Zrcalo vremena
Kancelari Porečke i Pulske biskupije, čuvari crkvene arhivske baštine
(Press)
Na hijerarhijskoj piramidi nadbiskupija i biskupija u Katoličkoj crkvi, na samome vrhu, uz biskupa (ordinarija) i glavnog generalnog biskupa, nalazi se kancelar. U ovogodišnjim rotacijama svećenika u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, premještanjima i imenovanjima slijedom dekreta biskupa Ivana Štironje, dogodila se upravo smjena, odnosno odlazak biskupijskog kancelara, mons. Sergija Jelenića.
Mons. Jelenić zamijenio je kancelariju u porečkom Ordinarijatu sa župom u Svetvinčentu.
Glavna funkcija kancelara briga je o sastavljanju, otpremi i sigurnom pohranjivanju (arhiviranju) crkvenih isprava i akata unutar biskupske kurije. Prema Zakoniku kanonskog prava, on je prvenstveno glavni bilježnik i tajnik biskupije.
Razlika kancelar - biskupijski vikar?
Generalni vikar je biskupov zamjenik s izvršnom vlašću. On djeluje u biskupovo ime, donosi upravne odluke, rješava tekuće pastoralne probleme i pravno gledano je "druga osoba" biskupije (njezin izvršni direktor).
Kancelar je biskupov glavni tajnik, bilježnik i arhivist. On nema izvršnu ili upravnu vlast, ne donosi odluke i ne zapovijeda.
Naziv kancelar dolazi od latinske riječi cancellarius. To je izvorno bio vratar ili niži službenik koji je stajao uz rešetkastu ogradu (cancelli) koja je u sudnicama odvajala suca od javnosti. S vremenom su ti službenici počeli obavljati poslove tajnika i zapisničara. Crkva počinje preuzimati i prilagođavati rimski administrativni model. Zakonodavstvom Karla Velikog biskupima je formalno omogućeno imenovanje svjetovnih i crkvenih bilježnika (notara). Kako su biskupije rasle, rasla je i potreba za osobom koja će pisati, ovjeravati i čuvati službene isprave te voditi arhiv. Funkcija biskupskog kancelara prvi je put službeno i obvezujuće ugrađena u opće zakonodavstvo Katoličke crkve tek 1917. godine. Novi Zakonik iz 1983. godine dodatno je prilagodio tu službu, definirajući je kao obveznu funkciju u svakoj biskupiji.
Kancelari Porečke i Pulske biskupije
S obzirom da je administracija u postratno vrijeme (1945.) bila podijeljena između Pazinske apostolske administrature i sjedišta u Poreču, u uredima kurije kroz desetljeća izmijenilo se nekoliko ključnih svećenika koji su vodili kancelarske i arhivske poslove. Među njima se povijesno ističe dugogodišnji rad crkvenih pravnika i profesora s Visoke bogoslovske škole u Pazinu (1955. - 1965.) koji su supotpisivali akte ujedinjenja istarskih župa.
Navodimo kancelare koji su bili u službi Porečko i Pulske biskupije u vrijem biskupa mons. Dragutina Nežića, Antuna Bogetića, Ivana Milovana i Dražena Kutleše.
Dr. Ivan Pavić
Dr. Ivan Pavić (1898. – 1992.) obnašao je službu kancelara od 1947. do 1969. godine, uže surađujući s biskupom Dragutinom Nežićem (1908.-1995), koji je Crkvom u Istri upravljao od 1947. do 1984. godine. Bio je iznimno cijenjeni istarski svećenik, crkveni pravnik, pisac i kateheta.
Kao kancelar kurije u Poreču, vodio je složene administrativne i pravne poslove u iznimno osjetljivom i teškom poslijeratnom razdoblju, kada se istarska Crkva morala ujediniti i reorganizirati pod vodstvom biskupa Nežića. Pavić je bio zadužen za očuvanje i uređenje arhivske građe. Osim kancelarske službe, bio je profesor kanonskog prava, katehetike i pedagogije na Visokoj bogoslovskoj školi u Pazinu.
Široj javnosti ostao je poznat i po pisanju iznimno popularnih katekizama i vjeronaučnih pomagala koji su u Istri dosezali vrlo visoke naklade. Njegovi katekizmi i priručnici odgojili su generacije vjernika, bili su temelj vjerskog odgoja: kapitalno djelo Mali katekizam (prvo izdanje 1940.); Radosna vijest, izuzetno popularan katekizam namijenjen učenicima II. i III. razreda; Knjiga o Božjem narodu (Radosna vijest II. dio), priručnik namijenjen starijoj djeci i mladeži.
Rođen je u Premanturi, gdje je i preminuo. Teološku izobrazbu stjecao je u Vidmu (Udine) i Gorici, gdje je potkraj 1921. zaređen za svećenika. Službovao je u Vodnjanu, Juršićima i Motovunskim Novakima. Doktorat kanonskog prava i katehetike stekao je 1947. na Gregoriani.
