histricu, ali možda ne znaju čime se ustanova zapravo bavi.
- Naš je posao puno širi nego što većina ljudi misli. Upravljamo svim zaštićenim područjima u Istarskoj županiji koja nemaju vlastitu javnu ustanovu. To znači da skrbimo o više od 80 različitih lokaliteta – od šuma, močvara i livada do speleoloških objekata i morskih područja. To je velik prostor, a ustanova ima svega šesnaest zaposlenika, od kojih je šest čuvara prirode. Jasno je da nije moguće svakodnevno biti prisutan na svim lokacijama, zbog čega nam je dobra organizacija iznimno važna. Osnovna je zadaća nadzor zaštićenih područja i sprječavanje nezakonitih aktivnosti poput bespravne gradnje, ilegalne sječe šuma, nezakonitog (ribo)lova ili odlaganja otpada. No to je samo dio našeg posla. Provodimo monitoring biljnih i životinjskih vrsta, pratimo stanje staništa, pišemo stručna mišljenja, sudjelujemo u znanstvenim istraživanjima te provodimo brojne projekte očuvanja prirode. Velik dio aktivnosti odnosi se i na suradnju s ministarstvima, Hrvatskim vodama, Hrvatskim šumama, jedinicama lokalne samouprave, znanstvenim institucijama, udrugama... Primjerice, trenutačno radimo na revitalizaciji nekoliko lokvi u Istri, pripremamo obnovu dijelova starog toka Mirne i Butonige te provodimo projekte uklanjanja invazivnih stranih vrsta. Istodobno razvijamo edukativne programe za škole, organiziramo stručna vodstva i radionice te pomažemo općinama i gradovima u interpretaciji prirodne baštine. Drugim riječima, naš posao obuhvaća zaštitu prirode, stručni rad, edukaciju i suradnju s lokalnom zajednicom.
Jedan od projekata po kojem je Natura Histrica najpoznatija je zaštita plemenite periske.
- Da, i to s razlogom. Plemenita periska danas je jedna od najugroženijih morskih vrsta u Sredozemlju. U Hrvatskoj je broj živih jedinki sveden na svega nekoliko, a ni u Istri situacija nije puno bolja. Ipak, razlog za umjereni optimizam postoji. Svake godine pratimo dolazak mlađi s pomoću posebnih kolektora i još uvijek bilježimo nove jedinke koje najvjerojatnije dolaze iz drugih dijelova Jadrana. Dok god postoji prirodno naseljavanje mladih periski, postoji i mogućnost obnove populacije. Upravo su građani posljednjih godina postali naši najvažniji suradnici. Kada tijekom ronjenja ili plivanja primijete mladu perisku, dojave nam njezinu lokaciju. Mi potom izlazimo na teren, evidentiramo nalaz i pratimo razvoj jedinke. To je izvrstan primjer građanske znanosti koja se pokazala iznimno vrijednom. Ljudi svakodnevno borave u prirodi i mogu uočiti mnogo više nego što to može nekoliko djelatnika ustanove. Takav model želimo razvijati i za druge biljne i životinjske vrste.
Građani vam danas sve češće pomažu u prikupljanju podataka?
- Da, i to nas posebno veseli. Osim periske, sve više dojava dobivamo i za druge vrste. Primjerice, građani nam putem aplikacije iNaturalist prijavljuju opažanja jelenka, rijetkih ptica ili drugih zaštićenih organizama. Takve informacije često imaju veliku stručnu vrijednost jer nam omogućuju kvalitetnije praćenje rasprostranjenosti pojedinih vrsta bez stalnog izlaska na teren. S druge strane, još uvijek nije dovoljno razvijena svijest o invazivnim stranim vrstama. Ljudi će lako prepoznati dupina ili morsku kornjaču, ali mnogo rjeđe prijavljuju vrste koje predstavljaju ozbiljan problem za domaće ekosustave. Zato ulažemo mnogo napora upravo u edukaciju građana, kako bi razumjeli zašto nije prihvatljivo pustiti egzotičnog kućnog ljubimca u prirodu ili premještati strane vrste iz jednog staništa u drugo.
Uz zaštitu plemenite periske provodite i brojne druge projekte. Koje biste posebno izdvojili?
- Posljednjih godina Natura Histrica provodi niz projekata usmjerenih na očuvanje prirodnih staništa i ugroženih vrsta. Nedavno je završen projekt WasteReduce, dok se projekt GREW, usmjeren na očuvanje močvarnih staništa, privodi kraju. Istodobno pripremamo prijavu velikog projekta iz Programa konkurentnost i kohezija, vrijednog do dva milijuna eura. Njime planiramo revitalizaciju Paluda, obnovu vlažnih livada na sjeveru Istre te niz zahvata kojima će se poboljšati stanje pojedinih prirodnih staništa. Uz to provodimo projekt uklanjanja invazivnih stranih vrsta koji financira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Riječ je o vrstama poput nutrije, plavog raka te crvenouhe i žutouhe kornjače, koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju domaćim ekosustavima. Takvi projekti možda nisu uvijek atraktivni široj javnosti, ali dugoročno imaju velik značaj za očuvanje prirode.
