Mate Parlov - velikan hrvatskog sporta i ponos Puležana svih generacija. Ovoga tjedna obilježili smo godišnjicu njegove smrti na Portarati, a prije 18 godina građani su ga ispratili onako kako je i zaslužio - dostojanstveno, s poštovanjem i bez velike pompe. U Glasu Istre tada smo izvijestili da se na Gradskom groblju okupilo desetak tisuća ljudi, koji su došli uputiti posljednji pozdrav boksačkoj legendi. Bila je to tuga, ali i tihi ponos grada koji je imao priliku zvati ga svojim.

Posljednji pozdrav boksačkoj legendi

Uz građane, pogrebu je prisustvovao i velik broj političara, sportaša i bivših boksača s prostora cijele bivše države. Prema željama obitelji, govor je održao jedino Luka Belić, dugogodišnji prijatelj Parlova i utemeljitelj Saveza za fizičku kulturu Pule.(Arhiva Glasa Istre)

- I ovaj skup potvrđuje koliko si bio velik, a kad je u pitanju ovakva sudbina, zemlja se uvijek zatrese kad odlaze velikani kao ti, pred kojima se klanjamo. Ponosni smo što si bio dio naših života, što si nas zarazio kada si pobjeđivao kao naš Mate, šampion svih šampiona, heroj običnih ljudi. Bio si poseban, običan veliki čovjek, i zahvalni smo ti što si obogatio naše živote. Zato i spadaš u red velikana čija će djela vječno sjati u tri-tisućljetnom gradu, rekao je tada Belić, po posljednji put obrativši se svom prijatelju.

Na posljednji počinak Mate je otišao uz zvukove trube s njegovom omiljenom melodijom "Da te mogu pismom zvati" i "Silenzio". Zbog njegove smrti tadašnji gradonačelnik, a danas župan Boris Miletić proglasio je dan žalosti u Puli - zastave su bile spuštene na pola koplja i svi zabavni skupovi bili su odgođeni. Njegov neizbrisiv trag osjeća se i danas, jer Mate Parlov za Puležane nije bio samo sportski velikan - on ostaje vječni simbol skromnosti, dostojanstva i uspješnosti koji čak ni vrijeme ne može izbrisati.

Te davne 2008. godine pisali smo i o Thompsonu, koji je kao i danas, polarizirajuća tema kod Puležana. Pod naslovom "Thompson provocira u Puli" Glas Istre je te godine bilježio pravu političko-estradnu sapunicu, vezanu uz eventualni koncert Marka Perkovića Thompsona u Areni. Tadašnje poglavarstvo Grada Pule, na čelu s gradonačelnikom Borisom Miletićem, protivilo se takvom nastupu uz izražavanje zabrinutosti oko ustaške ikonografije, koja je česta pojava na Thompsonovim koncertima.(Arhiva Glasa Istre)

- Apsolutno nemam ništa protiv Thompsona i njegovih pjesama, ali ne mogu podržati ikonografiju koja se pojavljuje na njegovim koncertima. Kao gradonačelniku Pule, koja je utemeljena na vrijednostima antifašizma, nije mi prihvatljivo veličanje ustaštva i nacionalne netrpeljivosti. S obzirom na to da se Thompson nikada od toga nije ogradio, ne vidim što bi u Puli on htio tražiti, izjasnio se tada Miletić.

S druge strane, Thompsonov menadžer Zdravko Barišić ogradio se komentara da Thompsonovi koncerti promoviraju ustaštvo, naglašavajući da ustaška ikonografija na koncertima nije nije stvar pjevača ni organizatora, već problem policije i redarskih službi.

- Poslije toliko godina, mi opet imamo naš list - naše hrvatsko štivo! To nas ispunjava ponosom, snagom i borbenim duhom. Glas Istre će biti glas istine, borbe i slobode. Istarski rodoljubi, svi na posao! Sarađujte u našem listu! Vrijeme ne čeka, a teško onome koga događaji preteknu! Glas Istre mora trgnuti i one Istrane koji još oklijevaju. On će nas još čvršće povezati i ujediniti u našem zajedničkom velikom djelu - oslobođenju napaćene domovine!, ovo su riječi iz prvog uvodnika Glasa Istre, koji je izašao davne 1943. godine, a kojima je 2008. godine obilježena 65. godišnjica postojanja Glasa Istre. Ti prvi retci tiskani su u jednoj od baraka partizanskog logora u tehnici Agitpropa Oblasnog komiteta SKH za Hrvatsko primorje na Stojač brdu, nedaleko od Crikvenice. U ratnim uvjetima, a pod vodstvom urednika Ante Drndić Stipe, novinari su prvotne brojeve tiskali ručno, na stroju za umnožavanje, takozvanom geštetneru. Prvi broj tiskan je u 324 primjerka i imao je 24 stranice. Iako su se vremena, okolnosti i tehnologija promijenili, spomen na taj prvi list i danas podsjeća na ono najvažnije - Glas Istre kao vjeran glas svog kraja i svojih ljudi.

(Arhiva Glasa Istre)

Sretne vijesti iz Huma

Sretne vijesti 1. kolovoza prije 18 godina došle su nam iz Huma - najmanjeg grada na svijetu koji je tada brojao 21 stanovnika. Pod naslovom "Nakon 23 godine u Hum stigla beba" izvijestili smo o rođenju Karla Božića, sina tada najmlađeg humskog para Marijane i Saše Božića. Karlo je bio prvo dijete rođeno u Humu nakon 23 godine pauze, a njegovim dolaskom na svijet postotak stanovništva porastao je za pet posto. Rođenje novog člana obitelji Božić bio je razlog za feštu među stanovnicima Huma.

(Arhiva Glasa Istre)

- Kada smo došli u Hum, ovdje je živjelo manje od dvadeset stanovnika, uglavnom starijih, a većina kuća je bila porušena. U tih trideset godina rodilo se tek petero djece, prisjetila se tada za Glas Istre 75-godišnja Nerina, susjeda obitelji Božić.

Stranice sporta donijele su nam izvrsne rezultate mladih pulskih sportaša. Naš novinar Roberto Car zabilježio je uspjehe Atletskog kluba Istra, čiji su članovi osvojili čak 23 medalje na pojedinačnim državnim prvenstvima. Pod vodstvom trenera Elvisa Peršića istaknuli su se mladi talenti poput dvostrukog kadetskog prvaka Luke Ružića, Tee Melnjak, Luane Šebalj, Lucije Mrđen i Tee Tomišić.

(Arhiva Glasa Istre)

Lijepe vijesti stigle su nam i s mora - pulski jedriličar Filip Matika, uoči posljednjeg dana natjecanja na juniorskom Europskom prvenstvu u Francuskoj u Douarnenezu izbio je na vodeću poziciju u klasi Laser Radial. Dokaz je to da pulski sport, neovisno o izazovima, uvijek stvara nove šampione.

Povezane vijesti

• Hoće li jedan od najvećih svjetskih sportskih događaja godine doista doći u Arenu? Razgovarali smo s osobama koje više znaju i čini se da to uopće nije nemoguće! PITALI SMO I HOĆE LI BITI DOZVOLJEN ULAZ GLEDATELJIMA
• Luka Belić večeras u Kinema Pubu: Film o političaru, gospodarstveniku i sportskom djelatniku koji je obilježio Pulu
• "Živjeti kao Luka" prikazan u Kinema Pubu: Film donosi priču o Beliću, Parlovu i jednoj drukčijoj Puli