Dvije keramičarske peći za proizvodnju amfora iz 1. i 2. stoljeća otkrili su hrvatski i američki arheolozi i studenti arheologije u Staroj Barbarigi, nedaleko lokaliteta najveće antičke uljare na području Europe. Uz Fažanu i Loron kod Poreča, ovo je tek treći takav nalaz pogona za proizvodnju amfora na našem širem području!

- Za sada smo našli dvije keramičarske peći za amfore, a otkrili smo ih zahvaljujući geofizičkim istraživanjima prošle godine, georadarom i magnetometrom, 40 metara od same uljare, rekao je profesor dr.sc. Davor Bulić, predstojnik Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u Puli, izvijestivši novinare o najnovijim otkrićima u uvijek intrigantnoj Barbarigi. Njegova američka kolegica dr.sc. Candace Rice navela je da u blizini ima naznaka i treće peći, no potvrdu toga pričekat će daljnja iskapanja.

Candance Rice (Snimio Zvjezdan Strahinja)

Istraživanja u suradnji pulskog Sveučilišta "Jurja Dobrile", Odsjeka za arheologiju i Centra za interdisciplinarna arheološka istraživanja Filozofskog fakulteta te Joukowsky Institute for Archaeology and the Ancient Word, Brown University (Rhode Island, USA), traju već treću godinu. I u ovoj trećoj kampanji arheolozi i studenti krenuli istraživati područje koje nije obrađeno davne 1953. godine. Uz pomoć sofisticirane tehnologije znali su gdje će naći plodno tlo!

- Ovdje su se proizvodile amfore za maslinovo ulje, tip Dressel 6B, iste kao što su nađene u Fažani i na Loroni, rekao je Bulić.

Davor Bulić s ostacima pronađenih amfora (Snimio Zvjezdan Strahinja)

Znači li to da je ovo nalazište povezano s Fažanom i rimskom vilom u uvali Verige na Brionima, koje se veže uz vlasnika, senatora i proizvođača amfora Lekanija Basa?

- Teško je to reći. Doista smo blizu Briona, ali za sada nismo imali sreće naći pečat. Sve te radionice povezuju se s nekim imenima na temelju žigova na amforama. Tako znamo i da je fažanski pogon pripadao senatorskoj obitelji Lekanija (Laekanii Bassi). Ali ovdje nismo našli nikakav pečat ni potvrdu koja bi to obitelj, senatorska ili iz vrha rimskog društva, mogla pokrenuti ovakav veliki pogon, rekao je Bulić.

Stara uljara u Barbarigi, usred maslinika tvrtke Terra Eno Olea, sa svojih 9 ili 10 tijeskova, najveća je antička uljara u Europi. Prema Buliću, veće su samo uljare u Libiji i Alžiru, ali te su afričke uljare djelovale u kasnijem razdoblju Carstva.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Tehnolog proizvodnje tvrtke Terra Eno Olea, poznati agronomski stručnjak Edo Družetić, naveo je da njihov sadašnji maslinik, a riječ je o ogromnoj nasadu za istarske uvjete, ima površinu od 30 hektara sa 8.000 stabala. Može li se jedno antičko imanje uopće uspoređivati s time?

- Na temelju sačuvanih ostataka tijeskova za masline, njih 9 ili 10, i na temelju rimskih izvora, ovakav pogon obrađivao je masline s površine od 60 do 70 hektara, kaže Bulić. Dakle, bilo je to nešto nesvakidašnje i za "carske" uvjete. Podsjetimo: s južne strane uljare, na obali, nalazi se antička vila istraživana još prije Prvog svjetskog rata; u uvali su prije nekoliko godina arheolozi pronašli i ostatke jednog od najvećih antičkih pristaništa; u nedalekoj Betigi ostaci su crkve sv. Agneze, za koju se vjeruje da je izgrađena na antičkom mauzoleju nekog velikodostojnika... Cijelo šire područje Barbarige svojim antičkim ostacima svjedoči o intenzivnoj proizvodnji i enormnoj moći njenih vlasnika.

Bulić podsjeća da je u Betigi davno pronađen i kameni ulomak s imenom senatorske obitelji Setidija, ali priznaje da bi povezivanje ovog lokaliteta s ikakvim imenima, bez jasne potvrde, bilo nategnuto.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

- Nalazište u Barbarigi nevjerojatno je važno iz više razloga: to je najveći pogon za proizvodnju maslinovog ulja izvan Sjeverne Afrike; ono nam pokazuje kako su pojedine regije reagirale na uključivanje u Rimsko Carstvo; i kako se odvijala trgovina među regijama, rekla je dr.sc. Candace Rice s američkog sveučilišta Brown i Joukowsky instituta.

Tri godine istražuju io njeni studenti, a ovosezonski nalaz peći za amfore vrhunac je svog njihovog rada u Barbarigi.

- Ovdje proizvedeno ulje punilo se u amfore koje su također ovdje proizvodene, utovarivalo se na brodove i izvozile preko Jadrana i na sjever kako bi opskrbljivali Rimljane koji su se preselili izvan Mediterana i više nisu mogli uzgajati masline, objasnila je dr. Rice. Prema nalazima amfora, zna se da se istarsko ulje sustavno izvozilo u šire područje rijeke Po, do Torina, zatim u Sloveniju, Austriju i Mađarsku, a sporadično i na jug Carstva i u sve ostale krajeve Rimskog Carstva.

Poznato je i da su antički pisci hvalili ulje iz Istre, dostojno careva. Nesumnjivo je da je imalo status kakav i danas u svijetu zaslužuje svojom kvalitetom.

- Posebna vrijednost ovog lokaliteta stare rimske uljare je da i danas na istom mjestu imamo aktivni maslinik. Ne samo to, zanimljivo je da su ovdje pronađeni i ostaci amfora koji ukazuju na proizvodnju vina i iznimno smo ponosni da nastavljamo i tu tradiciju, rekao je Marko Krstačić, voditelj proizvodnje tvrtke Terra Eno Olea.

- Uzgoj maslina nastavljena je na području koje su i stari Rimljani odabrali kao poseban lokalitet. Posebno pažnjom radimo i ulje "Punta Cissana", koje se tako zove po starom nazivu rta u Staroj Barbarigi i po gradu koji je nestao u dalekoj prošlosti. Proizvodnja nam je bazirana na tradicionalnim sortama, a to s posebnom klimom ovog područja osigurava posebnu kvalitetu maslinovog ulja, rekao je Edo Družetić. Sadašnji maslinik raznorodnog je sortimenta, a neka su mu stabla i starija od nekoliko stotina godina.

Arheološko istraživanja provodi se kroz više znanstveno istraživačkih projekata: Rimski krajolik i dinamika naseljavanja istarskih kolonijskih agera (Hrvatska zaklada za znanost), The Economic Landscapes of Roman Istria (Loeb Classical Library Foundation, Rust Family Foundation), Rimska uljara u Barbarigi – prezentacija i valorizacija arheološkog nalazišta (Grad Vodnjan – Dignano), a istraživanja su dodatno potpomognuta logističkom potporom, opremom i radnom snagom koje pruža tvrtka Terra Eno Olea. Usporedno se provode i konzervatorsko-restauratorski radovi na arhitektonskim ostacima rimske cisterne, koje financira Ministarstvo kulture i medija.

Povezane vijesti

• Centar za arheološka istraživanja krajolika
• Gradnja i krajolik od prapovijesti do srednjeg vijeka
• Vodnjanu od legalizacije bespravne gradnje 31 mil. kn