Nedavno ste završili i projekt čišćenja podzemnih jama i špilja. Koliko je ozbiljan problem nelegalnog odlaganja otpada?
- Nažalost, mnogo ozbiljniji nego što većina ljudi pretpostavlja. Tijekom čišćenja speleoloških objekata pronašli smo velike količine otpada – od građevinskog materijala i kućanskog otpada do životinjskih ostataka. Takvo onečišćenje nije samo estetski problem. Sve što završi u podzemlju s vremenom dolazi u dodir s podzemnim vodama, zbog čega ono postaje i pitanje zaštite izvorišta pitke vode. Posebno zabrinjava činjenica da smo među otpadom pronašli račune i druge predmete koji pokazuju da se otpad u jame baca i danas. To znači da problem nije dio prošlosti nego se još uvijek događa. Zato podnosimo prijave i surađujemo s nadležnim institucijama. Međutim, jednako je važna edukacija građana jer danas više ne postoji opravdanje za takvo ponašanje. Sve jedinice lokalne samouprave imaju organizirane sustave gospodarenja otpadom i svatko ima mogućnost otpad zbrinuti na propisan način.
Lokve kao dio identiteta
Lokve su još jedna tema kojoj posvećujete veliku pozornost.
- Lokve su dio istarskog identiteta. Nekada su bile neizostavan dio svakodnevnog života jer su služile za napajanje stoke, a ponegdje i kao izvor vode za ljude. Danas je njihova uloga drukčija, ali nisu izgubile svoju vrijednost. Naprotiv, riječ je o iznimno važnim staništima brojnih biljnih i životinjskih vrsta. Nažalost, mnoge lokve zarastaju ili postupno nestaju jer više nemaju svoju izvornu funkciju. Zato radimo na njihovoj revitalizaciji u suradnji sa županijom, općinama i gradovima. Istodobno se sve više prepoznaje njihov potencijal u edukaciji i održivom turizmu pa postaju dio poučnih, pješačkih i biciklističkih ruta. Tako i prirodna baština dobiva novu vrijednost, a istodobno se čuva za buduće generacije.
Što smatrate najvećim izazovom u zaštiti prirode?
- Najveći izazov nije pronaći vrijedna područja koja treba zaštititi. Njih u Istri imamo mnogo. Pravi je izazov uskladiti zaštitu prirode s razvojem prostora. Svi želimo živjeti u očuvanom okolišu, ali istodobno želimo graditi, razvijati turizam i gospodarstvo. Upravo zato potrebno je jasno odrediti gdje je razvoj moguć, a gdje priroda mora imati prednost. Zaštita prirode ne smije se doživljavati kao prepreka ili kazna. Ako pogledamo kako je Istra izgledala prije pedesetak ili dvadesetak godina, vidjet ćemo koliko se prostor promijenio. Dio tih promjena bio je nužan i očekivan, ali baš zato danas moramo pažljivo planirati budući razvoj. Ako neko područje proglasimo zaštićenim, tada ta zaštita mora imati stvarni smisao. Ne možemo stalno raditi iznimke jer time zaštita gubi svoju svrhu. S druge strane, postoje područja koja su prikladna za razvoj turizma, poljoprivrede ili drugih djelatnosti i to treba jasno definirati. Samo odgovornim prostornim planiranjem možemo očuvati ono zbog čega je Istra danas prepoznatljiva – njezinu prirodu.
Smatrate li da zaštita prirode nikako ne smije biti prepreka razvoju?
- Baš tako. Zaštita prirode možda ne ostvaruje izravnu financijsku dobit, ali stvara vrijednost za cijelo društvo. Turizam, rekreacija, kvaliteta života i brojni drugi gospodarski sektori ovise o očuvanom okolišu. Ljudi dolaze u Istru zbog čistog mora, očuvanih krajolika, šuma, livada i bogate bioraznolikosti. Ako izgubimo te vrijednosti, dugoročno ćemo izgubiti i dio svoje konkurentnosti. Zato zaštitu prirode treba promatrati kao ulaganje u budućnost, a ne kao ograničenje razvoja. Održivi razvoj moguć je jedino ako gospodarstvo i zaštita prirode djeluju zajedno, a ne jedan protiv drugoga.
Čini se da je najveći izazov zapravo pronaći ravnotežu između zaštite prirode i interesa ljudi.