Mons. Josip Šajina
Mons. prof. Josip Šajina (1933. – 2005.) bio je jedan od najuglednijih istarskih svećenika, povjesničar umjetnosti te dugogodišnji kancelar Porečke i Pulske biskupije. Nakon što je naslijedio dr. Ivana Pavića, desetljećima je bio nezamjenjivi oslonac u administrativnom i kulturnom životu istarske Crkve. Nakon svećeničkog ređenja (1958.), na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je povijest i povijest umjetnosti. Od 1962. do 1978. radio je kao profesor u pazinskom sjemeništu i jedanaest godina (1967. - 1978.) bio njegov ravnatelj.
Kao vrhunski intelektualac i pedantan organizator, prof. Šajina preuzeo je vođenje biskupijske administracije. Službu kancelara i ekonoma biskupije obnašao je kroz duga razdoblja, spajajući urede u Poreču i Pazinu. Njegov rad bio je ključan u vremenima tranzicije biskupije pod vodstvom biskupa Dragutina Nežića, a kasnije i biskupa Antuna Bogetića te Ivana Milovana.
Zahvaljujući svojoj struci povjesničara umjetnosti, prof. Šajina odigrao je golemu ulogu u očuvanju crkvenog umjetničkog blaga u Istri. Vodio je brigu o obnovi brojnih istarskih crkava, katalogizaciji sakralne baštine i zaštiti vrijednih umjetnina te povijesnih arhiva od propadanja.
Rođen je u Lanišću (1933.). Polazio je Pazinsko sjemenište. Teologiju je studirao u Pazinu i Rijeci. Za svećenika je zaređen 1958. godine.
Lino Zohil
Mr. sc. Lino Zohil obnašao je visoke administrativne, financijske i pravne dužnosti, kako na biskupijskoj razini, tako i unutar Hrvatske biskupske konferencije. Imenovan je kancelarom i glavnim ekonomom Porečke i Pulske biskupije u mandatu biskupa mons. Ivana Milovana; zadužen za vođenje pravnih i imovinsko-pravnih poslova. Njegovo ime veže se uz početne faze rješavanja i pregovora oko povrata te prodaje nekretnina i zemljišta bivše benediktinske opatije u Dajli. Slučaj Dajla postao je jedan od najvećih i najeksponiranijih pravno-imovinskih sporova unutar Crkve u Hrvatskoj. Sa službe kancelara i ekonoma razriješen je 2009. godine.
Prije i tijekom rada u Istri, bio je voditelj financijskog ureda HBK-a u Zagrebu te ravnatelj Središnje ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, gdje je postavio temelje modernog financijskog sustava Katoličke Crkve u Hrvatskoj.
Krajem kolovoza 2026. premješten je iz Vrsara na župu u Gornjem Labinu. U Vrsar je pak došao sa službe u Lovrečici.
Rođen je u Žminju (1965.), bio je posljednji sjemeništarac u Pazinskom sjemeništu, i kao jedini đak te školske godine 1978./79. upućen je na daljnje školovanje u Sjemenište Zmajević u Zadru. Diplomirao je na Visokoj teološkoj školi u Rijeci te magistrirao kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Za svećenika je zaređen 1989. godine u Rovinju.
Ilija Jakovljević
Ostao je upamćen u hrvatskoj javnosti kao kancelar Porečke i Pulske biskupije tijekom dramatičnih događaja u ljeto 2011. godine, poznati kao "Slučaj Dajla". Tadašnji ključni operativac biskupije, odigrao je povijesnu ulogu otvoreno se suprotstavivši odlukama vatikanske komisije. Kada je Vatikan naredio da Porečka i Pulska biskupija prepiše vrijedne nekretnine i zemljišta u Dajli talijanskim benediktincima (te im isplati višemilijunsku odštetu), vlč. Jakovljević je, zajedno s biskupom Ivanom Milovanom, odbio potpisati sporazum.
Župnikom Fažane imenovan je 2012., a 2025. godine generalnim vikarom Vojnog ordinarijata u RH.
Rođen je u mjestu Donji Bešpelj kod Jajca (BiH). Tijekom ratnih zbivanja obitelj dobiva smješta u Istri. Gimnaziju završio u Zadru, teologiju u Rijeci. Za svećenika je zaređen 2003. u pulskoj katedrali. Godine 2006. na Gregoriani stekao magisterij kanonskog prava.
Sergije Jelenić
Mons. Sergije Jelenić, ovogodišnji zlatomisnik i sada svetvinčentski župnik, kancelarom je imenovan 2011. godine, nakon kraće službe u Funtani.
Rođen je u Sv. Nedelji Labinskoj (1950.). Maturirao je u Pazinskom sjemeništu (1968.), teologiju polazio u Rijeci. Za svećenika je zaređen 11. travnja 1976. Službovao je u Novoj Vasi Porečkoj, Savudriji, Umagu, Petroviji, Kršete, Materadi, Puli, Galižani i Funtani.