- Istina. Prirodu neće sačuvati samo zakoni ni čuvari prirode. Sačuvat će je ljudi koji prihvate da je ona zajedničko dobro. Naši čuvari ne mogu biti na svakom mjestu i u svakom trenutku. Međutim, uvijek postoji netko tko može reagirati kada vidi da se priroda ugrožava. To je razina svijesti kojoj težimo. Volio bih da dođemo do situacije u kojoj će građani jedni druge upozoravati kada netko baca otpad u prirodu, nezakonito lovi ili uništava staništa. Tada zaštita prirode postaje odgovornost cijele zajednice, a ne samo institucija. Naravno, zakoni i kazne moraju postojati. Hrvatska ima dobar zakonodavni okvir, ali problem često predstavlja dugotrajnost postupaka. Ipak, posljednjih godina vidljivi su pozitivni pomaci. Donesene su i prve pravomoćne presude za onečišćenje podzemlja, čime je poslana jasna poruka da takvi postupci neće ostati bez posljedica.
Suradnja s građanima
Koliko vam u svakodnevnom radu znači suradnja s građanima?
- Izuzetno mnogo. Natura Histrica ne može uspješno obavljati svoj posao bez podrške građana, gradova, općina, Županije i brojnih stručnih institucija. Posebno nas veseli što nam se građani sve češće obraćaju za savjet ili prijavljuju opažanja iz prirode. Nedavno su nas, primjerice, kontaktirali stanovnici koji su u potkrovlju pronašli šišmiše. Umjesto da ih pokušaju ukloniti, željeli su saznati kako riješiti situaciju bez ugrožavanja zaštićenih životinja. Takvi primjeri pokazuju da svijest o važnosti zaštite prirode raste. Naravno, svakodnevno dobivamo velik broj upita i dojava pa nije uvijek moguće odmah odgovoriti svima. No upravo ta komunikacija s građanima jedan je od najvažnijih dijelova našega rada. Zato organiziramo edukativne šetnje, radionice, predavanja i druge programe kojima nastojimo približiti prirodu svim generacijama.
Koji su glavni ciljevi Nature Histrice u godinama koje dolaze?
- Prije svega želimo nastaviti razvijati ustanovu kao stručnu, otvorenu i pouzdanu instituciju. Poseban naglasak bit će na edukaciji, osobito djece i mladih, jer vjerujem da se upravo kroz obrazovanje dugoročno mijenja odnos prema prirodi. Želimo nastaviti razvijati suradnju sa svim dionicima – od građana i lokalne samouprave do znanstvenih institucija i državnih tijela. Kada govorimo o novim zaštićenim područjima, cilj nam nije donositi odluke iza zatvorenih vrata. Naprotiv, želimo razgovarati s ljudima koji na tim područjima žive i rade te zajedno pronaći rješenja koja će omogućiti očuvanje prirode, ali i normalan život lokalne zajednice. Zaštita prirode može biti uspješna samo ako postoji razumijevanje i međusobno povjerenje. Na kraju, prirodu ne čuvamo zbog institucija ni zbog propisa. Čuvamo je zbog sebe i zbog generacija koje dolaze. Ako uspijemo razviti svijest da je očuvana priroda zajednička vrijednost i odgovornost svih nas, tada ćemo ostvariti najvažniji cilj – ostaviti budućim generacijama Istru jednako vrijednu, a po mogućnosti i očuvaniju nego što smo je zatekli.
O zaštiti mora u Istri
- Svi želimo da Hrvatska ostane prepoznata kao mediteranska zemlja bogata ribom, školjkama i drugim morskim organizmima, ali istodobno svjedočimo činjenici da ih je u moru sve manje. Jedini dugoročno održiv odgovor na taj problem jest odgovorna zaštita morskih staništa. Primjerice, Limski je zaljev zaštićen upravo zato da bi predstavljao sigurno područje za razmnožavanje riba i drugih morskih organizama. Ako smo već odlučili da je neko područje vrijedno zaštite, tada tu zaštitu moramo dosljedno provoditi. Nekoliko pojedinaca koji ne poštuju pravila može nanijeti štetu svim ribarima koji rade odgovorno i u skladu sa zakonom. S druge strane, zaštita mora ne znači zabranu svih aktivnosti. U moru ima mjesta i za ribarstvo, i za marikulturu, i za turizam, i za rekreaciju. Važno je samo jasno odrediti gdje je kojoj djelatnosti mjesto. Brojne europske zemlje već su izradile prostorne planove za more kojima se precizno određuju zone zaštite, ribolova, uzgoja i drugih aktivnosti. Takav pristup dugoročno omogućuje razvoj, ali i očuvanje prirodnih resursa.
*Sadržaj realiziran u suradnji s Istarskom županijom
